Prisjetimo se tjedna karijera: Praksa u redakciji Pressedana

Prorektor Petar Mišević i zamjenica gradonačelnika grada Koprivnice Ksenija Ostriž svojim su uvodnim govorima svečano otvorili Tjedan karijera na Sveučilištu Sjever u Koprivnici u četvrtak, 11. svibnja 2023. godine u 13 sati.

Moj novinarski zadatak na Tjednu karijera u Koprivnici bio je prisustvovati otvorenju i prvom panelu u četvrtak, ali i u petak, te napisati izvješća. Sve je to počelo u četvrtak u 13 sati. Po prvi put u životu sjedila sam u trećem redu jer inače nikada ne slušam što se događa na gostujućim predavanjima, ali sada sam se morala “žrtvovati” za dobrobit našeg studentskog portala tako što sam pisala izvješće o otvorenju i prvom panelu, pa da bar nešto i čujem. Otvorenje nije bilo točno u 13 sati kako je pisalo u programu Tjedna karijera, no malo kašnjenja nikada nije nikoga ubilo. Dvorana u kojoj se održavalo otvorenje i panel rasprava bila je prepuna, sve stolice bile su zauzete, a hrpa ljudi je stajala po stranama dvorane i pozorno slušala uvodne riječi prorektora Miševića i zamjenice gradonačelnika Ksenije Ostriž. Nakon brojnih zahvala, pohvala, želja i pozdrava oboje su uputili nekoliko riječi o samom Tjednu karijera.
„Ja bih rekao da Tjedan karijera služi prije svega da Sveučilište Sjever pokaže i prikaže što je sve radilo u prošloj godini, a istovremeno i da napravi spoj naših studenata i poslodavaca“, rekao je Petar Mišević, prorektor za suradnju s gospodarstvom, EU projekte i međuinstitucijsku suradnju Sveučilišta Sjever. Također, u svom uvodnom govoru naglasio je i kako je Sveučilište Sjever jedino sveučilište u Hrvatskoj koje ima Tjedan, a ne Dan karijera.

Karijera nakon Sjevera i praksa, praksa i samo praksa

Nakon njihovih uvodnih govora došlo je vrijeme za prvu panel raspravu Tjedna karijera. Naziv panela bio je „Karijera nakon Sjevera“, vodio ga je Ivan Vukušić, a njegovi gosti bili su bivši studenti Sveučilišta Sjever. Ovdje je tek postalo zanimljivo.
Prva dva gosta bili su Ivan Pavić i Vedran Vrabec, bivši studenti novinarstva. Pavić je pričao o tome kako je od studiranja ekonomije i socijalnog rada došao na studij novinarstva na Sveučilištu Sjever. Osvrnuo se i na razliku u odnosima referade i profesora prema studentima te međusobnih studentskih odnosa. Istaknuo je kako je po pitanju toga studij novinarstva u Koprivnici bolji od studija novinarstva u Zagrebu. Na kraju je istaknuo kako želi postati predavač upravo na Sveučilištu Sjever nakon što završi doktorski studij. Vrabec se više osvrnuo na praktični dio novinarstva te je istaknuo važnost rada tijekom studiranja, a i dao je korisne savjete za ispravljanje najčešćih grešaka koje čine mladi i „friški“ novinari. Također, naglasio je i kako je Koprivnica grad pun medija i da je upravo zbog toga jako pogodan za studentsku praksu tijekom studija novinarstva. To je mnogima otvorilo oči i potaklo ih na razmišljanje o što bržem zapošljavanju u nekom od lokalnih medija kako bi stekli sva moguća znanja novinarske struke i tako si olakšali studiranje i pronalaženje posla u budućnosti. Idući gosti na redu bili su s područja multimedije i medijskog dizajna, Jakov Košćak i Alen Dumić. Obojica su se, kao i njihovi prethodni kolege, osvrnuli na svoje studentske dane te istaknuli koliko je praksa tijekom studiranja, osim za novinarstvo, važna i za područje dizajna i multimedije. „Smatram da bi trebalo bit’ puno više izložbi, da bi se studenti trebali puno više aktivirati u tim segmentima da to fakat putuje po Hrvatskoj negdje i da se mogu već na studiju laktarit’, odnosno uspoređivati sa drugim studentima, tipa sa studija dizajna. Zapravo studenti studija dizajna i mi sa Sjevera se borimo za iste poslove i tek kad se usporediš generacijski možda s njima, možeš vidjeti koliko si zapravo dobar“, rekao je Dumić. Zadnja gošća, Suzana Bernat, bila je studentica Poslovanja i menadžmenta na Sjeveru, a sa sobom je donijela veliku dozu humora u ovu jako ozbiljnu raspravu. Iako je njezin naglasak bio jak, vidjelo se da se jako trudi pričati što razumljivije. „Kako čujete po mom naglasku, ja sam rođeni u Austriji i tamo sam cijelo svoje školovanje odslužila i ljubav me dovela u Hrvatsku. Dobro ljubav je došla pa je o’šla…“, rekla je Bernat, što je potaknulo lavinu smijeha u cijeloj dvorani. Nadodala je i kako je „zamijenila staro za novo“ te je zaradila veliki pljesak publike. Pričala je o poslovanju koje osobno nisam razumjela jer nemam pojma o tom području, ali barem je bila humoristična dok je to radila. Sve u svemu, ova panel rasprava bila je izuzetno zanimljiva, čula sam razne priče o studentskim danima, mnoge zanimljivosti iz drugih područja izvan novinarstva te sam, kao i ostali studenti u dvorani, mogla jasno zaključiti kako je praksa tijekom studiranja izuzetno važna jer se njome stječe iskustvo za bolji i lakši rad nakon završetka studiranja.

