Kako postići novinarsku nirvanu i potpuno oslobođenje duha
Novinarstvo ima i svojih lošijih strana. Ono po tom pitanju nije ništa drugačije od ostalih zanimanja. Zato, ako patite na to što će ljudi misliti o vama i imate neodoljivu potrebu svidjeti se svima, možda ovo nije pravi posao za vas.
Bez obzira na to bavite li se novinarstvom prema pravilima struke ili ne, uvijek će biti onih koji će misliti da ne znate raditi svoj posao, da ste neprofesionalni, potkupljeni ili naklonjeni jednoj strani u izvještavanju. Ponajviše oni o kojima pišete ili su u nekakvoj užoj ili široj vezi s temom vašeg rada.
Nemojte se nadati da ćete baš vi biti iznimka jer nema tog načina na koji se možete slizati s ljudima da će vas baš svi do jednog bezgranično i beskonačno uvažavati. To, naravno, ide one novinare koji se vode po principu „ne bi se štel zameriti, možda ću jednog dana nešto trebati od tebe“. No i takav će odnos kad-tad puknuti, a u medijskim relacijama on puca jako brzo. Jedna loša stvar poništit će 100 dobrih, a 100 dobrih nije dovoljno da bi se zaboravila loša.
Mogu iz osobnog primjera navesti kako sam, sasvim slučajno, postigao svojevrsnu novinarsku nirvanu. Ona je usko vezana uz politiku jer politika će, na ovaj ili onaj način, uvelike biti dio vašeg rada – bez obzira na to o kojim ćete temama pisati. Budite uvjereni da ste na pravom putu i da ste postigli potpuno oslobođenje duha.
Ono što me ipak najviše čudi je činjenica da brojne kolege novinari nisu sposobni prihvatiti kritiku na svoj račun. Toliko su puta kritički pisali ili govorili o drugima i prozivali tuđe postupke; no čim se njihovo ime nađe pod povećalom, kriteriji se stubokom mijenjaju. Bez obzira na to je li kritika na mjestu ili ne.
Slična je situacija i u odnosima među kolegama. Najgore što se jednom novinaru može dogoditi jest da ga prozove drugi novinar. Ono što slijedi je koloplet taština. Nešto slično, recimo, možete vidjeti u čestim prepiskama vrlih komentatora Jutarnjeg i Večernjeg lista. Sasvim je nebitno tko je u pravu i je li uopće netko u pravu – novinari ne bi trebali biti teme vlastitih novina.
