COBULARAC: „Zagorje nije poznato po hip hopu, a mi smo tamo prvi takvi izvođači“

Hrvatsko zagorje – dom zelenih bregova, geotermalnih izvora, starih dvoraca i glazbe. I to ne lederhosen glazbe ala Braća Avsenik s harmonikama i trubama – riječ je o hip hopu. Pravi primjer toga je grupa Cobularac koja već nekoliko godina svojim originalnim beatovima i tekstovima o Zagorju i njegovim ljepotama, plove glazbenim vodama interneta. Iza sebe imaju nekoliko koncerata i jedan album. Naziv grupe nastao je kombinacijom nadimaka članova, a oni su: Jakov Sučec (Cobu) i Vid Kolar (Larac). Svojim pjesmama i nastupima privukli su pažnju publike i izvan granica regije, a s njima smo se našli i razgovarali kao pravi Zagorci – u kleti.

1. S obzirom da se poznajete od djetinjstva, misliš li da su zajednička druženja i odrastanje u maloj sredini potaknuli međusobni interes za rep i pisanje rima?

• Cobu: Znali smo se iz Stubice kroz nekakvu zajedničku ekipu, ali nismo se družili do negdje prvog srednje. To prvotno nije bilo vezano uz muziku, ali obojica smo otprije slušali hip hop i otkrivali jedan drugome neke nove izvođače pa smo samim time nekako odmah bili i više u tome. Najutjecajniji su definitivno bili Nered i Stoka, zapravo smo neke njihove stvari počeli prve repati ovako kad bi se našli negdje. Groblje, Majstori ceremonije… Međutim, u Stubici to nije bilo popularno tak da nismo imali nikakvog vanjskog utjecaja, samo on na mene i ja na njega.

2. Zašto baš rep?

• Larac: Prije je Buc svirao bas i trebao biti u nekom bendu pa se nikako nisu mogli kvalitetni ljudi skupiti za to, a ja se jednostavno nikad nisam vidio u nekom drugom vidu muzike. Da budem iskren, nisam se realno vidio ni u ovome. Ovo smo počeli raditi iz čiste ljubavi prema hip hopu. Tekstove i freestylove bacati po klupicama u parku, po Zaboku i tako. Daleko je to bilo od toga da bi napravili neku profesionalnu karijeru i bacili silne sate u to, sve je nekako više išlo usputno. I nakon toga smo odlučili baciti nešto na papir, naći neki beat i vidjeti kako će to ispasti.

3. Tako je i nastala vaša prva pjesma Izvor svega?

• Cobu: Ta stvar je nastala u tom periodu, ali nikada nije bila objavljena, niti će biti. To je recimo puno slabije napisan tekst. Nisam ni ja tada imao toliko osjećaja za ritam i breakove, a ni Larac nije bio toliko u tome kao što je sada.

4. Koji je trenutak bio prekretnica za snimanje albuma?

• Larac: Povratak nam je bila prva stvar na YouTube kanalu 2019. godine. Do tad smo mi već neke stvari rokali kod njega ili kod mene. S obzirom da smo imali beat, tekst smo isto tako već napisali pa smo pomislili zašto to ne bi trajnije zabilježili. Nekima se sviđalo pa nam je i Jantar iz grupe Oni na tu prvu stvar komentirao nešto u stilu da smo super. Za pravljenje muzike nije nas motivirala slava ili novac, jednostavno nam se to dalo raditi, bilo je zabavno. Napisali bi tekst kod kuće ili zajedno pa pivo, pljuga i lagano. Jedan tekst smo čak kod mene potpuno pijani snimali. Stvar se zvala Mostovi i ona također (uz smijeh) neće izaći. Kad već imamo toliko toga, zašto onda ne bi i album napravili, tak to glazbenici i rade. Svatko je napisao svoje tekstove, a Buc je napravio sve beatove i imali smo potpuno svoj album.

5. Kako je izgledalo snimanje albuma?

• Cobu: Većina albuma je nastala tako da bi se našli kod Larca ili mene i gledali koji tekst najbolje sjeda uz koji beat. Ponekad smo pri pisanju ipak imali neke smjernice, kao za Seljačku binu i Ispred dućana. Kod stvari Donje Štenge Gang cilj je bio napraviti pjesmu koja će predstaviti Stubicu. Te pjesme smo pisali jedan pokraj drugog. Većina toga je snimljeno u kleti. U jednoj prostoriji složili smo improvizirani studio, gemištek i to je to.

