Životni put Cristiana Ronalda: Od blatnjavog travnjaka siromašne četvrti do velebnog stadiona Bernabéu

Ovo je priča o trostrukom dobitniku Zlatne lopte, o prvom Realovcu koji je tu nagradu osvojio dvije godine zaredom, o četvrtom djetetu siromašne obitelji Santos Aveiro, o nadarenom i odlučnom dječaku koji je izrastao u jednog od najboljih nogometaša današnjice.

Cristiano Ronaldo, najbolji nogometaš svijeta, dobitnik je Zlatne lopte za 2014. godinu. Igrač Real Madrida obranio je prošlogodišnji naslov i tako postao prvi Realovac u povijesti koji slavi dvije godine zaredom. Sveukupno, ovo mu je treća Zlatna lopta u karijeri, što pokazuje njegovu premoć u svijetu nogometa.

„Ne mogu vam opisati kakav je osjećaj osvojiti ovu nagradu drugi put zaredom, a nikad nisam ni pomislio da bih mogao osvojiti tri u karijeri. I Real i ja ćemo se nastaviti truditi“, rekao je Portugalac.

Odrastajući u siromašnoj četvrti Santo Antonio, i to kao četvrto dijete majke Dolores i oca Dinisa, Ronaldo je još kao dječak maštao o nogometnoj karijeri. Njegovo djetinjstvo obilježili su siromaštvo i borba njegova oca s alkoholizmom, koji je tu bitku izgubio 2005. godine. Lokalno igralište poslužilo je Ronaldu kao mjesto zaborava, uživanja i usavršavanja tehnike. Otac mu je nadjenuo ime Ronaldo prema Ronaldu Reaganu, bivšem predsjedniku SAD-a. Dinis je odlučio ispuniti sinu dječački san, te ga je odveo na trening u lokalni klub Andorinhu, gdje je već igrao Ronaldov rođak Nuno. Od prvog susreta s loptom Ronaldo se od nje nije odvajao. Uslijedili su česti treninzi te puno odricanja u životu ovog mladog Portugalca.

Francisko Afonso, Ronaldov prvi trener, i danas za ovog talentiranog mladića ima samo riječi hvale: „Od samog starta bio je poseban, i to se jasno moglo vidjeti. Bio je malen, ali odlučan. Počeo je kao branič, ali je ubrzo promijenio poziciju jer je uvijek želio biti tamo gdje je akcija; htio je sudjelovati u svemu.“ Nakon Andorinha Ronaldo je 1995. godine zaigrao u redovima Nacionala u čijem je dresu nastupao dvije godine. Njegovi prijatelji pamte ga po tome što je sa sobom uvijek – gdje god bi išao – nosio loptu, a svaka druga riječ bila mu je nogomet. Svaki poraz proživljavao bi vrlo emotivno, a svoj natjecateljski duh teško je skrivao. Po svemu sudeći, Ronaldo je i danas jednako strastven nogometni igrač.

Njegov talent prvi je prepoznao pravnik s Madeire, sudac Joao Marques de Freitas, koji je kontaktirao skauta lisabonskog Sportinga Aurelija Pereiru, kako bi Ronaldo dobio priliku da se dokaže i u glavnom portugalskom gradu. No dječakove godine predstavljale su problem, pa je odgovor bio negativan. Cristianova majka odobrila je njegov odlazak u Lisabon, a povratna karta bila je kupljena. Sportingova nogometna akademija bila je poznata po stvaranju igrača svjetske klase, a Ronaldo je postao njen član već s 12 godina. Uslijedilo je razdoblje prilagodbe na život u Lisabonu i odvojenosti od doma i majke. Drugi su ga dječaci često zadirkivali zbog otočnog naglaska s Madeire. Ni odvojenost od doma niti neprihvaćenost od strane vršnjaka nisu Ronalda zaustavili u ostvarenju sna da postane profesionalnog nogometaša.

Alex Ferguson, tadašnji trener Manchester Uniteda, ostao je zadivljen nastupima ovog Portugalca, te ga dovodi na Otok u transferu vrijednom 12, 24 milijuna funta. U narednoj sezoni Ronaldo osvaja i svoj prvi trofej FA cup, a s reprezentacijom Portugala nastupio je u finalu Europskog prvenstva 2004. godine, gdje postiže svoj prvi gol takve vrste. Ronaldo je s Manchester Unitedom 2008. godine osvojio Ligu prvaka te je proglašen igračem turnira iako je u finalu promašio jedanaesterac. Iste je godine osvojio nagradu za FIFA-inog igrača godine. Cristiano Ronaldo nizao je uspjeh za uspjehom i nagradu za nagradom te ono najvažnije – gol za golom.

Najveći nogometni transfer u povijesti bio je Ronaldov prijelaz iz Manchester Uniteda u Real Madrid, što se dogodilo 11. lipnja 2009. godine, i to u iznosu od 80 milijuna funta. Već u prvoj sezoni u Realovom dresu oborio je rekord u postignutom broju pogodaka u jednoj sezoni. Postigao ih je čak 40.

Talent koji je pokazao u svojim prvim nogometnim koracima izložio je Cristiana ogromnom nogometnom uspjehu, ali i očima javnosti. Mediji ga često predstavljaju arogantnim, bahatim i neiskrenim, a oni njemu bliski tvrde sasvim suprotno. U prilog mu ne ide ni činjenica da u svoje rodno mjesto više ni ne zalazi. Surogat majci svojeg djeteta platio je 12 milijuna dolara za uslugu i šutnju pred medijima. Kako je došlo do toga da se siromašni dječak – kojem je jedino bogatstvo cijelog djetinjstva bila upravo njegova obitelj – odlučuje na samostalno odgajanje sina, odnosno na oduzimanje djeteta majci, i to uz novčanu naknadu? Što ga je nagnalo na to da zaboravi temeljne obiteljske vrijednosti? Slava i novac ili očajnička želja za potomstvom?

Teško je vjerovati da novac i moć ne mijenjaju čovjeka, ali spontane reakcije – kao ona prije utakmica kad Ronaldo grli dječaka koji ponosno stoji pored svog idola – ipak bude nadu. Ronaldo nije samo simbol nogometne elite koja je po mišljenju mnogih precijenjena; elite koja u ovom podijeljenom i neravnopravnom svijetu već godinama okreće vrtoglave cifre za samo 90 minuta nastupa. No to je problem nogometa; problem najvažnije sporedne stvari na svijetu koja se tiho ušuljala u redove najvećeg svjetskog zanimanja pored neimaštine, gladi i vjerskih ratova. I, sasvim uvjerljivo, dominira.

Ronaldo je i simbol nade za sve dječačke snove odsanjane u siromaštvu na travnjacima lokalnih četvrti. Bio on arogantan, umišljen ili jednostavan i skroman dječak iz četvrti Santo Antonio, treba mu odati priznanje; ne samo za nogometnu borbu, već i onu životnu iz koje je izašao kao pobjednik.