MIŠEL JAKŠIĆ: ‘Imali smo niz failova i predugo igrali vječnu oporbu, no sada moramo postati nada za potpunu promjenu Plenkovićevog promašenog sustava’
Veliki intervju s Mišelom Jakšićem: Otvoreno o problemima SDP-a i salonskoj ljevici, promjeni ekonomske politike, rješenjima koja SDP nudi mladima, građanskom odgoju te o sebi kao potencijalnom premijeru.
“U nas se uvukao teški gubitnički gen. Ponašamo se kao salonska ljevica iz teorijskih knjiga, a teza da tražimo vlast, a molimo Boga da je ne dobijemo, uopće nije daleko od istine.”
Mišel Jakšić jedno je od najistaknutijih lica hrvatske ljevice i političar koji već puno desetljeće suvereno vlada Koprivnicom. S nepunih trideset godina preuzeo je kormilo grada, a danas, u svom trećem mandatu, uz gradonačelničku obnaša i visoke funkcije potpredsjednika SDP-a te potpredsjednika Hrvatskog sabora.
U trenucima kada se SDP još uvijek bori s vlastitim identitetom i posljedicama niza izbornih poraza, s Jakšićem smo otvoreno razgovarali o najosjetljivijim temama. U razgovoru u kojem nije bilo zabranjenih pitanja, Jakšić oštro secira promašaje Plenkovićeve vlade, ali pritom ne štedi ni vlastitu stranku. Od priznanja o duboko ukorijenjenom “foteljaštvu” na ljevici i razlozima zašto Koprivnica još nema građanski odgoj, pa sve do otvorenog priznanja o vlastitim premijerskim ambicijama – pročitajte što nam je sve otkrio.
Na čelu ste Koprivnice od 2016. godine i slovite za iznimno uspješnog gradonačelnika iza kojeg se ne vuku afere. S obzirom na to da hrvatski političari općenito nisu imuni na skandale, kako uspijevate tako suvereno plivati u našoj političkoj močvari? Jeste li doista drugačiji od ostalih ili naprosto vješto izbjegavate političke mine?
Bilo bi pretenciozno, pa i pomalo bahato, konstatirati da sam ja sada totalno drugačiji od drugih. Na kraju dana, čovjek sam kao i svaki drugi kojeg sretnete na ulici, sa svojim vrlinama i manama, krv i meso sa svojim karakterom i svime onime što nas čini ljudima. Međutim, ono što sigurno mogu reći jest da u mom radu uvijek postoji jedna velika doza opreza prilikom donošenja teških, kako političkih, tako i poslovnih odluka. Posebno kada uzmete u obzir okvir, vrijeme i mjesto u kojem živimo, gdje je najlakše vikati “drž’te lopova” i ljudima pakirati razne stvari. Kada takve potencijalno sumnjive situacije otklonite već u samom startu, i kada imate jedan sjajan tim suradnika koji vam čuva leđa i pazi na svaki zajednički korak, onda se uz otvoreno i transparentno komuniciranje sve te političke i nagazne mine mogu i moraju izbjeći.
Vaš politički put na neki način obilježavaju žene. Svojedobno ste naslijedili tadašnju šeficu Vesnu Želježnjak koja je dala ostavku zbog afere, a sada se i vaša prva suradnica, zamjenica Ksenija Ostriž, našla u središtu skandala. Je li prihvatljivo da dogradonačelnica vozi pod utjecajem alkohola, a da javnost o tome ne bude obaviještena? Što to govori o zaštiti javnog interesa i političarima koji bi trebali biti uzor građanima koji ih plaćaju?
Prije svega, moram jasno istaknuti da je Ksenija Ostriž sjajna zamjenica gradonačelnika koja sudjeluje u apsolutno svim našim projektima i iskoracima. Uz odličan fokus, ona mi uvelike pomaže da svi zajedno radimo jedan sjajan posao i na tome joj dugujem veliku zahvalnost. Što se tiče ovog konkretnog slučaja, HDZ-ova priča o nekakvom zataškavanju je apsolutno smiješna. Dovoditi njezin prekršaj u bilo kakvu korelaciju sa slučajevima Banožića, Dekanića i sličnih pokušaja pakiranja, predstavlja apsolutni sumrak pameti i normalnog rasuđivanja. Da, ona je napravila glupost i to isključivo sama sebi. Napravila je grešku za koju se javno ispričala, a dogodila se u njezino privatno vrijeme i u njezinom privatnom vozilu. Pritom nije bila isključena iz prometa, niti je ostala bez vozačke dozvole jer joj je to prvi prometni prekršaj u životu. Ja osobno u ovom trenutku imam ozbiljniji prekršajni nalog zbog brzine, s potencijalno većom kaznom nego što je njezin prekršaj. Pitanje je li to trebalo iskomunicirati odmah ili čekati da se obavi sve na sudu je podložno raspravi – lako je sada svima biti general poslije bitke. No, po mom dubokom uvjerenju, to definitivno nije razlog za ostavku. Da su HDZ-ovci davali ostavke za ovakve stvari, gdje bi nam danas bio kraj u demokratskim procesima?
