ZNAM ŠTO SI RADIO NA FEJSU: Kako nam je država poručila da se svi skupa lijepo napušimo…
Rođendansku proslavu Stjepana Pavlekovića iz Lepoglave prekinula je policija. Nije se radilo o preglasnoj glazbi ili o „veselim“ uzvanicima. Policija je Pavlekoviću pokucala na vrata jer je na Facebooku objavio ilustracije Popaja i Snjeguljice koji uživaju u konoplji ili bar nečemu što na nju nalikuje.
U sudskom spisu, naime, stoji da se radi o biljci koja možda liči na indijsku konoplju, no to sutkinju nije spriječilo da nezaposlenom 48-godišnjaku odreže 1000 kuna kazne, što iznosi oko 40 posto njegovih mjesečnih primanja od Zavoda za zapošljavanje. Presudu je obrazložila kao promicanje marihuane čime je okrivljenik počinio kazneno djelo. Na stranu to što biljka u kojoj uživa Popaj više sliči božićnom drvcu. Oštro sutkinjino oko prepoznalo je ne samo da se radi o konoplji nego i da je riječ upravo o onoj ilegalnoj, a ne recimo industrijskoj koja je odnedavno dopuštena u Hrvatskoj ili pak onoj koja se koristi u medicinske svrhe.
Da stvar bude bolja (ili gora), u Zakonu o suzbijanju zlouporabe droga ne spominje se doslovno „promoviranje opojnih droga“ kako je Pavlekovićev krimen obrazložila sutkinja u presudi i kasnije medijima. Među prekršajnim odredbama u članku 54, na trećem stavku, stoji da će se novčanom kaznom kazniti onaj koji „promiče izradu, posjedovanje, uporabu ili promet drogom“. Umjesto na kritiziranje sutkinje, možda se treba zapitati i što ovakva odredba – posebno u dijelu o promicanju upotrebe droge – radi u Zakonu o sprječavanju zlouporabe droga.
Odredba je to koja zapravo omogućuje kažnjavanje svakog novinara koji napiše članak u prilog legalizaciji marihuane, svakoga tko na Facebooku objavi sliku lista konoplje, ali i političarke Mirele Holy koja se zalaže za legalizaciju konoplje. Ako se donese takva odredba po kojoj se može kazniti svakoga tko, pa makar i na potpuno benigan i duhovit način „promiče“ (lake) droge, treba očekivati i neselektivno sudsko kažnjavanje lišeno bilo kakvog osjećaja o tome je li kazna primjerena počinjenom djelu i hoće li takvo kažnjavanje koristiti društvu.
Poruka koja se ovakvom presudom šalje problematična je iz više razloga. Prvo, oduzima pravo na kritičko razmišljanje i preispitivanje društvenih konvencija, ali i izražavanje političkog stava. Drugo, riječ je o evidentnom kršenju slobode govora. Treće, radi se o zakonskom zastrašivanju u zoni slobode govora koje na društvo može ostaviti teške posljedice. Odgovornost da se to ne dogodi trebala bi preuzeti država, i to tako da u pisanju i donošenju zakona bude mnogo preciznija o tome što se i zašto može smatrati kaznenim djelom.
Ono što smo iz ove priče naučili jest da je policija na Facebooku uvijek online i da se u sitne noćne sate protiv nesanice bori pretresom vaših profila, da ima sudaca i sutkinja koje će nekog novčano kazniti zbog ilustracija likova iz crtića i na kraju medijima izjaviti da su „sve napravili kako treba“ te da su zakoni puni odredbi koje omogućavaju ovakve bizarne kazne.
A Stjepanu sad jedino preostaje da se dobro napuši. Jer mu je država, a i svima nama, upravo to poručila.
