Znamo li što su mediji?!

Danas, kad svatko ima potrebu nešto reći ili napisati o medijima, potrebito je riješiti neke terminološke dileme, kako bi naša komunikacija koja je temelj medija zadovoljila taj osnovi preduvjet.
Svaki od sljedećih naziva jasno ukazuje na područja koja se kriju pod terminom ” mediji”.
Medijska kultura, odgoj za medije, medijska pismenost, medijske kompetencije, medijska pedagogija.
Ljudi u svakodnevnom životu, pa tako i djeca i mladež, imaju stalnu potrebu rabiti, analizirati i vrednovati vizualne, auditivne i informacijske sadržaje, osobito kad se rabe tradicionalni ili “novi mediji” (koje bi primjerenije bilo nazvati računalnim medijima) , a sa svrhom komuniciranja i i stvaranja novih medijskih sadržaja.

Ono što je bitno, činjenica je da se čovjek od ranog djetinjstva susreće s različitim informacijskim, obrazovnim, odgojnim, umjetničkim, komercijalnim, zabavnim sadržajima, i to na klasičnim ili digitalnim platformama.
Već kod najmlađih primatelja medijskih poruka bitno je djelovati tako kako bi se podigla osviještenost o različitim oblicima medijskih poruka s kojima se susreću. To je i roditeljska obveza,a ne samo škole, premda u nas to roditelji praktički rijetko čine. Mediji su nužan dio odgoja i obrazovanja od vrtićke dobi do cjeloživotnog obrazovanja.
Kod mlade publike treba poticati medijsko stvaralaštvo, medijsko izražavanje za koje je nužno da se kritički vrednuje kao bilo koje drugo ( primjerice literarno, likovno ili glazbeno). Posebice važno područje je odnos medija i društva, pojam komercijalizacije medija, ideologije, medijske etike i jezik medija.

Svako znanje o klasičnim medijima (tisak, radio, film, televizija) može samo pomoći u savladavanju teorije i medijske prakse ( medijskog stvaralaštva). Nužno je kod mlade populacije srušiti predrasude o štetnosti medija, jer nedvojbeno je oni imaju i brojne pozitivne karakteristike. Medijskii edukator treba umješno od prvih dana kad se najmlađima počinje pričati o medijima balansirati između “+” i “-” čimbenika.
Kad se pristupa medijima, medijskoj kulturi, uvijek treba biti svjestan činjenice da su mediji u stalnom razvoju, da se neprestano mijenjaju, nadograđuju, praktički iz dana u dan.
Paralelno postoji još jedna opasnost, posebice izražena u današnje informatičko doba. Prodor te tehnologije daje za pravo (barem neki stručnjaci iz tog područja tako misle) da informatičari smatraju kako su mediji i medijsko obrazovanje poglavito njihovo polje, no oni bi ipak trebali shvatiti da se njihov doprinos u svemu ovome zasniva na tome što posjeduju alat, a što je svakako bitno, ali ipak ne i odlučujuće za medijsku kulturu. Preferiranje tehnike predstavlja krivi smjer u stvaranju medijske kompetencije. To je samo jedan od čimbenika. Što i kako bi trebalo podučavati mlade (ali ne samo njih) o medijima?

Nužno je osvijestiti pojam medija… Ukazati na medijske,(komunikacijske i umjetničke čimbenike). Upoznati s načinom funkcioniranja pojedinih medija. Pojednostavljeno sve možemo svesti na: razumijevanje medijskih sadržaja, doživljaj medija, medijske činjenice, medijsku svijest i kritičnost, medijsko oblikovanje- djelovanje (kreativnost).

Da bi sve to ostvarili, nužna je medijska pismenost . Bez nje sve ovo spomenuto teško će biti ostvariti.