20 godina Restauratorskog centra Ludbreg
Prije točno dvadeset godina, u travnju 1994., kao rezultat uspješne suradnje hrvatskih i bavarskih stručnjaka u Ludbregu je otvorena restauratorska radionica za polikromiranu drvenu plastiku i slike na drvenom i tkanom nosiocu s bibliotekom, drvorezbarskom i stolarskom radionicom, depoima i ostalim pratećim sadržajima. No priča je započela još 1991. kada tijekom ratne agresije na Hrvatsku hitna evakuacija postaje učestalo rješenje za spas kulturnog i umjetničkog nasljeđa od ratnih razaranja. U okviru Programa evakuacije ratom ugrožene spomeničke baštine na području kontinentalne Hrvatske organizirano je petnaest tajnih privremenih depoa za umjetnine, a upravo je dvorac Batthyany u Ludbregu svojim kapacitetom i relativnom uščuvanošću, te činjenicom da nije bio korišten, pružao osnovne uvjete za pohranu evakuiranih umjetnina. Već iduće godine uspostavljena je suradnja sa stručnjacima više zemalja i međunarodnih institucija. U studenom 1992. ekipa stručnjaka Bavarskog zemaljskog ureda za zaštitu spomenika iz Münchena razgledala je privremeni depo umjetnina u ludbreškom dvorcu te je donirala restauratorsku opremu i stručnu literaturu, kao i novčana sredstva za pomoć pri osnivanju restauratorske radionice, često nazivane „Ratnom bolnicom za umjetnine“.
Baštinu treba znati baštiniti i moram reći da je grad Ludbreg uvijek znao u pravoj mjeri čuvati baštinu. Cijela ekipa koja je na tome radila 90-ih godina i koja je danas ovdje, može biti ponosna. Oni su dali doprinos da se ta baština spasi i da se u najboljem pogledu prezentira javnosti. U Restauratorskom centru Ludbreg postoje prostorni uvjeti za restauraciju, a javljaju se i prvi školovani restauratori koji su završili Akademiju. To je jedan proces, stalni razvoj, i mora se stalno odvijati ako želimo imati uspjeha – istaknuo je ravnatelj Hrvatskog restauratorskog zavoda Mario Braun.
Od 1994. do danas u Restauratorskom centru Ludbreg obnovljeno je mnogo pojedinačnih umjetnina, slika, skulptura, oltarnih cjelina, tekstila i tekstilnih predmeta iz čak 80-ak lokaliteta, praktički iz cijele Hrvatske.
Trenutno radimo na malom oltaru koji datira iz sredine 17. stoljeća iz Karlovca. Radimo i u varaždinskoj franjevačkoj crkvi, također na obnovi oltara, u crkvi sv. Leonarda u Goričanu, Donjoj Voći… Dosta pokrivamo područje sjeverozapadnog dijela Hrvatske – objasnila je voditeljica Restauratorskog centra Ludbreg Venija Bobnjarić Vučković.
Restauratorski centar Ludbreg danas je kuća otvorenih vrata – za eminentne stručnjake, njihove suradnike i studente te za sve one koji se žele upoznati s konzervatorsko-restauratorskom strukom.
Za sam grad Restauratorski centar nije samo očuvani spomenik kulture, dvorac Batthyany, nego je to kulturno središte koje okuplja umjetnike, stručnjake, a nama kao gradu daje mogućnost da se odvijaju visokovrijedni programi unutar prostora – zaključio je ludbreški gradonačelnik Dubravko Bilić.
