Balkan protiv svijeta – navijači

Prošla je još jedna rukometna godina. Opet smo osvojili broncu zlatnog sjaja i zaista bismo trebali biti ponosni na naše rukometaše. Ipak, bronca zlatnog sjaja fenomen je koji ni najstariji alkemičari nisu razriješili, a mi smo u tome tako dobri. Ali dosta o kemiji… Vrijeme je da vidite kako koja nacija navija za zlato zlatnog sjaja. Predstavit ćemo domaćina (Poljsku), prvake (Njemačku), drugoplasirane (Španjolce) i naše (alkemičare).

Strastveni Poljaci

Poljaci su strastveni navijači, i to vrijedi za svaki njihov sport (osim možda šaha). Naime, na utakmice svoje reprezentacije ili klubova dolaze naoružani do zuba… Kolac, bokser, lanac – jednostavno ne biraju. Osim toga, ne treba im mnogo razloga za akciju. Mnogi od njih idu na utakmice prijateljskih klubova, ali ne radi navijanja, već radi borbe s protivničkim navijačima. Naravno, nisu svi takvi. Ima i onih koji su istinski fanovi i dolaze navijati uz rekvizite, ples i pjesmu. Ima i onih koji mirno sjede na tribinama, baš kao studenti koji na usmenom ispitivanju čekaju profesorovo pitanje. Tako da bi s nam s njima bilo vrlo lako navijati jer, eto, postoji nekoliko skupina između kojih možemo birati. Rambo, Toymaker ili Sudac Dredd – odlučite. I, opet u njihovu obranu, nisu Poljaci jedini koji se tako ponašaju, ali o tome malo kasnije.

Optimistični Nijemci

Nijemci spadaju onaj tip navijača koji nikad neće pomisliti da njihov klub ili reprezentacija može izgubiti. Bez obzira na to koliko je protivnik objektivno jači, Nijemcima poraz neće pasti na pamet. Uvijek su samouvjereni i spremni na slavlje, bez obzira na to kako završilo. Navijajući i pjevajući, čvrsto stoje uza svoju momčad, stoga su taj famozni dodatni igrač koji ekipu motivira da bude bolja i da ide više. Ipak, jasno se vidi zašto su osvojili zlato, kako u rukometu, tako i u nogometu, i to na svjetskom prvenstvu. Možda zato što su uvijek uvjereni u pobjedu. Nijemci ne vole one koji predviđaju rezultate protiv njih. Oni zapravo ne prihvaćaju one koji predviđaju poraz Njemačke ili nekoga njemačkog kluba. Takve bi ljude najradije izbrisali iz uma i nikada ih se više ne bi sjetili. Osim toga, Nijemci iz nekog razloga nisu veliki fanovi gostovanja. Više vole kad se stvari odvijaju na domaćem terenu, kada su svoji na svome. Bez obzira na to, zlata osvajaju i na gostovanjima. A tko zna što će tek biti kada oni budu domaćini? Jeste li spremi za međugalaksijsko prvenstvo?

Temperamentni Španjolci

Svima nam je poznato da su Španjolci temperamentan narod. Valjda zbog toga stalno prigovaraju. Podsjećaju na iskusne igrače bele koji igraju s početnikom. Jedan krivi potez – i gotovi ste. Naravno, oni pjevaju i mašu rekvizitima kao i svi drugi, ali na licima im se vidi da to nije to. Ako vode, uvijek će misliti da mogu više, odnosno da mogu poniziti protivnika. Ako njihovi pobijede, navijači će se pitati zašto nisu zabili još pokoji gol. Naravno, ako izgube, odriču se igrača, i to prije nego što izađu iz dvorane. Statusi na Facebooku i Twitteru mala su beba za ono što će pisati novinari i reći predstavnici navijača. Pitanje je, međutim, odakle igračima volja za nastupanje u takvoj atmosferi? Pogotovo ako će u slučaju poraza na stupu nasuprot svoje zgrade vidjeti: „Traži se živ ili mrtav“. Sve u svemu, svaka im čast na čeličnim živcima i na tome što se uopće usuđuju igrati za neki klub ili reprezentaciju.

Kombinirani Hrvati

A sad smo na red došli i mi… Kombinacija svih gore navedenih navijača. Fenomen svjetskog sporta bez obzira na to radi li se o klubu ili reprezentaciji. Zaista smo u svim pogledima borbeni poput Poljaka, spremni bodriti kao Nijemci, ali i prigovarati kao Španjolci. Također, veliki smo kolekcionari svih mogućih navijačkih rekvizita. Od dresova i zastavica do pažljivo iscrtanih kockica na noktima i očnim kapcima. Vidi se da volimo navijati i biti u tom điru. Ako ništa drugo, barem ćemo reći da navijamo za – naše. Ali to je valjda taj mentalitet… Kladimo se na druge, a navijamo za svoje. Trudimo se boriti sami protiv sebe, no nekako nam ne ide. Ali, opet, tko zna? Možda stvarno nemamo sreće što se tih stvari tiče. Vidjet ćemo što će biti na budućim prvenstvima. Nadajmo se da ćemo navijati onako kako spada – bez fige u džepu – i tako, do prvog mjesta, bodriti igrače.