To vas pitam upravo zato što ste ranije spomenuli transparentnost. Ipak, u vašoj prvoj reakciji na aferu, vi ste prvi povukli paralelu s Marijem Banožićem. S obzirom na to da se SDP trudi pozicionirati kao drugačiji od HDZ-a, zašto se u kriznim situacijama uopće imate potrebu uspoređivati s njima?
Važno je naglasiti da smo u tom trenutku imali dva smjera komunikacije. Ono što smo mi željeli reći, i ono u što smo bili uvučeni. Spletom okolnosti – a neću sada iznositi neke svoje sumnje – bili smo dovedeni u situaciju da ne možemo komunicirati proaktivno, već isključivo reaktivno. Naš odgovor je zapravo kretao iz rasprave koju je nametnuo sam HDZ, i tako je prirodno došlo do te usporedbe i cijele te priče. Opet ću ponoviti i biti sasvim jasan: da, napravila je glupost, i da, za nju se ispričala. Ali svi oni teški krimeni koje su joj politički oponenti pokušali napakirati i staviti joj na vrat – definitivno ne stoje, da ne upotrijebim neke teže riječi.
Dužnost gradonačelnika preuzeli ste s nepunih 30 godina i od tada suvereno pobjeđujete na izborima. Što uopće motivira mladog čovjeka da uđe u političku arenu i zašto bi se mladi danas trebali aktivnije uključiti u politički život?
Svijet se od mojih početaka prilično izmijenio. Moje političko formiranje krenulo je u doba puberteta, krajem devedesetih i početkom dvijetisućitih. Tada je moja generacija puno više pratila političke procese. To je bilo vrijeme kada su dolazila računala, Hrvatska se otvarala prema Europi i svijetu, a u društvu se stvarao snažan optimizam da ćemo konačno postati bolje mjesto za život. U takvom valu, formirao sam svoj put kroz Forum mladih SDP-a. Zadržao sam tu visoku motivaciju sve do danas jer doista vjerujem da možemo mijenjati i Koprivnicu i Hrvatsku nabolje. Nema mi većeg zadovoljstva nego kada riješimo problem nekom sugrađaninu. Nažalost, danas kod mladih vlada totalna apatija, beznađe i nezainteresiranost. Ali nisu za to krivi samo oni – najveći krimen snosi politika, i hrvatska i svjetska, koja danas jednostavno nema odgovore na pitanja koja muče mlade ljude i sve one koji samo žele normalan život.
Spominjete kako je u vrijeme vaših početaka svijet bio ispunjen optimizmom. Ovaj će intervju čitati i moji kolege studenti, mahom u ranim dvadesetima. Kada vas sada slušaju, koji bi bio vaš ključni argument da ih potaknete na politički angažman? Zašto bi, primjerice, izabrali upravo SDP? Što im to konkretno nudite, a da to već nisu negdje vidjeli?
Ni tada stvari nisu bile potpuno ružičaste, ali su bile otvorenije. Danas su globalizacija i društvene mreže otkrile mnoge neuralgične točke za koje nismo bili spremni. Vidljivo je da je politika generalno promašila smjer, što pokazuje i pojava raznih Trumpova i populista širom svijeta. Koliko god zvučalo demagoški, mladima danas moram poručiti staru mantru: bavi se politikom da se politika ne bi bavila tobom. Ako tebe politika ne zanima i ako ne ideš na izbore, dobit ćeš Trumpa, Vučića ili Orbana. A onda će to izravno utjecati na tvoj život – od toga hoćeš li imati goriva, hoćeš li hamburger plaćati tri ili sedam eura, do cijene ulaznice za koncert. Ako misliš da su “svi isti” i puštaš da stvari idu svojim tokom, moraš biti svjestan posljedica. Ne daj Bože da završiš na sudu i shvatiš da je netko jači diktirao presudu, ili da se razboliš pa shvatiš da tvoje liječenje ovisi o debljini tvog novčanika, dok su liste čekanja beskonačne. Zbog tog odmicanja od politike danas nam pucaju zdravstvo, pravosuđe i obrazovanje, nemamo kvalitetnih radnih mjesta ni stanova, sve nam je skuplje zbog uvoznih lobija, a država nam se prazni.
