Igra navođenja
(Što su o političarima, ratnicima i ratnim zločincima zadnjega rata rekli, mislili, zapisali: Starčević, Wojtyla, Erazmo Roterdamski i Sun Tzu – imajući također na umu i aktualne prosvjede u regiji i opasnosti koje se približavaju… )
Ante Starčević
Uviđajući razliku između naroda i njihovih vođa, te znajući da je lakše čitave narode slati u rat nego sam u njemu sudjelovati – Ante Starčević bilježi rečenicu valjanu za sva vremena, pa i ova naša:
“Mi sudimo da se narodi ne mogu tako zavadit, da se ne bi mogli bez rata pomiriti, te da rata nikada ne bi bilo, kad bi se oni tukli, koji ga zameću. O diplomatih i narodih naprama ratu sasvim podpisujemo hrvatsku poslovicu: što telad zamute, goveda piju. Stoga razlučujemo narode od njihovih pojedinacah”
Tako se pokazalo da je Starčević na kojega se pozivaju oni najtvrđi, zapravo mekši od onih proklamirano najmekših. Starčević je znao da je lako velikim riječima (i medijima) male ljude slati u rovove i na minska polja, a onda se (nečasno) skrivati iza časnih zastava
Karol Wojtyla
Prije ili kasnije ljudi će početi vjerovati u ovakve rečenice. Možda će ih natjerati neki mnogo veći rat; možda pat pozicija na bojnom polja iz koje će ih izvući samo nešto radikalno drukčije od oružja, straha, naredbe, hijerarhije i smrti. Da će tomu biti tako govori i činjenica da je ova rečenica Wojtyle napisana za sva (ne)vremena, prije početka zadnjeg nam rata na Balkanu, ali i prije novog velikog svjetskog medijskoga rata čijim počecima svjedočimo:
“Osobito teška zapovijed – pod tim se podrazumijeva zapovijed ljubavi prema neprijateljima – može se najšire razumjeti baš kao postulat otklanjanja rata pod svaku cijenu. Jer je poznato da se, kako čovjek, tako i društva i skupine znaju izgubiti u ratu i ne zna se kada se rat za pravednost može preobraziti u rat radi rata.”
Erazmo Roterdamski
Uživljavanje u ulogu ratnika i glumljenje hrabrosti pred polazak na bojišnicu, ima svoju pretpostavku u svakodnevnom glumljenju bližnjima: Prečesto smo ono što nismo da nas ne bi zadesila sudbina da budemo ono što ne želimo:
„I što je sav ljudski život drugo nego neki kazališni komad u kojem ljudi prekriveni maskama jedni pred drugima nastupaju i izvode svaki svoje uloge, dok ih redatelj ne odvede sa scene…“
Sun Tzu
Tri tisuće godina upozoravani su obični čitatelji knjiga da politički ne podupiru one koji će ih samo iskoristiti za rat i ubijanje. Tisućama godina upozoravani su da nakon nesreće rata dolazi i poratna nesreća. Pokretači će u vile, parlamente i veleposlanstva i bit će zaštićeni imunitetom vojskom, policijom i institucijama države – ratnici će u samoću, samoubojstva ili u alkohol… Sun Tzu, jedan od najmudrijih, koji je čak i ljubitelje ratnih vještina iznenadio knjigom o ratu u kojoj je rata bilo najmanje, na vrijeme je upozoravao:
„Oni koji pomažu vođi putem taoa ne koriste oružje da pokore svijet, jer te stvari imaju tendenciju obrtanja – kupine rastu gdje je bila vojska, loše godine slijede veliki rat…“
