Briga za bolesne, teško pokretne i nepokretne
Posao zdravstvenih djelatnika koji svakodnevno odlaze u kućne posjete, kako bi pacijentima pružili potrebnu skrb i njegu, ni po čemu nije dosadan i monoton. To nam je potvrdila i mlada medicinska sestra Marija Škreblin.
Moždani udar, karcinomi, teške ozljede, degenerativne i kronične bolesti česti su razlozi zbog kojih pacijenti od liječnika opće prakse zatraže da im se dodijeli zdravstvena njega u kući. Onima kojima je potrebna svakodnevna njega ne moraju odlaziti u bolnicu, već njima, ovisno o bolesti, u posjetu dolazi medicinsko osoblje. Ponekad liječnici propisuju kućnu njegu nakon što pacijente puste iz bolnice na oporavak, pa se njega, ovisno o procjeni patronažne sestre, produžuje svakoga mjeseca. Pacijentima u kućne posjete svakodnevno dolazi medicinska sestra, a često i fizioterapeuti. Po potrebi dolaze i liječnici opće prakse ili socijalni radnici.
Oko sedam sati, nakon što popije svoju jutarnju kavu, Marija kreće u posjete. U svom radnom tjednu posjeti i do petnaest pacijenata koji su zbog bolesti kod kuće. Svakog dana putuje strmim ulicama zagrebačkog Jordanovca kako bi uglavnom starijim ljudima u dobi od pedeset do devedeset godina došla u kućnu posjetu. Neki od njih su teže pokretni, a drugi se oporavljaju nakon teških ozljeda. Njezin radni dan sastoji se od obavljanja aktivnih i pasivnih vježbi ekstremiteta te vježbi disanja, a ponekad i vježbi razgibavanja. Te vježbe poboljšavaju pokretljivost, cirkulaciju, disanje, metabolizam, ali i ubrzavaju oporavak.
Marija naglašava: „Pacijenti su veoma ljubazni“, i nastavlja: „Gospodin Stanko mi uvijek pripremi svježi sok od višnje s limunom, a profesorica Vlasta me počasti kavom i keksima.“ Osim obavljanja njege, medicinska sestra tijekom radnog vremena razgovara s pacijentima koji su nerijetko usamljeni i željni razgovora, zbog čega je često nastoje zadržati što duže mogu.
„Moji pacijenti znaju postavljati vrlo ozbiljna pitanja koja se ponekad pretvore u rasprave. Vezana su uz vjeru, međuljudske odnose, politiku… Tužno je kad mi kažu da sam jedina osoba koja ih posjećuje i da ih gotovo nitko ne zove. Posebno me dirnula rečenica jedne žene: „Bog te blagoslovio, Marija“, koja je to rekla samo zato što sam je saslušala.
„Vani, primjerice u Japanu i Koreji, ovakav model kućne njege nastoje primjenjivati još više. To nije neobično jer je takav model jeftiniji za zdravstvo, a i nekako prigodniji za pacijente koji se najbolje osjećaju u vlastitom domu“, zaključuje Marija.
