Martina Konjević Možanić: Novinarstvo je poziv, ne zanimanje

U sklopu ovogodišnjeg Tjedna karijera, u četvrtak održana je panel rasprava pod nazivom “Karijera nakon Sjevera” koja je zaintrigirala mnoge. Pojam „alumni“ predstavlja bivše studente nekog sveučilišta, a upravo su oni bili govornici tog panela. Martina Konjević Možanić s nama je obavila jedan vrlo opušten i motivirajuć razgovor.

Tko je Martina Konjević Možanić?

Martina Konjević Možanić iskusna je novinarka koja je svoju karijeru započela 2002. godine u Večernjem listu. Tamo je radila u prodaji i oglašavanju, a kasnije se prebacila na novinarstvo. Varaždinskoj televiziji, gdje je radila kao novinarka, voditeljica i urednica, pridružila se 2006. godine.

Akademski, Martina Konjević Možanić diplomirala je novinarstvo na Sveučilištu Sjever te je bila dio prve generacije studenata smjera koji se danas zove Komunikologija, mediji i novinarstvo. Kasnije je stekla titulu magistre za odnose s javnošću na istom sveučilištu.

Trenutno radi kao viša stručna suradnica za odnose s javnošću i protokol u Varaždinskoj županiji gdje koristi svoje bogato iskustvo u medijima i komunikacijama.

Upoznajmo se!

Kada biste svoj posao, odnosno novinarstvo, morali opisati jednom riječju, koja bi to riječ bila?

Putovanje!

Zašto baš putovanje?

Novinarstvo kao jedno veliko putovanje. Konstantno upoznavanje s nečim novim. Upoznavanje novih ljudi, novih kontakata, nekih novih tema i područja, a i novih krajeva.

Zašto ste upisali Sveučilište Sjever?

Ja sam u tom trenutku u novinarstvu bila već nekih desetak godina. Međutim, nedostajao mi je određeni teorijski dio, neke osnove. Otvorilo se Sveučilište Sjever, tadašnje Medijsko Sveučilište, i onda sam odlučila svoju praksu zaokružiti teorijskim znanjem. Kada sam završila studij, bilo mi je puno lakše u poslu. Znala sam raditi neke stvari koje prije nisam znala. To smatram jednim velikim plusom.

Kako to da ste završili u novinarstvu i prije studiranja?

Sasvim slučajno! Zapravo sam krenula studirati pravo s kojim sam se kilavila. Nekoliko godina sam odradila tamo. Varaždinsko dopisništvo Večernjeg lista tražilo je suradnike. I evo Martina se prijavila. Možemo reći da je tada sve krenulo. Novinarstvo  je pronašlo mene. Ja sam se tijekom tog rada nekako zaljubila u novinarstvo. Ušlo mi je pod kožu i dan danas ga se ne mogu riješiti. U novinarstvu sam bila dvadesetak godina. Tiskani mediji, Varaždinska televizija (VTV) i, evo, zadnje dvije godine radim u Varaždinskoj županiji u uredu župana kao višestručna suradnica za odnose s javnošću i protokol. Drago mi je da imam spoj novinarstva i odnosa s javnostima. Smatram to idealnom kombinacijom.

Koji biste kolegij na Sveučilištu Sjever istaknuli kao jedan od onih koji Vam je najviše doprinio u Vašoj karijeri?

 Tada sam radila na televiziji i htjela sam još napredovati. Zato su me jako zanimali predmeti koji se tiču fotografije, videa, medijskog pripovijedanja i to prvenstveno vježbe. U tom trenutku, dobila sam puno više informacija. Nekako sam, zahvaljujući tim kolegijima, počela raditi više na sebi. Počela sam obrađivati fotografije, koristiti Photoshop, fotografirati. Bilo mi je toliko zanimljivo, toliko me to uzelo. Snimaš, razmišljaš kako napraviti kadar i poslije još montiraš. Prije toga nisam znala montirati. S nekim osnovama montaže došla sam do toga da i sama mogu montirati neki televizijski prilog.

