Putovanja

Nakon argentinskog šarenila, buke i gužve, došao je red na zemlju bez vlakova, tek s nešto više od tri milijuna stanovnika koji osmijehom pozdravljaju i dočekuju svakog turista – Urugvaj.

Urugvaj je bio posljednja stanica jednomjesečnog proputovanja Južnom Amerikom. Nepromišljeno od mene, ali odvojila sam si svega nekoliko dana da uživam u bojama, okusima i prirodi ove nevjerojatne zemlje. Iz Buenos Airesa trajektom do Colonije, a potom autobusom do Montevidea stigla sam za svega 3 sata, gdje me na autobusnom kolodvoru, uz glasan povik “DOBRODOŠLI”, dočekao moj prijatelj Maxi, kojeg sam upoznala ovo ljeto u Hrvatskoj.

IMG_9626
Po dolasku u Montevideo nisam puno toga znala o Urugvaju. Znala sam da, za razliku od Hrvatske, nemaju burek ili ćevape, ali imaju churrose i chivitose. Prvo svjetsko prvenstvo u nogometu i kako sami kažu, najbolji mate i dulce de leche na svijetu stvari su s kojima se prilično diče, ali i vječito nadmeću sa susjedima Argentincima.

IMG_9501

Dulce de leche, ili prevedeno na hrvatski jezik ‘slatko od mlijeka’, popularni je južnoamerički slatki namaz i vrlo vjerojatno najbolja stvar koju sam ikad probala u životu. Okusom i bojom sličan karameli, ali okusom daleko bolji, spravlja se uglavnom od dva glavna sastojka: mlijeka i šećera. Dulce de leche najpopularnija je slastica i uklapa se u sve: torte, kolače, namaze, glazure, čokolade pa čak i alkohol stoga je meni kao ljubitelju ovog namaza, Južna Amerika bila obećani raj na zemlji.

IMG_9568

Već prvog dana sam se poprilično dobro upoznala s gastronomskom ponudom Urugvaja, zahvaljujući prijatelju Maxu. U lokalnom restoranu odlučila sam se za malu porciju chivita, urugvajskog nacionalnog jela uobličenog u poveći sendvič sa šunkom, govedinom, majonezom, rajčicom, mozzarella sirom, slaninom te prženim krumpirićima kao prilogom. Ovo je bio malen chivito za urugvajsko čovječanstvo, ali veliki chivito za mene.

IMG_9416

Zaista nije trebalo dugo da mi se svidi Montevideo, glavni grad Urugvaja. Smješten na obalama Atlantskog oceana i estuariju rijeke Rio de la Plata, šetnica uz more pruža izvanredan pogled na grad, ali i na prekrasne zalaske sunca uz plažu.

DSC_0090

Šetnjom po nezaobilaznom glavnom gradskom trgu, Trgu neovisnosti ili na španjolski Plaza Independencia, vidjet ćete neke od najznačajnijih turističkih i kulturno-povijesnih atrakcija. Trgom dominiraju Palača Salvo, Palača Estévez koja je služila kao ured urugvajskog predsjednika te mauzolej generala Joséa Artigasa, nacionalnog heroja i takozvanog ‘oca urugvajskog naroda’.

IMG_9437

Dalje od Trga, prostire se najstarija gradska četvrt Ciudad Vieja kojom se dolazi do Kazališta Solis. Kazalište Solis u povijesti je imalo veliku kulturnu ulogu za Montevideo. Tog je dana unutar kazališta bila u tijeku sedma Međunarodna izložba suvremene tekstilne umjetnosti pa smo imali priliku izložbu pogledati besplatno, a naposljetku i okušati se na daskama koje život znače.

IMG_9456

Prolaskom kroz ulice Montevidea, nerijetko se može primijetiti karakterističan miris koji se širi ulicom; miris marihuane. Naime, Urugvaj je prva zemlja u svijetu koja je u potpunosti legalizirala uzgoj, prodaju i konzumaciju marihuane i potpuno slobodno se može kupiti u ljekarnama i specijaliziranim trgovinama.

DSC_0087

Nedjeljama se građani Montevidea bude uz povike i svađe s ulica. Kroz balkon naše sobe vidimo da je promet obustavljen, a kilometri avenija i ulica blokirani najvećom tržnicom koju sam vidjela u životu. Pravo bogatstvo šarenila i okusa i gotovo je moguće kupiti sve: od suvenira, hrane, začina, kućanskih aparata, dijelova pokućanstva čak i zidnih pločica ili predmeta koji su neuporabljivi.

IMG_9555

Baš kao pravi turisti, jedini smo veselo i radoznalo šetali tržnicom, nimalo ljuti što su nas povici lokalnih trgovaca probudili ranije od planiranoga. Tržnica na otvorenome je dobra prilika za cjenkanje, ali mi smo zaobišli taj nezaobilazni shopping i uputili se do obližnjeg fast fooda po porciju choripána. Choripán je vrsta urugvajskog sendviča kojeg sačinjava kobasica u kruhu.

IMG_9562

Posljednji dan bio je rezerviran za botanički vrt Prado, koji je ujedno i jedini botanički vrt u Urugvaju. Ondje se skupljaju brojne obitelji s djecom, stariji, mladi te se svi zajedno druže. Njima nešto sasvim tipično i uobičajeno, meni očaravajuće. Svi na travnjacima, potpuno sretni, bezbrižni u igri, plesu ili pjevanju, samo su upotpunili sliku Montevidea kakvog ću još dugo pamtiti.

DSC_0148

Idućeg je jutra budilica zvonila nešto poslije pet sati ujutro. Iako je bilo teško ustati i spremiti se za odlazak na aerodrom, još je teže bilo reći doviđenja jednoj predivnoj obitelji koja nas je ugostila. Uz čvrste zagrljaje dali smo si i čvrsta obećanja da se ponovno vidimo. Naposljetku, tako je to s nama putnicima; ne pitamo se hoće li biti ponovnih susreta, već kada će se oni dogoditi.

Prvi dio putopisa možete pronaći ovdje, a drugi ovdje.

?>