Deus Ex: Human Revolution Director’s Cut – dobra verzija Cyberpunka

Ako ste jedan od milijuna ljudi koji su ostali razočarani izlaskom iščekivanog Cyberpunk 2077, bacite oko na videoigru koja je tu tematiku obradila na pravilan način prije gotovo jednog desetljeća.

Deus Ex: Human Revolution nije savršena igra, ali je vrijedan naslov koji će se svidjeti svakom ljubitelj RPG žanra.

Etičko pitanje tehnološkog „unaprjeđivanja“ ljudi

Iako se radi o serijalu koji je stvoren 2000. godine i kronološki ovo je treći „nastavak“, Human Revolution je po mnogočemu potpuno nova igra. Započnimo s pričom. Radnja je smještena u 2027. godini dok su se prethodne dvije igre odvijale u 2052. (Deus Ex) i 2072. (Invisible War) godini.

Igrač kontrolira Adama Jensena, šefa osiguranja jedne od vodećih tvrtki za ljudsku augmentaciju, Sarif Industries u Detroitu. U samom uvodu priče tvrtka biva napadnuta od strane nepoznate „augmentirane“ terorističke skupine. Adam je smrtno ozlijeđen, a iz konteksta zaključujemo da je vodeća znanstvenica i protagonistova djevojka Megan Reed ubijena.

Iako radi za tvrtku koja se bavi augmentacijama, Jensen se djelomično protivi tom konceptu, što možemo vidjeti i u prvom razgovoru između njega i Megan par minuta prije napada. Ipak, ono što ga spašava od sigurne smrti su augmentacije, koje prema ugovoru o radu David Sarif u njega može ugraditi u slučaju smrtnih ozljeda. Sarif u Adama ne ugrađuje samo augmentacije potrebne za preživljavanje već ga pretvara u neku vrstu „super vojnika“

Priča započinje šest mjeseci nakon napada, kada se „ponovno rođeni“ Jensen vraća na poziciju šefa osiguranja, a prva misija je otmica zaposlenika Sarif Industries u jednom od skladišta tvrtke. Adam sam ulazi da riješi situaciju, a glavni zadatak mu je osigurati tajno oružje „Typhoon“ umjesto života taoca.

Bez da „spoilam“ čitavu igru, priča Human Revolutiona je prepuna špijunskih tajnih, preokreta i moralnih pitanja ukomponiranih u kvalitetno napisanu premisu. No, priča Deus Ex-a najbolje sjaji u „loru“ kojeg pronalazite dok obavljate misije. Gotovo svako računalo u igri može se hakirati, a mailovi otkrivaju sve, od toga gdje će vlasnik ići na večeru pa do korporativnih tajni. Veliki dio priče može se saznati isključivo iz mailova, ali i korisne informacije koje Adamu pomažu tijekom obavljanja misija.

Likovi su kvalitetno napisani, a njihova pozadinska priča je detaljno objašnjena u ranije spomenutim mailovima. O nekima saznajemo samo koju će predstavu gledati u petak, a o drugima probleme s kojima se suočavaju. Ovo pomaže da postanemo dio svijeta Deus Ex-a te na pojedine likove gledamo s određenom dozom suosjećanja.

Augmentacije umjesto klasičnih „skill pointa“

Osim priče i likova, sami „level up“ sistem u Deus Ex ima svoju pozadinu. U velikom broju igara protagonist iskoristi „skill point“ (koji je zaradio prikupljanjem XP-ja) i magično dobije novu sposobnost bez ikakvog objašnjenja. Odjednom može skočiti deset metara, trčati brže, koristiti snažnija oružja itd. U Human Revolutionu „skill point“ zamjenjuje tzv. „Praxis Tool“. Radi se o napravi koja otključava augmentacije koje su zaključane jer ih njihovi korisnici još uvijek nisu spremni koristiti. U Jensena su ugrađene sve moguće augmentacije koje postoje, ali ih je David Sarif zaključao dok Adam ne bude spreman. Igrač za vrijeme „gameplayja“ polako otključava Jensenove augmentacije čime dobiva nove sposobnosti i više načina prelaska misija.

Stealth, FPS, hakiranje i dijalog opcije koje imaju važnost

„Gameplay“ ima četiri važna elementa: „Stealth“, FPS (First Person Shooter) borba, hakiranje i dijalog sistem. Svaki od njih sadrži brojne augmentacije koje će igraču pomoći, s tim da je preporučeno izabrati jedan stil (između „stealth i loud“ pristupa) i njega „upgradeati“.

„Stealth“ je najisplativiji način igranja jer nudi brojne XP bonuse u slučaju da misije prijeđete bez da vas vide („Ghost“ nagrada – oko 400XP). Šuljanjem morate manevrirati između stražara, kamera, „turreta“ i robota, a ako vas primijete bježite ili učitajte raniji „save“.

