Dignuo sidro i sreću pronašao u Kanadi
Koliko je u Hrvatskoj teško pronaći posao u novinarskoj i srodnim strukama najbolje zna mladi politolog Kristijan Keglević iz Garešnice. Prije sedam godina diplomirao je na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti, nakon toga i apsolvirao na poslijediplomskom studiju, no kruha u struci nije našao.
Kratko vrijeme radio je kao novinar u Večernjem listu i lokalnim medijima. A onda je, kako sam kaže, shvatio da je, unatoč silnom trudu i vremenu uloženom u školovanje, u Hrvatskoj tek – socijalni slučaj.
Konačna odluka
„Teško je priznati, ali to je ustvari tako. U jednom trenutku mi je bilo dosta svega i samo sam želio što prije otići iz Hrvatske. Znate onaj osjećaj kad nemate novca za najosnovnije stvari, kad tenkirate skuter za deset kuna, a nakon toga ga vozite desetinom gasa kako bi vam oko devet decilitara benzina trajalo što duže. Naravno, dok registracija istekne, istekla je i vožnja jer odakle mi oko tisuću kuna za njezinu obnovu za sljedećih godinu dana“, prisjeća se teških trenutaka u svom životu.
Takve situacije stvorile su u njemu odluku da napusti zemlju. Ideja je tinjala gotovo tri godine. A onda je ove jeseni konačno odlučio dignuti sidro i potražiti sreću u Kanadi. Iako ni ondje ne radi u struci, već u ugostiteljskom sektoru, Keglević vjeruje kako će s vremenom dobiti priliku za dodatno usavršavanje znanja koje već posjeduje te pronaći radno mjesto za koje se školovao.
„Danas mi je žao što sam u Hrvatskoj studirao politologiju jer, po mojem mišljenju, diploma ima vrijednost ako čovjek radi u struci, ako se usavršava i napreduje, a od svog rada može i pristojno živjeti. Sve ostalo mi nema smisla. Ovdje u Kanadi bih volio položiti razliku ispita kako bi mi se priznala fakultetska diploma, a onda ću vidjeti što dalje“, kaže naš sugovornik. Otkriva nam kako ga je Kanada oduševila na prvu.
Kanadski standard
„Moji prvi dojmovi o toj zemlji su odlični. Istina, doživio sam i ja kulturološki šok, ali u najpozitivnijem smislu. Ljudi su ljubazni, voljni pomoći, nitko vam se neće rugati ako krivo izgovorite neku riječ na engleskom. Atmosfera je radna, ali i opuštena jer je posao jedina briga Kanađana. Sve ostalo u državi složeno je tako da se sve može priuštiti od plaće. Čak i oni s najmanjim plaćama od dvije tisuće dolara neto mjesečno mogu sasvim pristojno živjeti i ni u čemu oskudijevati. Cijene su ovdje manje nego u Hrvatskoj, a standard oko pet puta veći“, priča Keglević. S obzirom na dosadašnja iskustva u dalekoj zemlji, Keglević priznaje kako se u Hrvatsku ne planira vraćati. Domovina mu, priznaje, ne nedostaje.
„Ne, nema razloga da mi nedostaje. Osim roditelja, ponešto uže rodbine i nekoliko prijatelja, baš me ništa ne veže za Hrvatsku“, kaže Keglević.
