Onaj s reklame
Krajnji cilj svakog, a pogotovo akademski obrazovanog glumca nesumnjivo je da ga svi zapamte po ulogama u – reklamama. Možeš ti glumiti u najzahtjevnijim kazališnim predstavama, mjuziklima ili operama, nositi glavne uloge u umjetnički najzrelijim filmovima, pa čak i vrlo gledanim televizijskim serijama, ali u očima prosječnog medijskog konzumenta sve je to ništa u usporedbi s pojavljivanjem u reklamama marketinški dobro potkovanih korporacija. Tako danas imamo paradoksalnu situaciju da korporacije glumce za svoje reklamne kampanje biraju prema njihovoj popularnosti koju su stekli na televiziji i filmu, rjeđe i u kazalištu, a s druge strane prosječan masmedijski svežder vrijednost nekog glumca u predstavi, seriji ili filmu procjenjuje s obzirom na njegovo pojavljivanje u reklamama. Tako kad dođete npr. u kino razveselite se vidjevši da će u filmu glavne likove tumačiti glumac ili glumica čije lice vam je poznato s reklama.
„Ovaj glumac mi je od nekuda poznat“, veli jedan prijatelj drugom odgledavši prve kadrove filma.
„Da, i meni“, odvrati mu drugi prijatelj.
„Ma znam, sjetio sam se – pa to je onaj s reklame!“, ushićeno će prvi prijatelj.
„Vidi stvarno! Ovo će zasigurno biti odličan film čim u njemu glume glumci s one reklame“, odgovara mu drugi prijatelj s ništa manje oduševljenja.
Poznato je da su reklame vrlo solidan izvor prihoda čak i za vrlo popularne i bogate, a kamoli manje afirmirane glumce, pa i ne čudi da se vrlo često pojavljuju u njima, čak i u reklamama u kojima su vjerojatno sami sebi smiješni. Tako npr. istog glumca možemo pronaći u reklamama za krekere, donje rublje, deterdžent, automobilske gume i jogurt. Unatoč blasfemičnosti pojavljivanja u svim tim reklamama, glumčeva računica je jasna – par sati snimanja i velika lova u džep. No, pustimo glumce, oni znaju zašto to rade. Mnogo zanimljivije je promotriti kako to utječe na prosječne recipijente. Većina glumaca svoj globalni medijski identitet ipak isprva izgradi jednom od uloga u serijama i filmovima, rjeđe i u kazalištu, no prava potvrda njegove vrijednosti u očima globalne konzumentske publike dolazi tek kad se počne pojavljivati u reklamama, i to po mogućnosti u reklamama čim šireg spektra proizvoda. Tek tada mu skidamo kapu i priznajemo status pravog glumca jer ako su ga toliki angažirali za reklame onda sigurno i nešto vrijedi. Drugim riječima, u ovim masmedijskim vremenima reklame ipak predstavljaju važno mjerilo.
