Nema veće hrabrosti od one anonimne

Želim napraviti nešto novo, želim sudjelovati u promjeni, želim vratiti povjerenje ljudima. E, pa ne može.

Novinari su jedna od najomraženijih grupa ljudi; naravno, odmah iza Milanovića, Karamarka, Kolinde, Josipovića – ovisno na kojoj si strani. Jer, naravno, ne postoji ništa drugo osim svađe oko toga tko je gori i tko će prije uništiti državu. Stanite u red.

Otkad su novinarski portali preplavili internet, ljudi su postali kritični i ogorčeni: ja-znam-sve – ti-si-glup. Vjerojatno je toga bilo i prije, ali nisu se imali gdje žaliti. Na svakom portalu koji ima komentare vječito se netko svađa. Postoji nekoliko tipova „internetskih huligana“. Prvi je tip osoba koja je napravila račun samo kako bi povremeno mogla napisati „ma tko je to pisao… kakvo smeće… ovi novinari su takva gamad… ne bih ja to zaposlio“. Ubuduće bi pokraj takvih komentara mogao ostaviti i mail adresu; čini se da čovjek zna pisati.

Drugi tip je „smiješni lik“: osoba koja uvijek ima nešto smiješno za napisati, a što često uključuje vulgarizme. Ipak smo Balkanci. To „smiješno“ popraćeno je i komentarom koji često uključuje nešto kao „ženama je mjesto u kuhinji“. On je, dakle, muškarac, i to pravi muškarac koji anonimno komentira na internetu. Takvi su najopasniji. Ali samo neko vrijeme – jer mu žena ne dopušta da bude predugo za računalom.

Logičnim slijedom dolazimo do „živčanih žena“. One su došle komentirati samo kako bi rekle nešto u stilu „kako seksistički… zašto je ona tu gola… šalje krivu poruku o ženama“. Kaže ona i nastavi čitati 150 nijansi sadista.

Da ne bi sve bilo tako ružno, ima ljudi koji imaju normalne komentare u kojima iznose svoje mišljenje o određenoj temi… ne znajući što im se sprema. Nekoliko minuta ili sekundi kasnije dolazi gospodin/gospođa Ja-Znam-Sve koji/koja pokušava pobiti sve napisano, i to argumentom „ti-si-glup zato što tako razmišljaš“, pa će ti on/ona sad to objasniti. Pedeset komentara kasnije započinje rasprava o tome gdje je tko bio devedeset i prve. Vrlo vjerojatno niti u planu, a sve je započelo na članku o korisnom utjecaju limuna ili o savjetima kako čistiti odjeću sodom bikarbonom.

Tko god da je smislio dio za komentiranje na portalima – ili je zli genije ili je nevjerojatno naivan. Tamo se može pročitati sve osim konstruktivne kritike („ne sviđa mi se taj članak zbog toga i toga… pišite više o…“). Umjesto toga, sve se svodi na svađanje na čijoj su strani neki portali ili novine: „vidi njih… pišu o Karamarku; sigurno su na strani HDZ-a“ ili „vidi njih… pišu o buri na Jadranu; sigurno su na strani bure“.

Sekcija vijesti iz politike na svim portalima uvijek ima zanimljive komentare. Svakodnevna prepucavanja Kitarović –Milanović: on je rekao to, a ona je ODGOVORILA! Aha! Vijest dana! Nema veze to što je na autocesti poginulo toliko i toliko ljudi. U redu je jer nisu poznate ličnosti. Samo obični građani na kojima leži ova država. „Sam si je kriv“, kaže on/ona anonimno.

Na vrhu stranice portala gotovo uvijek nalaze se vijesti iz Hrvatske, svijeta, politike, sporta. One esencijalne informacije koje tražimo ujutro uz kavu. No kako se najbolje razbuditi? Pročitati zabavne sekcije na svim portalima. Ne toliko radi sadržaja, već radi komentara (osim ako želite znati što napraviti s bademovim uljem i što muškarci/žene žele ). Nema tu svađe oko politike, sportskih timova i raznoraznih izmišljotina. Tu je rudnik zlata za svakog komičara u usponu. Umjesto onog vulgarnog „izašao-sam-iz-pećine-i-kul-sam-si“ humora – iako se nađe i toga –tamo stanuje onaj profinjeni „uvrijedi-te-a-ni-ne-znaš“ humor.

Nedavno je mnogo portala prenijelo vijest o prosječnoj dužini penisa. Komentari su bili očekivani; brojke komentara nezaustavljivo su rasle. Kao što je to već uobičajeno – moraš ispasti anonimna faca anonimnim ljudima. Toliko komentara nije bilo ni na izborima.

Ljudi će se žaliti na kvalitetu tekstova, a opet će pročitati samo kako bi se žalili. Nisu krivi ljudi što ih tako nešto zabavlja. To je dio slobode na koju svaki pojedinac ima pravo (pa čak i ekipa u Remetincu).

Nisu krivi ni novinari koji tako nešto objavljuju. Bez toga ne bi bilo zabave.

Zašto tiskovine izumiru? Zato što u tiskanim oblicima nema komentara. Zasad.