Svi u šatoru, ja u redakciji

Nakon prvog panela bilo je vrijeme da se ode u šator predstaviti buduće poslodavce i nakon toga naravno, vrijeme za jelo. Dok je rulja pohrlila na vrata zgrade kako bi što prije došli do šatora i što bliže stolu sa finom hranom, ja sam, zajedno sa svojim mentalnim slomom, laganim korakom odlazila do prostorije redakcije što prije napisati izvještaj s otvorenja Tjedna karijera i prve panel rasprave. Kao dobro pripremljen novinar na diktafon sam snimila dijelove panela koji bi mogli biti korisni za izvještaj, izvadila sam slušalice, uključila laptop i krenula pisati. Tijekom pisanja nailazila sam na mnoge prepreke. Prva je bila buka od suvišnih ljudi koji su se nalazili u redakciji, a nisu ondje trebali biti, no brzo su otišli… Druga prepreka bila je moja koncentracija koja je trajala po 4 i pol sekunde, no i to se dalo riješiti. Za pisanje izvještaja trebalo mi je skoro 2 sata, iako je trebalo biti gotovo za manje od sat vremena, no svi smo mi u redakciji znali da uz cijeli kaos i strku toga dana to nije bilo moguće. Cijelo sam vrijeme bila pod stresom i pritiskom vremena, a htjela sam taj tekst napisati što sam bolje mogla. Usprkos tome, nisam uspjela u taj tekst ukomponirati sve što sam zamislila i po tome sam zaključila da je vrlo vjerojatno takva situacija i pravim novinarima na njihovim poslovima. Njima je u cilju što prije objaviti neku vijest, pod stalnim su pritiskom vremena i jednostavno ne mogu tekst napisati perfektno i kako si oni zamisle. Dok sam ja dovršavala svoj tekst i imala svoj mali monolog o tome kako je cijeli dan kaotičan, moji su kolege iz redakcije trčali na sto strana kako bi sve uspjeli obaviti, a i održana je još jedna panel rasprava. Na kraju svega sam zatvorila laptop i spremila ga u torbu. Ponudila sam kolegama pomoć, ali ju nisu trebali te sam otišla doma. To je bio kraj prvog dana Tjedna karijera, užasno kaotičan, ali i dalje zabavan.

