Biti zviždač je “in”

Kada je 2006. Julian Assange pokrenuo neprofitabilni portal koji objavljuje anonimne dojave o kriminalnim radnjama, svijet je dobio novu dimenziju. Na ovoj i sličnim platformama raskrinkane su velike afere, iako ne i riješene. Svjetska politička elita dobila je nove protivnike, a vladavina prava nove saveznike. Zviždačima se život preko noći promijenio, ozbiljno ugrozio egzistenciju, no istodobno ih učinio i svjetskim zvijezdama. Postavlja se pitanje čine li oni to zbog poštenja ili želje za slavom?

Krvožedni mediji na svim poljima otkrivaju detalje iz zviždačevog života, objavljuju informacije i način života kakav je prozvani vodio te o njemu stvaraju medijsku sliku. Šire publicitet njegova lika, a manje onog što je on raskrinkao.

Medijska manipulacija ovim fenomenom ide toliko daleko da su najveće producentske kuće obradile temu zviždača. Tako smo 2011. imali priliku gledati HBO-ovu seriju “The Enlightened”, a 2013. je DreamWorks Studios plasirao film “The Fifth Estate”.

Cilj toga je podržavanje hrabrih i moralnih odluka zaposlenika, ali i vizualna uvertira u kaos onog što se zapravo s takvim životom dogodi poslije 15 minuta slave. Riječ je o golemim pravnim problemima, nezaposlenosti, psihološkim pritiscima, a na kraju i o svojevrsnoj bitki za goli opstanak.

Jasno je kako moćne elite neće javno potkopati vrijednost etičnog ponašanja i hrabrog objavljivanja kriminalnih djelatnosti u privatnim korporacijama ili vođenju politike određene države. Očito je i kako im je cilj spriječiti da se bilo kakve moralne odluke njihovih zaposlenika reflektiraju na zacrtani uspjeh. Stoga se recept putem medijske agende, koja će učiniti prividnu sliku zviždača slavnim pa zaboravljenim, čini savršenim načinom suzbijanja takvog djelovanja.

Čini se kako je biti zviždačem moderno samo zato kako bi što prije nešto drugo postalo modernije.