Stražari nisu najsposobniji, ali će vas izrazito lako primijetiti (čak iz daljine) ako im uđete u vidokrug. Po tome Deus Ex oprašta izrazito manje od modernijih igara sa „stealth“ elementom, ali su stražari još uvijek djelomično gluhi i nemaju periferni vid. Osim šuljanja istražite sve alternativne puteve jer istraživanje mape otključava XP bonuse, ali i skrivene materijale koji će biti korisni. XP možete koristiti za augmentacije poput nevidljivosti, „smart vision-a“ (možete gledati kroz zidove), tišeg kretanja i slično. Korištenje tih sposobnosti, kao i svaki „stealth takedown“ troši energiju, a ako igrač nema dovoljno energije te augmentacije nisu opcija. Započinjete s dvije linije energije, a augmentacijama je možete pojačati do pet. Prva linija energije obnavlja se automatski (nakon nekog vremena), a ostale konzumiranjem čokoladica i sličnih „itema“ koje igrač pronalazi istraživanjem.

Ako niste ljubitelj „stealtha“ tu je uvijek dobra stara FPS borba, ali je ne bih preporučio. Na izazovnijim težinama neprijatelji su izuzetno precizni, a iako vam se čini da imate dovoljno municije, brzo se potroši. Igra preciznost neprijatelja balansira „cover“ sistemom koji olakšava borbe, ali i stealth pristup. Kada ga koristite perspektiva prelazi u treće lice, a korištenje „cover“ sustava je ključno za prelazak misija bez obzira na pristup koji koristite.

Ipak, važno je naglasiti da je FPS aspekt igre slabije napravljen, pa možemo reći da je ispod razine prvoklasnih FPS igara. Dovoljno je dobar, ali je vidljivo da je igra napravljena za „stealth“, pristup koji je znatno zabavniji. Augmentacije za FPS borbe uključuju manji „recoil“, smanjeno njihanje oružja („weapon sway“) i slično.

Slijedi hakiranje koje je ključno za prelazak misija, ali i produbljenje priče. Gotovo svako računalo možete hakirati, a „minigame“ hakiranja je poprilično jednostavan. Postoji pet razina težine (koje otključavate augmentacijama), a cilj je osvojiti glavni direktorij računala (osvajajući manje bitne) prije nego što server pronađe polaznu točku hakiranja. Većina računala otkriva „lore“ i druge informacije, ali pojedina računala otvaraju mogućnost gašenja alarma, kamera, „turreta“ i robota što olakšava „stealth“ pristup. Smiješno je što možete hakirati računala ispred njihovih vlasnika na što većina njih (osim policije i neprijatelja) neće reagirati. Augmentacije omogućavaju manju šansu da vas računalo primijeti, povećavaju brzinu hakiranja i slično. Tijekom hakiranja možete odabrati riskantnije rute (s većom šansom detekcije) koje nose određene nagrade (XP, novac i slično).

Ipak se radi RPG-ju pa je logično da igra ima dijalog sistem. S većinom ljudi možete razgovarati, ali se radi o jednosmjernom razgovoru (NPC govori, a vi nemate opcije). Važnost dijalog sistema je kod bitnijih likova. S njima možete voditi složenije razgovore s 2-4 opcije odgovora, a pomoću njih saznajete „lore“ i bitnije informacije koje mogu biti ključne za vrijeme igranja. Igrač donosi važne odluke koje ne utječu na glavnu priču, ali jesu na sudbine drugih likova. Nerijetko se radi o moralnim dvojbama, a ako odlučite pomoći drugima, oni će vam često pomoći u nadolazećim misijama. Augmentacije omogućuju analiziranje sugovornika pomoću kojih možete znati njihove temeljne osobine i status u biološkoj hijerarhiji (Alpha, Beta, Omega) koje će vam olakšati da dobijete što želite. Opcije nisu striktno definirane (dobar, neutralan, loš), pa morate voditi pažnju o tome što „NPC“ govori, a ako ne investirate u društvenu augmentaciju nerijetko ćete izaći kao gubitnik rasprava.

Fleksibilnost prelaska misija najsijanija točka Human Revolutiona

Igranjem prve misije odmah doznajete dvije stvari (osim da su „default“ kontrole loše mapirane: MMB – ciljanje, LMB – „cover“ itd.) – Deus Ex Human Revolution je igraonica koja igraču nudi desetke načina rješavanja problema koji su im stavljeni na put; igra s razlogom spada u kategoriju „Immersive simulatora“.  

Misija započinje u Sarif Industries zgradi, nakon čega Adam Jensen dobiva poziv od svog šefa (David Sarif) koji mu javlja o talačkoj situaciji. Odmah sam primijetio da svaki NPC imaju barem dvije posebne linije dijaloga (najčešće govori o terorističkom napadu ili povratku Jensena na posao) te sam obilazio čitavu zgradu u potrazi za NPC-jevima. I dok sam ja upijao „lore“, šef me je svakih pet minuta zvao i upozoravao me da požurim jer je situacija pitanje života i smrti. Ja sam pretpostavio da su to prazna upozorenja kao u većini igara sve dok me David Sarif nije nazvao i javio mi da je bomba eksplodirala u zgradi s otmičarima.