Otvorili ste mnoga važna pitanja, no niste mi dali konkretan odgovor. Ponovit ću: što je točno ono što SDP u ovom trenutku nudi mladim ljudima, a da im to nijedna druga opcija na političkom spektru ne može pružiti?
Istina je da je SDP imao toliko komunikacijskih failova da je pravo čudo što smo i dalje druga najjača stranka u državi. Moramo prestati biti uljuljkani, defenzivni i prestati se ponašati kao salonska ljevica iz teorijskih knjiga koja se boji ići među ljude. No, ono što mi nudimo, i za što imamo rješenja a što HDZ nikada neće napraviti, jest apsolutna promjena ekonomske koncepcije. Hrvatska već 35 godina pleše kako sviraju uvozni lobiji i strani krupni kapital. Ubili smo domaću poljoprivredu i energetiku koja je sad na daljinskom upravljaču. SDP želi taj ekonomski kotač okrenuti u drugom smjeru, a ta snažnija ekonomija nam je preduvjet za prave društvene promjene. Mi mladima danas nudimo konkretan odgovor na to kako zasnovati obitelj, kako doći do vlastitog doma, kako imati mjesto za dijete u vrtiću po priuštivoj cijeni i osigurati mu kvalitetno obrazovanje. Cilj nam je da mladi nakon diplome imaju adekvatnu, poštenu plaću, te da znaju kako će ih hrvatski društveni model – kroz zdravstvo, pravosuđe i socijalna prava – zaštititi ako im se dogodi nekakva nepravda ili bolest. To je naša vizija života.
Zanimljivo je da ste premijer Plenković i vi na vlasti gotovo isti broj godina – punih deset. Obojica suvereno vladate, on na državnoj razini, vi u Koprivnici. Smatrate li da je za jedan grad zdravo da praktički nema snažnu oporbu? Također, kako odgovarate na stalne prozivke lokalnog HDZ-a da vam je vođenje Koprivnice tek puki paravan za građenje nacionalne političke karijere?
Ljudi se uvijek mjere s onima koji su očito bolji od njih, koliko god to nekome sa strane zvučalo bahato. Što se tiče tih HDZ-ovih teza o paravanu, mi smo u ovih deset godina izgradili novu školu na Podolicama s pripadajućom dvoranom, novu dvoranu kod OŠ Đuro Ester, vrtiće u Starigradu i Herešinu. Izgradili smo potpuno novi inkubator kreativnih industrija, sortirnicu, kompostanu. Proveli smo povijesnu aglomeraciju, a naš sustav gospodarenja otpadom i vodama među najboljima je u Hrvatskoj. Rekonstruirali smo zgrade za Sveučilište Sjever, obnavljamo muzej i sinagogu, a trenutno gradimo i novu tržnicu te knjižnicu. Uz sve to, imamo snažne socijalne programe za umirovljenike, stipendiramo studente i imamo jedne od najnižih cijena vrtića u državi uz besplatne bilježnice. Koprivnica prolazi kroz investicijski ciklus kakvog nije bilo pola stoljeća. To su egzaktne činjenice, a njihove su prozivke samo paravan kojim pokušavaju sakriti vlastiti politički besmisao i vrlo tanki led po kojem hodaju. Pritom je zanimljivo: prije sedam godina su govorili da sam neiskusni “balavi” gradonačelnik kojeg nitko u Zagrebu ne doživljava. Sada, kada sam potpredsjednik Sabora i SDP-a te sudjelujem u važnim nacionalnim odlukama, odjednom im smeta što sam i nacionalni političar. To samo pokazuje potpunu pogubljenost.
Ako stvari postavimo tako da se, baš poput vas u Koprivnici, i premijer Plenković hvali povijesnim investicijskim ciklusom, ulaganjima u obranu, mirovinama i rekordnim povlačenjem EU sredstava – znači li to, po vašoj vlastitoj logici, da je Andrej Plenković zapravo dobar premijer?
Postoji tu jedna golema i ključna razlika. Mi smo u Koprivnici cijelo ovo vrijeme strogo vodili računa o tome da izbjegavamo bilo kakve političke i poslovne afere, a svi jako dobro znamo da je to test na kojem HDZ redovito pada. Do svih ovih investicija u gradu dijelom je došlo našim napornim radom i guranjem projekata, ali ne bježim od toga da je dijelom zaslužno i samo vrijeme u kojem živimo. Europska sredstva su naprosto tu – povlačimo ih mi u Koprivnici, povlači ih i Plenković na državnoj razini. Da je na vlasti bio netko drugi, možda bi bio uspješniji, možda ne, to nikada nećemo saznati.