6. Kako to da je najveći dio albuma obojan tematikom vezanom uz Hrvatsko zagorje?

• Larac: Nismo htjeli napraviti album s nekom teškom brijom. Htjeli smo biti drugačiji i zanimljiviji, da se odvojimo od nekakvog klasičnog zagrebačkog repa ili općenito repa na ciljane teme, bilo da je to ulica, kvart, kriminal ili nešto slično. Htjeli smo nešto opušteno i drugačije. S obzirom da smo prvi hip hop izvođači iz Zagorja, odlučili smo se koncentrirati na Zagorje koje uopće nije poznato na hip hop sceni. Sumnjam da će i u budućnosti ovdje biti ičeg sličnog jer se od mlađih generacija sve manje ljudi bavi hip hopom. To je uglavnom zbog trapa. Takvih izvođača već ima u Zagorju i okolici, a mislim da će se u tom trendu i nastaviti.

7. Odakle tolika pomama za trapom?

• Cobu: To je definitivno nešto novije. Vjerujem da je većina hip hop stvari koje su baš udarne i slušaju se napravljene prije barem 20 godina. I meni koji i dalje preferiram hip hop iznad trapa volim čuti nešto novo. Koliko god mi paše taj boom bap neću uvijek to slušati, treba mi promjena u muzici. Trap je po meni podvrsta hip hopa i ima vrlo kvalitetnih izvođača. Sviđa mi se što se više ljudi bacilo u to. Samo da se sva tematika ne svede na te neke sumnjive motive, prostitutke, novac i drogu, a dok će biti razlike među izvođačima i raznovrsnosti u muzici – ja sam potpuno za to.

8. U maniri konceptualnog albuma, sve su pjesme napisane na kajkavskom. Je li teško pisati stihove na dijalektu?

• Larac: Mislim da se svaki dobar reper može koristiti različitim dijalektima i riječima, čak i iz drugih jezika. Nikome to ne bi trebalo raditi razliku. Naprotiv, čak to može iskoristiti u svoju korist, kao tipa Živac Maradona sa svojim splitskim štihom. Upravo ga njegov dijalekt odvaja od ostalih. To nije pitanje koje bi mučilo dobrog repera. Meni moj dijalekt nikad nije išao u dispoziciju, a i ne dolazimo iz dijela Zagorja gdje je taj dijalekt toliko izražen. Ne vidim razlog da netko tko je recimo iz Splita iz neke brije napravi stvar na kajkavskom. Dapače, mislim da bi ispalo brutalno. Velika je sloboda pisati tekstove.

9. Što je potrebno za napraviti dobru pjesmu?

• Cobu: Ne mogu ti to reći sa sigurnošću. Nemam stvari koje bi se računale kao dobre po nekakvim standardima popularnosti, jednostavno ih prepoznajem kao kvalitetne. Kao prvo, ti sam moraš biti u tome. Tema, ako se određuje, mora ti sjesti, a sve ostalo je do trenutka pisanja, do onda kada sjednem za stol ili u fotelju i krenem glavu bacati u tekst. Tad se u biti sve dešava, a sve zapravo dolazi vrlo spontano. Idem pa vidim.

10. Vatreno krštenje na pozornici imali ste u varaždinskom klubu „Kulturana“. U kakvom ti je sjećanju ostao prvi nastup?

• Larac: Jantar iz Oni nas je kontaktirao i rekao da trebaju „neke nove glave“ na pozornici. Došli smo u Varaždin, popili cugu s njim i njegovom ekipom i odradili nastup. Trebali smo nastupiti u 21:00, ali se to odužilo na nekih 23:00. Za to smo vrijeme popili previše piva i to je definitivno utjecalo na performans. Pozornica je bila dobro složena i pozicionirana jer je bilo dosta „mračnjikavo“. Zbog toga nisam tako dobro vidio publiku pa nisam imao toliku tremu. Imaš neki ponos na glavi i nećeš ga izgubiti. Stalo ti je da to liči na nešto, kad već imaš koncert. Trema me prala i nekih par stvarčica se izgubilo u kontekstu i tekstu, ali na kraju su nam svi reperi tamo rekli da smo bili super. Zanimljivo iskustvo.