Prelazeći misiju primijetio sam sobu s desetak leševa i sve je upućivalo na eksploziju. Učitao sam stariji „save“ te sam ovog puta bez zadržavanja potrčao odraditi misiju. Taoci su bili živi, uspješno sam uspavao sve otmičare i ušao u istu sobu. Bomba se aktivirala i ubrzo eksplodirala (možete ju deaktivirati hakiranjem, ali u tom trenutku sam igrao mini-game jednom, pa nisam bio dovoljno brz). Opet sam učitao „save“ i ovog puta sam se polako približio vratima nakon čega sam čuo povike taoce da ne ulazim jer se radi o zamci. Nakon pregledavanja sobe iz različitih kutova primijetio sam ventilacijski otvor. Pronašao sam otvor izvan sobe koji me je sigurno doveo do taoca te sam ih uspio spasiti. Iste taoce koji uopće nisu bili dio glavne misije, već mi je Sarif rekao da ih samo spasim ako imam vremena jer je zadatak osigurati tajno oružje tvrtke (Typhoon).

Iako nije bila glavna misija, policajci izvan zgrade, suradnici u Sarif Injustries, ali i „NPCjevi“ koje sretnete u Detroitu imat će posebne dijaloge ako spasite taoce, a jedan od njih će vam čak dati posebnu misiju. Ovakvu realističnost možete očekivati tijekom čitave igre, pa čak i životi pojedinaca ovise o vašoj brzini (u par slučajeva). Ponekad se čini kao da nekoga ne možete spasiti u što vas pokušaju uvjeriti i NPC-jevi, ali u većini slučajeva postoji način kojeg možete otkriti ako ste dovoljno uporni (ili putem internetskih priručnika).

U istoj misiji tijekom „briefinga“ Sarif vam daje dvije opcije: smrtonosni ili ne smrtonosni pristup. Na temelju odluke dobijete oružje, a ono će limitirati opcije koje imate u prvoj misiji. Odluka ovisi o načinu s kojim želite pristupiti, a razgovor s jednim „NPC-jem“ otkriva da su većina otmičara izmanipulirana „djeca“ koja ne zaslužuju smrt. Ipak, možete pristupiti kako želite, a reakcije NPC-jeva ovisit će o vašem pristupu.

Odabir načina igranja također je limitiran „inventory“ sistemom sličnim Resident Evil franšizi. Jednostavno nemate mjesta za prevelik broj oružja pa je najbolje izabrati jednu vrstu („stealth ili loud“), a obje opcije imaju pozamašni broj oružja i pomagala. Human Revolution ima i jednostavniji „Dishonoredov“ „kaos“ sistem prema kojem kraj ovisi o broju ljudi koje usmrtite, ali njegov utjecaj je minimalan u Deus Ex-u.

Cyberpunk tematika nije pretjerano naglašena, a izgled nebitnih „NPC-jeva“ je najslabija točka igre

Iako se radi o naslovu koji koristi Cyberpunk tematiku, ona nije pretjerano naglašena. Više se koristi isključivo kao estetika izgleda mape koja je kvalitetno dizajnirana i prepuna detalja, a atmosferi pridonosi vrhunska glazba. Human Revolution izgleda dobro za deset godina staru igru, ali modeli NPC-jeva (osim važnih) su neprirodni i nije dovoljno truda uloženo u taj aspekt jer odmah vidimo koji nisu važni (zbog manjka detalja). Ipak, to previše ne utječe na cjelokupnu igru koja vas u limitiranom „open world-u“ vodi kroz Detroit, Hengshu (Kina), Montreal, Singapur i Panacheu.

Glasovni glumci odradili su dobar posao, pa je gotovo svaka linija uvjerljiva, a glumačke izvedbe pojačava kvalitetno napisani dijalog. Posebno treba naglasiti izvedbu Eliasa Toufexisa koji je utjelovio Adama Jensena davši mu manjak emocija i ozbiljnost koja definira protagonista.

Director’s Cut verzija uklanja narančasti efekt koji je u originalnoj verziji bio prenapadan, a osim toga, povezuje DLC (Missing Link) s glavnom igrom. Zahvaljujući tome, Human Revolution uzima zasluženo mjesto među najboljim „immersive“ simulatorima svog vremena, ali i današnjice. Unatoč svojim nedostatcima, radi se o igri koju svaki ljubitelj žarna mora isprobati. Iako se ne ističe kao jedna od najboljih FPS/RPG/Stealth igara, sveukupno čini odličnu kombinaciju koja je vrijedna igranja čak i samo zbog fleksibilnosti „gameplayja“. Na svakoj Steam rasprodaji Deus Ex: Human Revolution Director’s Cut možete pokupiti za tridesetak kuna što je „krađa“ za igru koja nudi mnogo toga. Samo joj pristupite s razumijevanjem da se ipak radi o naslovu iz 2011. godine.

Ocjena: 88/100

Pozitivno:

• Fleksibilnost „Gameplayja“
• Priča
• Atmosfera
• Dijalog          

Negativno:

• Loše mapirane „default“ kontrole
• Izgled pojedinih NPC-jeva
• FPS aspekt bi mogao biti bolji
• „Replayabilty value“
• New Game+ (Director’s Cut edition)