ISKUSTVO S ERASMUSA: Prvi dani u Bristolu

Prvi dani u Bristolu bili su izuzetno naporni. Strana zemlja, nov posao, nepoznati ljudi… Još se prilagođavam, ali sve sam sigurnija da je dolazak ovamo bio dobra odluka.

O odustajanju sam prvi put razmišljala već prije polaska, i to zato što me plašila pomisao o odlasku u drugu državu, a posebice ovu, koja je toliko udaljena od Hrvatske. Kako se krajnji rok približavao, dvojbi je bilo sve više, sve dok na kraju nisam presjekla, kupila kartu – i to je bilo to.

Na kraju sam si u vrlo kratkom roku morala osigurati podosta stvari: naći stan, kupiti avionsku kartu, pronaći tvrtku u kojoj ću odrađivati Erasmus–praksu.

Krenimo redom. Vrlo je teško pronaći stan; ne samo zato što su stanarine nevjerojatno visoke, nego i zato što se većina stanova iznajmljuje posredstvom agencija koje, naravno, dodatno naplaćuje svoje usluge. Ako stan iznajmite posredstvom agencije, čeka vas dodatni mjesečni trošak od oko 250 £ (2 500 kn). Kad sam shvatila da trebam proširiti kriterije pri odabiru stana, slala sam upite na sve oglase, pa čak i one bez slika ili izvan grada. U obzir je dolazilo skoro sve.

Drugi je problem vremenski period najma. Mnogi iznajmljuju na minimalan period od šest mjeseci, a ja ostajem samo tri. Naposljetku sam pronašla stan koji dijelim s vlasnicom kuće. Plaćam ga 500 £ (5 000 kn) mjesečno, a u cijenu su uključeni troškovi režija i interneta. Iako se čini skupo za hrvatski standard, ovaj je stan među jeftinijima na tržištu.

Cijene avionskih karata podosta variraju. Putovala sam Brussless Airlinesom (Zagreb Pleso – Bristol Airport), a karta me koštala 200 eura (povratna karta s uključenom velikom prtljagom). Valja pripaziti kod kupnje karata i dobro čitati što kupujete jer će vam, ako imate nešto što nije uračunato u cijenu karte, vrlo skupo naplatiti. Također, izvažite i izmjerite kufer prije leta. Ako ne stane u otvor predviđen za prtljagu, mogu vam ga vratiti ili, naravno, masno naplatiti, a tada više nemate izbora i morate dati novce.

Ono što me trenutno najviše smeta jest užasna engleska klima. Za mene je vrlo hladno… Užasno hladno… Prehladno! Taj osjećaj hladnoće dodatno pojačava vjetar koji non-stop puše. Prvih nekoliko dana padala je kiša s tučom, a još i ovo hladno vrijeme… Ma katastrofa.

Radim kao videonovinarka na portalu Bristol 24/7 koji ujedno ima i mjesečno izdanje, odnosno tiskani magazin. Radna okolina potpuno je drugačija nego u Hrvatskoj. Radno je vrijeme u teoriji od 9:00 do 17:30, a u praksi nerijetko i duže od 18:00. Svaki dan kuhaju ručak u kuhinji koja je u zgradi. Za Engleze je čaj s mlijekom normalan, svakodnevni napitak. Čaj sa šećerom nešto je što nikad ne bi popili. Ovdje je posao drugi dom: u sklopu radnog prostora nalaze se mini teretana, blagovaonica, dnevna soba i kupaonica s tuš-kabinom.

Bristol ima nešto više od 400 000 stanovnika. Prvih nekoliko dana nisam se mogla priviknuti na veličinu grada. Izgubila sam se 100 put u jednom danu. Sve ulice i kuće izgledale su mi jednako. Priznajem, ni inače nemam naročit osjećaj za orijentaciju pa sam se znala izgubiti i u hrvatskim gradovima, no Bristol mi je bio potpuni šok! Nakon otprilike tjedan dana počela sam se prilagođavati novoj okolini i ljudima koji su vrlo ljubazni. Bilo je situacija kad nisam mogla pronaći ulicu u koju su me poslali zbog posla. Nasreću, pomogao mi je baš svatko koga sam zaustavila i od koga sam zatražila upute. Bilo je ljudi koji su me čak i odveli do mjesta koje sam tražila, pješačeći sa mnom i po desetak minuta.

Ono što je zaista zapanjujuće kod Bristola jest njegova razvijena kultura. Kazalište, glazba, likovna umjetnost i festivali nešto su najbolje što grad ima. Svakog se dana može pronaći nekoliko pubova ili kazališta u kojima se održavaju različite manifestacije, svirke bendova, različite predstave i najneobičnije izložbe.

Sve u svemu, Bristol sam u ova tri tjedna doživjela kao živ i otvoren grad pun mogućnosti. Ovdje nema predrasuda ili političara od kojih ti je muka. Za ljude koji ovdje žive najveći su problemi vrijeme, brda na kojima grad leži, što znatno otežava pješačenje, promet i buka u gradu, a ne političke stranke!