Drugi dan, sve je zeleno

Drugi, a ujedno i zadnji dan Tjedna karijera u Koprivnici otvoren je panel raspravom na temu „Zelena tranzicija u Hrvatskoj: Trošak ili prilika za nove poduzetničke izazove“. Gosti ovog panela bili su razni poduzetnici i stručnjaci, a voditeljica rasprave bila je dr.sc. Ivona Čulo. Za razliku od prvog panela prethodnog dana, ovdje nisam imala pojma o čemu se radi osim toga da je sve povezano sa štednjom, elektranama i zelenom bojom. Svi su gosti bili otvoreni za sva pitanja i objašnjavali su sve što je bilo potrebno objasniti, no meni ni tada ništa nije bilo jasno, ali se i dalje sjećam određenih stvari vezanih za studente. Prema riječima prvog gosta, Zvonimira Majića, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost pruža mogućnost odrađivanja praktične nastave za studente. Franjo Benjak, iz grupe Vindija, istaknuo je kako upravo na Sveučilištu Sjever može okupiti jedan cijeli tim i pohvalio odabire smjerova za studente. U pohvalama mu se pridružio i Goran Međurečan, član Uprave Komunalca. Josip Varga, Inin viši stručnjak za održavanje, istaknuo je kao mogućnost studentskog posla upravo rad na Ini, čija se prijava za posao može ispuniti i online. Osim navedenih, u panel raspravi sudjelovali su i Matija Hlebar iz Podravke d.d. i Vjekoslav Robotić, ravnatelj Gimnazije Fran Galović u Koprivnici. Kao i prvi panel prvog dana, ovaj je bio ozbiljnog tona uz dozu humora na kraju. „Ja sam Vjeko i nemam elektranu“, rekao je Robotić i time nasmijao publiku. Na kraju panela opet su nastupili savjeti za studente, većinom oko prakse, i truda, ali najbolji savjet bio je savjet Franje Benjaka. „Savjetujem vam da ne budete prepuni samopouzdanja nakon što završite fakultet, ja sam bio i kad sam počeo raditi sam shvatio „joj pa ne znam skoro ništa“ i onda sam morao učiti godinu dana da bi imao to znanje koje sam smatrao da imam“. Sve u svemu, samopouzdanje je bitno, no ne smije ga biti previše jer uvijek postoji nešto što nećemo znati nakon što napustimo fakultet i dođemo u stvarni svijet.

Opet svi van, a ja unutra

Nakon panela o zelenoj tranziciji na brzinu se otišlo do šatora upoznati buduće poslodavce te potom na iduću panel raspravu koja je zbog prve u startu kasnila nekoliko minuta. Dok su svi jurcali okolo, ja sam opet morala sjediti u redakciji i pisati izvještaj, no ovaj put puno opuštenije nego prošli. Ovo je pisanje imalo iste prepreke kao i prethodno, ali došla je i dodatna prepreka, limenka piva. Ostavila sam ju na jednom mjestu, no netko ju je pomaknuo dok ja nisam gledala i onda sam ju rukom srušila kada sam rukom posegnula prema svojoj bilježnici. Sav svijet mi se srušio nakon tog događaja, no brzo sam sve počistila i, kao da se ništa nije dogodilo, nastavila dalje sa pisanjem. Cijelo sam vrijeme razmišljala kako je ovaj dan puno opušteniji od prethodnog, no nešto tu nije štimalo, osjetila sam to u kostima. Predala sam svoj tekst na lekturu i napokon odahnula. Igra novinara napokon je gotova, nije mi se baš svidio sav taj pritisak i stres, ali bila je to dobra prilika da isprobam barem mali djelić posla kojeg pravi novinari obavljaju. Nakon igre novinara igrala sam se i konobara, odlazila sam u šator nekoliko puta kako bi svim svojim vrijednim kolegicama u redakciji mogla donesti malo hrane iz šatora. Nakon toga sam opet ponudila pomoć, nitko ju nije trebao. Još bolje za mene. Cijeli je dan bio manje kaotičan nego prethodni, ali i dalje je bilo stresa i neorganiziranost. Usprkos tome, sve su prepreke uspješno prebrođene i smatram kako je nova redakcija Pressedana nakon ovog kaosa spremna za bilo što što slijedi.

Izvor slika: Redakcija Pressedan