Znači, ipak mu priznajete te rezultate?
Apsolutno da, taj dio je činjeničan. Ali ono što predstavlja pravi zaštitni znak Koprivnice, a što nas drastično razlikuje od Andreja Plenkovića i njegove Vlade, jest to što mi kontinuirano i brižno čuvamo društveni okvir. Za razliku od HDZ-a, mi neprestano ulažemo u naše udruge i programe civilnog društva. Koprivnicu razvijamo kao otvorenu sredinu slobode, tolerancije i prihvaćanja različitosti. Čuvamo socijalni aspekt života i gradimo zajednicu u kojoj ima mjesta za sve, bez obzira na njihove osobne preferencije ili teške životne probleme. To su teme i vrijednosti koje su Andreju Plenkoviću, HDZ-u i njihovim partnerima nažalost zadnja rupa na svirali.
Sve što govorite zvuči kao vizija modernog, otvorenog i tolerantnog društva. Kako onda objašnjavate paradoks da Koprivnica u svojim osnovnim školama još uvijek nema uveden kurikulum građanskog odgoja, za razliku od brojnih drugih gradova, pa i onih kojima upravljaju vaši stranački kolege?
Na to sam pitanje već odgovarao i na sjednicama Gradskog vijeća. Ja doista ne želim biti onaj gradonačelnik, niti političar, koji će struci s visoka nametati stavove i diktirati što točno moraju provoditi. U nekoliko smo navrata o tome ozbiljno razgovarali s našim ravnateljicama i ravnateljima, koji su doista sjajni i vrhunski stručnjaci. Oni su nam skrenuli pažnju na to da u školama već sada integriramo i provodimo jako puno programa koji se dotiču vidova građanskog odgoja i sličnih tema, te su smatrali da to ne moramo nužno stavljati u još jedan strogi birokratski okvir ili poseban predmet. Do sada smo išli tom linijom i rezultati naših učenika pokazuju da je to funkcioniralo sasvim dobro.
Ali činjenica je da nemate formaliziran kurikulum. Grad Rijeka je pionir u tome, a njihov su model preuzeli i Križevci unutar naše županije, bilježeći odlične rezultate. I sama je Županija uvela predmet “Škola i zajednica”. U čemu je točno problem operacionalizirati takav program u Koprivnici, posebice ako se toliko zalažete za izgradnju tolerantnog društva?
Iskreno, ne vidim ni ja apsolutno nikakav problem u tome. Jednostavno je dosad prevladavao stav da imamo dobre rezultate s postojećim izvedenicama tog programa u okviru redovne nastave. Međutim, apsolutno ne isključujem mogućnost da građanski odgoj u potpunosti operacionaliziramo i uvedemo u škole već kroz godinu ili dvije, pogotovo kada prijeđemo na sustav jednosmjenske nastave. Ponavljam, to za nas nije nikakva zabranjena tema, dapače.
Vratimo se na situaciju u vašoj stranci. Potpredsjednik ste SDP-a s iznimno jakom bazom koja vam daje snažan legitimitet. Mnogi vas smatraju najmoćnijim političarem sjeverozapadne Hrvatske. Zašto onda SDP već tri mandata zaredom ne može posložiti redove, pronaći sebe i nametnuti se kao ozbiljna alternativa HDZ-u? Što se događa s percepcijom čelnih ljudi stranke u javnosti?
Nakon odlaska Zorana Milanovića, koji i dalje lebdi kao veliki hrast nad nama, SDP je po mom skromnom sudu duboko zaronio u jedno obično foteljaštvo. Prestalo je biti primarno hoćemo li pobijediti i kakav ćemo rezultat ostvariti na izborima. Stvorilo se mišljenje da je sasvim dovoljno da se nas dvadesetak ili tridesetak uglavi u Sabor na neke funkcije. Plan je bio jednostavan: sjediti tamo, vikati da su HDZ-ovci korumpirani lopovi i čekati da nam vlast sama padne u krilo. Sada smo već duboko u trećem mandatu i kristalno je jasno da takav pristup ne prolazi. Vrtimo se deset godina po istoj stazi, ne shvaćajući da su se Hrvatska, Europa i svijet dramatično promijenili. Građani su danas, pokazuju istraživanja, nažalost očito spremni tolerirati određenu razinu korupcije, a mi nismo uspjeli izaći iz te naše ljušture i ponuditi im nešto više. Ponašamo se začahureno, u nas se uvukao teški gubitnički gen. Stalno smo u nekom điru gubitaša, u stilu “igrali smo dobro, al pokrao nas sudija”. Taj mindset vječne žrtve moramo pod hitno promijeniti, izaći među ljude i tek se onda možemo nadati pobjedi.
