Zakon spojenih posuda
Poslovni rezultati medijskih tvrtki više ne bi trebali biti objavljivani na biznis-stranicama. Brojke koje se tu pojavljuju posljednjih su godina primjerenije sadržajima tipičnim za crne kronike. Praktički i nema medijske kuće, ukoliko prije toga nije napravljeno neko brutalnije restrukturiranje s racionalizacijom na račun zaposlenika, koja bi poslovala pozitivno. I koja bi imala razvojne perpektive.
Što je medijska kuća veća i ambicioznija, to su i financijski problemi grandiozniji. Europapress holding je nakon mnogo medijske halabuke, dio koje je bilo i javno zgražavanje dijela javnosti zbog navodnog pogodovanja tiskovnom magnatu Nini Paviću, na jedvite jade izašao iz predstečajne nagodbe. Nova TV i RTL već godinama iskazuju gubitke izražene i u više desetinama milijuna kuna, Indeks i ostali portali koji se bave globalnim samo nekim njima znanim metodama još nisu u stečajnim masama, više je radijskih postaja na lokalnim razinama prestalo s emitiranjem, dok je normalno da i televizijske postaje na istim razinama neredovito isplaćuju ionako umanjene plaće. Poznato je da praktički i nema tiskovine te elektroničkog medija koji ne mora računovodstvenom akrobatikom spašavati svoje bilance i uz krajnje probleme zatvarati dugovanja prema državi i, uz osjetnija kašnjenja, glavnim dobavljačima. Nikad nam, vjerujte mi zbog višedesetljetnog iskustva, nije bilo teže. I nikad se statusno i moralno nismo osjećali jadnije.
Kad se čini da od lošijeg ne može lošije, od beznadnog beznadnije i od depresivnog depresivnije, surova nas stvarnost opet demantira. Prije par je dana obznanjeno da se na koljenima našao i Novi list, jedna od kultnih hrvatskih tiskovina. Sindikati u svojoj kaznenoj prijavi tvrde da su iz te medijske kuće isisana ogromna sredstva. Štoviše, u pitanju je i daljnje izlaženje dnevnika kojeg je pokrenuo legendarni Fran Supilo, a koji je u više navrata proglašavan najkvalitetnijim nacionalnim dnevnikom. Kako riječka izdavačka kuća ima istog vlasnika kao i pulski Glas Istre i Zadarski list, inače većeg zaljubljenika u nekretnine negoli u pisanu riječ, i ta su dva dnevnika na samom rubu provalije. Taj će dvojac možda koraknuti i prije Novog lista, budući da nesumnjivi riječki gospodarski potencijal omogućava da se za odgodu medijske katastrofe, makar samo u cilju spašavanja obraza i časti, pronađe neko vatrogasno rješenje.
Pokazuje se, sve u svemu, da za poboljšanje statusa dnevnih tiskovina nije dovoljno smanjivati PDV za pet posto, niti komercijalnim elektroničkim medijima povećavati koju minutu oglasnog prostora. Mediji, treba li to uopće ponavljati, u osnovi žive od marketinškog kolača. A on je od izbijanja krize prije punih šest godina drastično smanjen. Danas se oglašivači javno hvale kako za novac iz prosperitetnijih vremena mogu dobiti dva-tri puta više medijskog prostora i pratećih sadržaja. Ima i drastičnijih primjera. Dobar posao za oglašivače imao je za posljedicu kroničnu, ujedno i nenadoknadivu, rupu u blagajnama svih medijskih kuća. Tako djeluje zakon spojenih posuda.
