Vodič kroz K-pop za početnike
Kada je 15. srpnja 2012. na internetu osvanuo spot za pjesmu Gangnam Style, kod svjetskih je medija naglo porastao interes za fenomenom poznatim pod nazivom K-pop. Južnokorejska je mainstream glazbena industrija opisivana kao kombinacija visoke estetike, čudnih stilova, mode, zanimljivih koreografija i glazbe koja spaja više žanrova. Budući da je Gangnam Style doslovno preko noći preplavio cijeli svijet, ista se sudbina nerijetko predviđala i cijelom žanru.
Međutim, mnogi mediji propustili su spomenuti da K-pop pod svjetla globalne pozornice nije doveo reper PSY. Naime, on se tu nalazio već duže vrijeme, i to zaslugom nekih drugih izvođača.
Iako je K-pop svoj put prema globalnoj popularnosti započeo još tijekom devedesetih, tek su grupe poput TVXQ-a, Super Juniora i Big Banga sredinom 2000-ih svrnule pravu pažnju svjetske publike na sebe. Dok su zapadnjačke zvijezde sve više počele napuštati koncepte boy- i girl-bendova i okretati se solo karijerama, južnokorejske su entertainment-kuće još ubrzanije kreirale grupe sastavljene od nekoliko „tipova“ izvođača.
Uloga svakog izvođača poprilično je strogo definirana. Tako, naprimjer, južnokorejske grupe imaju visuala (osobu koja je najbliže estetskom pojmu ljepote), glavne i sporedne vokale, glavne i sporedne repere, glavne i sporedne plesače… Gotovo svaki izvođač prije debitiranja provodi godine trenirajući, a nerijetko odlazi i na nekoliko audicija prije nego što bude primljen u neku entertainment-kuću. Pritom se uglavnom radi o mladim tinejdžerima koji uz naporne treninge pohađaju i školu, i to bez garancije da će u budućnosti biti dijelom neke grupe.
Sam pogled na strukturu bilo koje K-pop-grupe jasno pokazuje da K-pop nisu samo glazbene skupine. Iako se glazba prezentira kao najvažnija, prati je nekoliko neizostavnih elemenata – ples u formi strogo određenih koreografija, velika posvećenost stilskom i estetskom izgledu izvođača, visokobudžetni videospotovi itd. Jednostavno je zaključiti da su K-pop-bendovi, baš kao i zapadnjačke mainstream-zvijezde – dobri marketinški proizvodi. Produkcijske kuće poput SM Entertainmenta, YG Entertainmenta i JYP Entertainmenta godišnje zarađuju milijune na mladim idolima.
Iako se radi o industriji koja počiva na gomilama novca koje kompanije izdvajaju za proizvodnju svojih zvijezda, njezin je uspjeh rezultat marljivosti, upornosti i posvećenosti mladih izvođača. Koliko truda ulažu u svaku pjesmu i nastup najlakše je uočiti putem videa s treninga, tvz. dance practice snimaka. Kako bi gotovo do savršenstva zapamtili plesne korake i pritom bili u potpunosti sinkronizirani, K-pop-zvijezde svakodnevno vježbaju po nekoliko sati. Kako bi se uklopili u južnokorejski koncept lijepoga, mladi su idoli vrlo često podvrgnuti rigoroznim dijetama. Također, nisu slobodni odlučivati kada nešto žele snimati ili uvježbavati – takve odluke donose njihove kompanije uz koje su strogo vezani ugovorima.
Radna etika južnokorejskih idola održava norme cijelog društva, zbog čega se na njihov zvjezdani status ne gleda kao na Zapadu. Upravo zbog toga što ih domaća publika smatra idolima i vrijednima divljenja, K-pop-izvođači konstantno moraju dokazivati svoj talent. Osim toga, većina, i to uglavnom vrlo mlade grupe, ne zarađuje koliko bi se iz zapadne perspektivne očekivalo. Popularnost koju uživaju uglavnom rezultira dodatnim zahtjevima kompanija, a ne zaradom. Većina novca ostaje upravo u rukama njihovih kuća.
U kontekstu društvenih mreža, K-pop je neizbježan. Tako su, naprimjer, fanovi grupe EXO 2013. nadmašili fanove Justina Biebera i One Directiona pobijedivši u natjecanju MTV Social Buzz. Na prvoj je dodjeli nagrada YouTube 2013. ženska grupa Girls’ Generation za pjesmu I Got A Boy osvojila nagradu za video godine. Milijuni pregleda videospotova K-pop-grupa dokaz su brojnosti njihovih fanova. Obožavateljski je klub grupe TVXQ Cassiopeia 2008. ušao u Guinnessovu knjigu rekorda, i to zbog više od 800 tisuća registriranih članova. Otada je broj fanova južnokorejske mainstream-glazbe u svijetu samo nastavio rasti.
Danas u Južnoj Koreji djeluje na stotine idol-grupa. Iako većina vjerojatno nikad neće steći svjetsku popularnost, zavidan je broj onih koji su to već postigli. EXO, Girl’s Day, Sistar, 4Minute, SHINee, Miss A, Got7, BTS, f(x), T-ara, Beast i Block B samo su neki od njih. Zasad ne postoji K-pop-atrakcija koja bi mogla parirati broju pregleda na YouTubeu za Gangnam Style, no ni brojke od nekoliko milijuna prikaza nisu zanemarive. Super Junior, HyunA i 2ne1 izvođači su koji se mogu pohvaliti time da su njihovi spotovi u svijetu pregledani više od 100 milijuna puta.
K-pop-manija već je odavno zahvatila Zapad, pa tako i Hrvatsku, i to prije nego što je u svakom shopping-centru svirao Gangnam Style. Sudeći prema rastućim brojkama fanova, pregleda spotova i novca koji južnokorejske entertainment-kompanije zarađuju, zaluđenost će se nastaviti širiti. Možda ćemo jednog na K-pop gledati kao na Samsung – još jedan dobar južnokorejski izvozni proizvod.