11. Za neke ste pjesme poput Čudno snimili spot. Planirate li ih snimiti još za neke poznatije pjesme?

• Cobu: Zapravo mi nemamo spot. Ovo što je napravljeno za spot nije nikad bilo snimano za spot. To sam se htio poigrati i snimiti par kadrova ovako iz fore. Larac nije htio da to bude objavljeno, ali nema veze. Kada bi radili pravi spot to bi bilo tipa za Donje Štenge Gang ili Spremni za brat. Već imam neke ideje za snimanje, samo čekamo priliku. Prvo se treba primiti novog albuma. Na kraju će se spot vjerojatno snimiti za neku noviju stvar, pošto su ove spomenute već vani pa da ne izmišljamo izmišljeno.

12. Trenutno ste u procesu snimanja novih pjesama. Kako to napreduje?

• Larac: Zasad imamo 5 beatova, još ni nemaju imena, samo ono beat 1, beat 2… Za jednog smo složili onako lagani tekst, a i beat je dosta ljetni. Druga stvar je u planu, tek smo je počeli pisati. Ona baš ima neku tematiku, odnosno priču pa iziskuje malo više vremena za pisanje i razmišljanje. Imamo i plan neke od tih stvari testno snimiti kod mene na poslu. Tamo imamo slobodan studio. Nedavno nam se javio jedan dečko iz Gajnica da bi htio snimiti feat s nama. Tekst smo napisali, trebali smo već i snimati, ali se nešto zakompliciralo pa nismo mogli. Uglavnom, u postupku smo.

13. Ukoliko izdate novi album, možemo li očekivati neki tematski odmak u odnosu na prvi album?

• Cobu: Nećemo se više koncentrirati na to da je u pod temi Zagorje i sve ljepote istog, nego štoviše, reflektiranje situacije u kojoj smo sad. Ukoliko će se nešto spominjati, onda će to biti lokacija na kojoj smo trenutno obojica, ona utječe na naše tekstove i sve što ide uz njih, a to je Zagreb. Imamo u planu i dosta suradnji s nekim ljudima. Cilj nam je da skupimo što više repera iz različitih dijelova Zagreba i Zagorja da proširimo vidike, scenu i to što radimo. Uvijek je dobro upoznati istomišljenike i raditi muziku s njima. Vjerujem da smo i mi od zadnjeg albuma evoluirali kao ljudi, a to će se sigurno odraziti u tekstovima. Da, trebalo bi biti drugačije. 

14. Iza sebe imate već nekoliko nastupa, ali u posljednje vrijeme ih nije bilo. Hoćemo li vas u skorije vrijeme opet vidjeti na pozornici?

• Larac: Trebali smo nedavno nastupati. Zvao nas je jedan reper kojeg znamo otprije da smo ponovno pozvani održati koncert u Kulturani, ali nažalost nismo uspjeli dobiti slobodan dan pa smo morali odustati od nastupa. Kad se ta poslovna situacija stabilizira, definitivno ćemo negdje održati koncert, a vrlo vjerojatno i promociju novog albuma. 

15. Možete li za kraj odrepati dio neke još neobjavljene pjesme?

• Cobu: Direkt iz magle grada oronulih fasada, ništa zabadava

Niti ispod 10 grama sa pivom iznad grada usred bukovoga hlada

Možda pladanj ispod nosa i voće sa Barbadosa, konstantno radostan

Di si, kaj si, tamo sam vječni oprez, samo stan, crno, bijelo, samostan

Daj sam nešto zamotaj, dan postaje lagodan

U moru pseudonima toliko zdrobljen da mi tekst postaje pantomima

Zaboravi koliko ima svaka riječ, kaj velim broji se u eurima

Konstantni nišani kad kročim u banku na šalteru dobe živčani

• Larac: Ne nosim novčanik niti ne volim susrete, di god banem

Puste me, uvijek guste je, a ujutro ustajem i nikad ne odustanem

Ne bacim dvije iste ni kad riječi nisu čiste, nikad nemoj me pikati

Za kaj god imam lika, zgoril buš brže od čika čika

Bam brzi pokret, laka ruka, uzi, moped, west side trusim votke

Bez sna gledam fotke, kaj sad idemo opet

U pozadini trube, spuštene sve 4 gume.

Fotografija: Jakov Tuković