Trenutno smo na Sveučilištu Sjever gdje ste studirali Vi, a sada i mi. Što biste rekli da se promijenilo?

Izgled zgrade se nije promijenio, ostala je ista. Nisu mi se promijenili niti profesori, još uvijek su isti. Još uvijek vlada ta neka pozitivna atmosfera koja je bila prisutna kad smo i mi studirali. Nadam se da još uvijek imate prisan odnos sa svojim profesorima i kolegama. To je jedno bogatstvo Sveučilišta Sjever. Zaista topla atmosfera. Danas sam prvo išla pozdraviti Moniku i Jadranku. One su mi bile u referadi i njih sam prvo išla pozdraviti jer je to najbolja referada koja ikad postoji. Kad sam vidjela svoje profesore baš mi je bilo drago. Dan danas ja njih mogu nazvati. Ako mi nešto treba, oni će mi odgovoriti na sve. To je bitno! Ostvarili smo, ali i ono najbitnije, zadržali kontakt. Moje kolege su raspršeni. Netko radi u turističkoj zajednici, kolega radi PR u Koprivničko-križevačkoj županiji, kolegica je urednica na jednom lokalnom radiju. Baš smo obuhvatili široko područje. Ovdje sam se uvijek osjećala kao osoba s imenom i prezimenom. Profesori su uvažavali mene i cijenili moj rad.

Možete li nam izdvojiti neku od priča na kojoj ste radili, a da Vam je ostala u lijepom sjećanju?

U jako lijepom sjećanju ostala mi je priča koju uvijek spominjem. U to vrijeme sam imala emisiju o zdravlju i obrađivala sam teme iz zdravstva. Jedne godine sam, s obzirom na to da se bližio međunarodni dan osoba sa sindromom Down, obradila tu temu. Dobila sam priliku ući u jednu obitelj, a jako je teško dobiti priču od roditelja koji imaju djecu sa sindromom Down. Sjećam se djevojčice, zvala se Tamara. Njezina majka odlučila je ispričati nam njihovu priču. Na Dori je u to vrijeme nastupao pjevač Žiga. Tamari je on tada bio omiljeni pjevač i ona nas je zamolila da joj nabavimo njegov CD. Zašto samo CD kada mi to možemo bolje? Dogovorili smo se s njim. Odlučili smo ju iznenaditi u školi. Tu priču nemoguće je zaboraviti i nakon 20 godina. Nadam se da je se sjeća i Tamara i njena mama. To smatram svrhom mog novinarstva. S pričom pokrenuti svijet. Tako smo se brzo i lako dogovorili i napravili  jednu veliku stvar.

Možete li nam u nekoliko riječi reći što Vam je donijelo Sveučilište Sjever.

Znanje. Suradnju. Kontakte.

Što biste, za sam kraj našeg razgovora, preporučili budućim novinarima i studentima novinarstva?

Najljepši period u našem životu je upravo bavljenje novinarstvom. Novinarstvo je poziv, to nije zanimanje. S njim živiš. To je posao od 0 do 24 sata. On je često i slabije plaćen posao, ali sve to nekako zaboravimo uz sve predivne stvari koje smo dobili od njega. Iako se sada ne bavim novinarstvom, usko sam vezana uz njega. Ako se želite baviti novinarstvom, ovo vam je prvi korak. Stječite znanja, širite svoje vidike, radite seminarske radove, radite vježbe, pričajte s profesorima. Novinarstvo je nešto s čim se živi, ono mora ostati u vama. Posao novinarstva zaista morate raditi profesionalno i odgovorno.

Ovoga tjedna iskoristili smo priliku za razgovor s osobom koja je diplomirala na Sveučilištu Sjever i radila u našoj struci. Takva prilika ne pruža se često i upravo to pokazuje koliko je Tjedan karijera pozitivna stvar za studente. Ovog puta to je bila Martina Konjević Možanić, tko li će biti sljedeći?