Odvajanje otpada i sanacija divljih odlagališta kao uvjet zdravog života i bolje budućnosti!

Rezultati odvajanja komunalnog otpada u Hrvatskoj po jedinicama lokalne uprave i samouprave variraju od izvanrednih do poražavajućih. Kako bi stvar bila još gora, svjedočimo brojnim primjerima divljih odlagališta koja češće postaju pravilo nego iznimka. Mnogi će na prvu ruku olako okriviti županije, općine ili komunalne redare koji često i sami ne stignu obavljati vlastiti posao. No, gdje zaista leži odgovornost? Najvjerojatnije u ljudima koji bezobzirno i sebično bacaju otpad pritom ne mareći za posljedice.

Prema konačim podacima Ministarstva zaštite okoliša i energetike o odvajanju otpada u Hrvatskoj za 2019. godinu, najuspješnija županija u Hrvatskoj jest Međimurska, a slijede je Varaždinska, Koprivničko-križevačka te Primorsko-goranska.

Sjever Hrvatske kao primjer ostalima

Ohrabrujuća je činjenica da se čak 11 međimurskih općina i gradova nalazi u samom vrhu u odvajanju otpada u sklopu javne usluge i usluge povezane s istom. Prva 3 mjesta u županiji (ujedno i u Hrvatskoj) zauzimaju grad Prelog (66,69%), općina Belica (66,16%) i Strahoninec (61,31%).

Prema istim podacima cjelokupni prosjek Hrvatske za navedenu godinu iznosi 37% što jasno daje do znanja kako se Međimurska županija nalazi debelo iznad prosjeka.

Usprkos zavidnim podacima, često se pronalaze primjeri sve češćih divljih odlagališta koja predstavljaju mogućnost ekološke katastrofe.

Međimurci sami očistili otpad star preko 30 godina

Kako bi doskočili na kraj jednom takvom odlagalištu, prošli mjesec su Međimurci iz Udruge Baraka uzeli stvar u svoje ruke te očistili potok na području spomenika prirode Bedekovićeve grabe u općini Sveti Juraj na Bregu. U dvije akcije članovi udruge sakupili su preko 70 vreća otpada pri čemu su pronašli otpad star preko 30 godina.

– Udruga prvenstveno okuplja muzičare, dramske i likovne umjetnike. Odlučili smo napraviti ekološku sekciju pošto se dosta naših članova rekreira u prirodi, pogotovo u Međimurju, rekao je glasnogovornik udruge Nikola Švenda te dodao kako je žalosno da 20 metara od spomenika prirode postoji divlje odlagalište.

-Međimurje je gusto naseljeno, no izražena je deforestacija, zagađenje te sve više polja i pesticida. Koliko god se predstavljalo zelenom oazom Hrvatske, ispada da je na terenu priča drugačija, ističe Švenda te dodaje kako su preuzeli inicijativu čišćenja okoliša počevši od ovakvih akcija.

Švenda ističe kako planiraju pretvoriti akcije čišćenja u naviku, barem jednom mjesečno jer ovo predstavlja dobar početak. Ovakvih lokacija u Međimurju ima bezbroj te je cilj udruge pokrenuti domino efekt kako bi potaknuli ljude na slične aktivnosti. Smatra da su ovo mali, ali konkretni koraci čiji je učinak vidljiv te da se u budućnosti organizira suradnja s komunalnim redarima i općinama.

-Smeće je opredmećena pohlepa koju čovjek baca i misli da će nestati, a ono ubiti nikada ne nestaje, zaključuje Švenda te dodaje kako akcije čišćenja i čista priroda ne predstavljaju pojedinačno, već zajedničko dobro.

Hvalevrijedna akcija Udruge Baraka trebala bi poslužiti kao primjer svim stanovnicima Hrvatske da olako ne odbacuju otpad te da se potakne bolja organizacija koja bi stala na kraj opasnim divljim odlagalištima.

Pomaci su vidljivi, no potrebno je još puno inicijative i savjesti kako bi se Hrvatska oslobodila opredmećene pohlepe za dobrobit svih žitelja, prvenstveno u gradovima, općinama i županijama koje se debelo nalaze ispod prosjeka jer čišćenja divljih deponija ne mogu ovisiti samo o pojedinačnim akcijama.

Poražavajući podaci

S druge strane, osim brojnih primjera divljih odlagališta također svjedočimo iznimno lošim stopama odvojenog sakupljanja otpada. Primjerice, prosjek Osijeka iznosi 28,67%, Zagreba 16,97%, dok prosjek Splita iznosi poražavajućih 3,74%.

Cilj Hrvatske do 2020. godine je bio ostvariti stopu recikliranja 50% u odnosu na ukupnu količinu prikupljenog komunalnog otpada, a do 2030. godine dosegnuti stopu od 70%.

Prvi cilj nije ostvaren, no hoće li doći do ostvarenja planiranog prosjeka za 2030. godinu te organiziranih saniranja divljih deponija, za sada ostaje samo retoričko pitanje.

Foto: Udruga Baraka/Pixabay