Božić – 25 kartica u sekundi
Kako smo pravo potrošačko društvo, potvrđujemo i ove blagdane. Mnogi su već zbog sv. Nikole doveli u pitanje podmirivanje egzistencijalnih potreba, a prije sljedeće plaće, barem za one koji imaju privilegiju da im se ona redovno i isplaćuje, tek nam dolaze pravi blagdani. Taj divan Božić sa svim svojim čarima darivanja i proslava Nove godine u svom svome glamuru.
Svake godine se, s jedne strane, pokušava osvijestiti narod što je pravi duh blagdana, prava vrijednost i blagostanje, a, s druge strane, iza svakog ugla iskaču popusti, akcije, poklon bonovi, blagdanski paketi, sniženja, dobre prilike… I dok većina još uvijek otplaćuje ljetovanje iz 2013. i skijanje s početka ove godine, marketinške kampanje i napadne reklame će ih još jednom baciti u novi financijski ponor, još jedno zaduženje. Rok otplate: prosinac 2015.
Jesmo li zaista postali toliko isprazni, imamo li jednu glavu, jednu pamet, mogu li nas usmjeravati kako žele? Prema predviđanjima HGK i ove će se godine potrošnja u prosincu penjati na vrtoglavih 11 milijardi kuna. To je povećanje od 30 posto u odnosu na sve ostale mjesece u godini. Za usporedbu, blagdanska potrošnja u prosincu 2005. iznosila je svega 5 milijardi kuna i otada neprestano raste.
Blagdani su pretvoreni u natjecanje tko će imati bogatiji stol, okićeniju kuću ili božićno drvce, a najviše tko će zasjati boljim darovima. Vikend uoči blagdana pretvorio se u mahnito i besciljno lutanje po trgovinama koje u pravilu završava kupnjom bezvrijednih komada plastike ili keramike za bliske i daleke prijatelje, igračaka ili figurica koje ionako kroz nekoliko dana samo počnu skupljati prašinu na nekoj zabačenoj polici u stanu, ako ne i na otpadu. Svake sekunde provuče se 25 kreditnih kartica. Na odgodu, naravno. Računi će stići tek naredne godine.
Samo se stariji sjećaju starih običaja koji su u svaku obitelj unosili pravi duh Božića, pravi mir i blagostanje. Ukrašene jabuke božićnice na poklon, pita od oraha ili jabuka koja je predstavljala pravu poslasticu za blagdanskim stolom. Ukrašavanje božićnog drvca oslikanim crvenim jabukama ili češerima, orasima, smokvama, lješnjacima. Unošenje slame u kuću, koja je označavala i pravi početak proslave Božića, sijanje pšenice, sjedenje oko stola uz prepričavanje priča i obiteljski polazak na polnoćku. Sve je ove divne stare običaje moderno društvo bacilo u sjenu. Bor se kiti stotinama lampica i velikim bliještećim kuglicama, po mogućnosti uz prozor da se i s ceste vidi sva raskoš drvca. Blagdanska večera u mnogim obiteljima prolazi u šutnji ili, još gore, u svađi oko toga na kome je bio red za kićenje bora ove godine, tko će pospremiti stol, koliko će novaca djeca dobiti za feštu na koju odmah i odlaze. Izgubila se i tradicija odlaska na polnoćku. U zemlji koju uglavnom čine katolici.
Blagdani i trebaju odudarati od prosjeka, time im pridajemo važnost i odajemo poštovanje. Ali za mnoge, u ovo doba neimaštine, financijske obaveze otvaraju još veću crnu rupu s kojom ulaze u novu godinu. Pa nije li smisao darivanja u darivanju nas samih drugima, pokojeg osmijeha, dobre riječi, pažnje? Shvatimo ovogodišnje blagdane kao poligon za vježbanje ignoriranja potrošačke histerije, probajmo pokloniti jedno drugome vrijeme koje nikada nemamo za važne nam ljude. Probajmo ojačati obiteljske veze i narušena prijateljstva, kako god to ocrtano zvučalo. Mi smo ti koji možemo odabrati, oni koji mogu reći „Ne!“ iskrivljenim vrijednostima, nametnutim novim pravilima, propasti u koju nas vodi konzumeristički stil života. Ili se opet prepustimo, utopimo u masi koja jednako razmišlja, a probleme ćemo rješavati naredne godine – tko će sad o tome misliti?
