Uskrsni običaji sjeverozapadne Hrvatske: Od jaja ukrašenih struganjem britvom do heklanih jaja

Iako običaj bojenja jaja potječe još iz poganskih vremena kad se na taj način slavio dolazak proljeća, danas svi taj običaj povezuju s blagdanom Uskrsa. Pisanice ili pisanci, kako ih se naziva u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, simboli su Isusova uskrsnuća te rađanja i stvaranja živoga iz neživoga. Unatoč tome što se umijeće bojenja jaja prenosilo s generacije na generaciju, velik broj tehnika danas je zaboravljen jer tržište svake godine nudi sve više gotovih pisanica. Nekih bi se, međutim, bilo zanimljivo prisjetiti.

U Podravini i Prigorju najčešće se jaja bojilo kuhanjem u lišću crvenog luka, čime se dobivala crvena ili žuta boja. Mnoge su domaćice ista ta jaja prije umakanja u lukovinu obložile lišćem djeteline, regoča ili sličnog bilja, a potom ih omotale gazom. Ta su jaja nakon kuhanja poprimale zanimljive proljetne motive. Kako bi se postigla tamnija crvena ili smeđa, jaja se umakalo i u orahovu i hrastovu koru. U dijelovima Podravine i Međimurja poznato je i bojenje jaja pomoću korijena cikle, koprive ili lišća peršina. Crne pisanice, karakteristične za međimursko područje, bojene su bobicama bazge.

Osim bojenja, u svim krajevima sjeverozapadne Hrvatske poznata je tehnika ukrašavanja voskom. Boja jajeta dobiva se prekrivanjem površine rastopljenim voskom koji se skida nakon bojenja. Tako bojena jaja su crvene, smeđe ili žute boje s bijelim ukrasima. Pomagalo pomoću kojeg se vosak nanosi u sjevernim se krajevima naziva kličica, kičica ili kiščica.

Već spomenuta jaja obojena lišćem luka neke su domaćice Podravine i Prigorja dodatno ukrašavale tehnikom struganja britvom. Pomoću oštrice britve skidale su crvenu ili žutu boju i tako stvarale zanimljive ornamente, čija je veličina i ljepota ovisila o vremenu utrošenom na ukrašavanje.

Jedna od najzanimljivijih, ali i najtežih tehnika ukrašavanja, jest tehnika heklanih jaja. Budući da se radi o dugotrajnom procesu, karakterističan je za vrlo mali broj sela na sjeveru Hrvatske. Jednobojna, šarena, s prugama ili motivom cvijeća, jaja se ukrašavaju pomoću konca heklice, a za njihovu je izradu ponekad potrebno i nekoliko dana.

Iako im se danas posvećuje najviše pozornosti jer su postale mnogo više od obojenih jaja, pisanice nisu jedini običaj koji prethodi slavljenju Uskrsa. Vjernici na Cvjetnicu u crkvu nose stručak proljetnog cvijeća i grančica, a ono se u Prigorju nakon posvete spremalo na sušenje. Takvo osušeno cvijeće se u ljetnim mjesecima prilikom grmljavine stavljalo u peć. Naime, vjerovalo se da dim koji nastaje tjera tuču. U ostalim krajevima na sjeveru Hrvatske posvećeno se cvijeće uglavnom smatralo korisnim za zaštitu ljudi i životinja.

Na Veliku subotu priprema se hrana koja će se jesti na Uskrs, a na sjeveru Hrvatske najznačajnije mjesto na blagdanskom stolu zauzima kuhana šunka. Pojedina sela na isti dan organiziraju bučnu procesiju uskrsnuća nakon koje se bdije uz krijes. Uskrsni se krijesovi na sjeverozapadu Hrvatske nazivaju vuzmicom ili vuzmenkom.

Kalnički kraj je poznat po vuzmici izgrađenoj od drva i stabljika kukuruza, a one zbog oblika podsjećaju na četverouglasti zvonik. Podno krijesa se, nakon što se zapali, okupljaju mještani potkalničkih sela i Križevčani. Iako je tradicionalni uskrsni krijes izgrađen od drveta, tradicija se danas često narušava paljenjem automobilskih i traktorskih guma.

Na blagdan Uskrsa vjernici u crkvu na posvetu nose manje količine hrane pripremljene za taj dan. Zabranjeno je konzumirati je sve dok se osoba koja je nosi ne vrati s mise. Međutim, takva je praksa danas sve rjeđa.

Uskrsno darivanje kod većine kućanstava danas zauzima glavno mjesto u slavljenju Uskrsa. Traženje jaja skrivenih u travu zamijenjeno je skupocjenim poklonima i igračkama koje uglavnom nemaju nikakve povezanosti sa samim blagdanom. Rukom oslikane i prirodnim materijalima obojene pisanice zamijenile su one plastične iz supermarketa. Kao i Božić, blagdan Uskrsa danas za većinu ljudi predstavlja svetkovinu jela i pića. Koliko ćemo ručno obojenih jaja i vuzmica ugledati ovaj put, ovisi o nama samima.