U javnom se prostoru često može čuti prilično surova krilatica – da SDP formalno traži dolazak na vlast, a zapravo potajno moli Boga da je ne dobije. Slušajući vas sada, stječem dojam da se u velikoj mjeri slažete s tom ocjenom?
Gledajte, to nažalost uopće nije daleko od istine i za to smo si apsolutno krivi isključivo mi sami. Imali smo jako puno situacija u kojima SDP nije nastupao kao ozbiljna stranka koja pokazuje da je istinski spremna preuzeti punu odgovornost za vođenje države. Umjesto toga, ponašali smo se kao klasična, profesionalna oporba. Održimo neku presicu, izgovorimo nešto tek toliko da ostane recka u nekom rokovniku – eto, bili su tu i SDP-ovci i rekli su da su protiv. To jednostavno nije ozbiljna politika.
Dotaknimo se i vaših partnera. HSS se na nacionalnoj razini vratio pod okrilje HDZ-a. S druge strane, vi ste s HSS-om u vrlo stabilnoj koaliciji na razini grada i županije već nekoliko mandata. Je li ta vaša lokalna suradnja sada kompromitirana?
Sama koalicija na lokalnoj i regionalnoj razini sigurno nije kompromitirana. Iza nas je nekoliko mandata iznimno uspješne suradnje, a kroz to smo vrijeme stvorili i vrlo kvalitetne osobne odnose. Ta nacionalna glavinjanja i previranja sigurno neće urušiti ono što smo gradili u Koprivnici. Međutim, moram biti potpuno iskren i reći da smatram kako je ovakvo ponašanje dugoročno izrazito pogubno za sam HSS. Kolega Vuletić, primjerice, izabran je u Sabor s liste SDP-a. Danas očito više nikome nije bitno s čije si liste i na čijim leđima ušao u Sabor kada ideš Plenkoviću na dogovore. To je postalo “business as usual”, piju se kavice po hodnicima i sve se zaboravlja.
Ali budimo pošteni – i Boška Ban izabrana je na vašoj listi kao članica SDP-a, pa je prešla Plenkoviću.
Slažem se, mogli bismo sada nabrojiti jako puno takvih primjera s raznih strana, nažalost to je postala redovna pojava na hrvatskoj političkoj sceni. No, kada pogledate kakav društveni okvir danas HDZ stvara u Hrvatskoj i što se sve događa u institucijama, mislim da je za stranke s poviješću kakvu imaju HSLS i HSS takvo dodvoravanje u perspektivi apsolutno pogubno. Nažalost po njih, ta se pogubna situacija već sada sve više preslikava i jasno vidi na njihovim rejtinzima, koji neumoljivo padaju.
Gledamo li u Mišelu Jakšiću budućeg SDP-ovog premijera? Radite li na tome?
Danas apsolutno, sto posto svog vremena i energije, radim isključivo na projektima u Koprivnici i na tome kako da zajedno i dalje razvijamo naš grad i Koprivničko-križevačku županiju. Što se tiče nacionalne razine, ulažem sav svoj trud i radim sve što je u mojoj moći kako bi SDP kao stranka izašao kao pobjednik na sljedećim nacionalnim izborima. To su moji trenutačni fokusi.
Da preformuliram – znači li to da ipak ne isključujete mogućnost da jednoga dana budete SDP-ov premijerski kandidat i zasjednete na čelo Vlade?
Danas je naš predsjednik Siniša Hajdaš Dončić kojemu sam jedan od prvih suradnika i on ima moju bezuvjetnu podršku u micanju HDZ-a s vlasti. Što se tiče Vašeg konkretnog pitanja, u politici uvijek vrijedi ono staro pravilo – nikad ne reci nikad. Bio bih doista apsolutno bahat i neiskren da sada ovdje bacam nekakve lažne stilske bravure i tvrdim kako tu ambiciju uopće nemam u sebi. A hoće li se taj prostor ikada otvoriti, hoće li se stvoriti politički preduvjeti i hoće li se to jednoga dana doista uspjeti realizirati – to ćemo tek vidjeti kada za to dođe vrijeme.
