Wind River (2017.) – Životinja u nama krije se pod snijegom

Žanr krimi drame oduvijek mi je bio jedan od najdražih, djelom zbog sveprisutnog elementa misterije koji se obično provlači kroz cijelu radnju, a dijelom zbog činjenice da filmovi ovog žanra ovise o svom scenariju. Naravno, scenarij je neophodan u kvalitetnoj realizaciji svakog filma, no smatram da nadaren scenarist ima najveću slobodu te ujedno i najveći utjecaj u drami. Filmovi poput ”Prisoners” (2013.) i nešto aktualniji ”Three Billboards Outside Ebbing, Missouri” (2017.) savršeni su primjeri drama koje su dosegle novu razinu kvalitete zahvaljujući pametnim i domišljatim scenarijima.

U slučaju Wind Rivera, ulogu scenarista i redatelja ima jedna osoba; Taylor Sheridan. Kao scenarist, Sheridan ima iskustva s pisanjem za krimi drame, a njegov rad imali smo prilike vidjeti u filmovima ”Sicario” (2015.) i ”Hell or High Water” (2016.), koje krase iste žanrovske karakteristike kao dosad navedene primjerke. Njegovo iskustvo u ovom žanru rezultiralo je filmom koji od prve scene gledatelje uvlači u radnju, stvarajući osjećaje dezorijentiranosti i zbunjenosti no ujedno i želje za odgovorima.

Radnja je smještena u Indijanskom rezervatu Wind River u Wyomingu, u kojem naš protagonist, Cory Lambert (Jeremy Renner) radi kao tragač i lovac. Njegova je zadaća štititi ovce i ostale bespomoćne životinje malobrojnih farmera od vukova, kojota i sličnih grabežljivaca koji obitavaju na snježnom planinskom prostoru Wyominga, zadaća koja će tijekom radnje postati simbolom njegova djelovanja. Tijekom potrage za pumom koja ubija stoku nalazi tijelo mlade Indijanke te obavještava lokalnu policiju. Za misteriozni slučaj ubrzo saznaje i FBI, koji šalje agenticu Jane Banner (Elizabeth Olsen) kako bi utvrdila radi li se o ubojstvu. Shvativši da Lambertovo znanje kao tragača i lovca može biti korisno, agentica Banner zatraži njegovu pomoć u rješavanju slučaja.

Već od samog početka, film stvara poveznicu između života ljudi i životinja te njihovih postupaka. Usporedno s ovim, koristi se motivima lovaca i lovine, grabežljivca i plijena kako bi dodatno istaknuo osjećaj divljine i izoliranosti od ostatka civilizacije. Upravo je ovaj prikaz tanke granice između ljudskih i životinjskih, zvjerskih postupaka glavni motiv cijele radnje. Wind River istražuje najsurovije dijelove ljudskosti i koristi ih kako bi stvorio zanimljivu i intrigantnu priču. Istovremeno se koristi prikazima divljih životinja koje žive na ovom području kako bi dokazao da su upravo životinje u nekim slučajevima razumnije od samih ljudi.

Uzevši u obzir radnju i lokaciju na kojoj se odvija, logično je da se glumačka postava ne sastoji od mnogo likova. Osim ranije navedenog vodećeg dua, kroz radnju srećemo nekoliko policajaca i stanovnika rezervata, no najveći dio vremena provodimo prateći suradnju agentice Banner i tragača Lamberta. No prije nego se upustim u karakterizaciju ovih likova, valja spomenuti Gila Birminghama u ulozi Martina, oca ubijene djevojke.

Započet ću s tvrdnjom da je zaslužio znatno više vremena na platnu i prostora da pokaže još i više nego što je dobio. Potpuno uvjerljiv u svojoj izvedbi, Birmingham je savršeno prikazao oca koji je istovremeno slomljen od tuge i ispunjen bijesom. Vješto se prebacuje iz krutog i hladnog stranca (stav koji zauzima prema agentici Banner) i prijatelja koji tuguje i traži utjehu u razgovoru s Lambertom. Upravo je u ovim scenama vidljiva Sheridanova nadarenost za pisanje efektivnih dijaloga.

Ranije spomenuta suradnja agentice Banner i Lamberta, točnije suradnja Jeremyja Rennera i Elizabeth Olsen glavni je način progresije radnje i razvijanja oba lika, stoga je bilo neophodno da njihova suradnja bude efektivna. Srećom, ovaj duo super je funkcionirao, ponajviše u mirnijim i intimnijim scenama. Iako impresivan u malobrojnim akcijskim segmentima, Renner je najefikasniji u emocionalnim scenama. S druge strane, Olsen bez većih poteškoća prikazuje mladu i donekle neiskusnu agenticu, potresenu brutalnošću na koju nailazi radom na slučaju. Zasebno zanimljivi, ali najbolji kao duo; Renner i Olsen savršeno su prikazali odnos dvoje različitih ljudi koji suradnjom dolaze do željenih odgovora.