Zašto nikada neću imati vjenčanje iz snova?

U uobičajenom, gotovo motoričkom pregledu naslovne stranice omiljene mi društvene mreže, vidim da lokalni koprivnički portal najsretnijem ljubavnom paru poklanja vjenčanje iz snova.

Sve što trebate je poslati sliku vas i vaše bolje polovice, napisati srceparajuću poruku kako ste se upoznali, nažicati vaše prijatelje za ‘lajk’, označiti dotični portal s oznakom ‘sviđa mi se’, podijeliti tu objavu javno na vašem profilu i još nekoliko koraka koje nisam upamtila, em zbog količine šoka i nevjerice, em zbog toga što nemam fotografsko pamćenje.

Naime, iako su upute za osvajanje ove prestižne nagrade duže nego li recept moje mame za mesnu štrucu, doista mi je franpanta činjenica da je to jedan od najčitanijih i najlajkanijih članaka tog tjedna, a moguće i mjeseca.

Deset sretnih parova napisalo je svoje priče i čekaju da njihovi prijatelji urade posao za njih; lajkaju, šeraju, kreiraju svojoj prabaki profil s kojeg mogu honorano udijeliti lajk, jer važno je imati vjenčanje iz snova. A još bolje je imati vjenčanje iz snova koje ne morate platiti iz vlastitog džepa. Moram priznati, priče su veoma dirljive. Jedna kreće ovako:

Zvuči kao početak prekrasne ljubavne priče kakvih se samo sjećam iz srednjoškolskih lektira pa normalno da takva priča i zaslužuje vjenčanje iz snova. Svidjelo mi se da su neki sve rekli in medias res: „Želimo se oženiti i imati obitelj ove godine. Beba je na putu.“ Rekli bi englezi „honesty is the best policy“ ilitiga po naški – istina je najbolja politika.

Zabrinulo me što li sve neće ljudi napisati ili priznati za pobjedu. Što sam više čitala, hvatao me veći osjećaj srama umjesto njih. Pomalo glupo i iracionalno od mene, da. Očito je u mene usađena kriva percepcija da brak ne bi trebao biti puko zadovoljavanje neke društvene forme i da je to uistinu poseban dan i događaj kojeg želiš podijeliti samo sa svojim najbližima.

Možda zato svoju svadbu zamišljam s maksimalno deset uzvanika, a ne da uža i šira lokalna zajednica čitaju o tome na portalu, skupa s vijestima iz crne kronike i politike, uz prvu jutarnju kavu. Vjerojatno zato nikada neću imati vjenčanje iz snova jer imam pokvareni moralni kompas koji mi kaže da je natjecateljskom cirkusu mjesto u cirkusu, a ne u medijima. Natjecatelji su već sada nadomak ostvarenju njihovih snova, a samo će pobjednički par, onaj s najviše ‘lajkova’, uživati svu medijsku pozornost kakvu zaslužuje.

Odmah sam se sjetila umjetnika Andyja Warhola koji je 1968. godine rekao da će u budućnosti svi doživjeti 15 minuta slave. Čini mi se da je danas ta era budućnosti o kojoj je Andy pričao i da očito lajk ima tu moć procijeniti koja ljubavna priča ima sretan završetak, a koja će još kratko morati pričekati.