Više od skijanja: obiteljski tjedan na padinama Klippitztörla
Foto: Bojana Škorić
Prije nego što su skije dotaknule pravi snijeg, pravi izazov započeo je kod kuće. Pripreme za skijanje ponekad znaju biti izazov same za sebe. U našoj obitelji to je značilo pakiranje opreme, odjeće, hrane i pića tjednima unaprijed, tražeći svaki slobodni centimetar u prtljažniku automobila kako bi sve stalo. Sve smo morali staviti “u milimetar”, planirati unaprijed što ćemo jesti i kad, kako ćemo složiti opremu i tko će što ponijeti na skijanje. Ta faza bila je dovoljno zahtjevna da se osjeća kao neka vrsta treninga — mentalnog, ali i fizičkog.
Od 11. do 17. siječnja provela sam tjedan na skijalištu Klippitztörl, u blizini Wolfsberga u austrijskoj pokrajini Koruška. Skijalište se ističe svojom pristupačnošću rekreativcima i obiteljima, s raznovrsnim stazama koje su pogodne i za manje iskusne skijaše i za one koji već imaju nekoliko sezona iza sebe. Smještaj u velikoj zajedničkoj kući doslovno na samoj stazi omogućio nam je da svaki dan maksimalno iskoristimo — bez dugih hodanja s opremom da bismo stigli do žičara. Ovo skijalište smješteno je na nadmorskoj visini između otprilike 1 480 i 1 818 metara, s ukupno oko 28 kilometara označenih staza koje idu kroz šumske dijelove i otvorene padine, a sve je popraćeno panoramskim pogledima na planine.
SVAKODNEVICA NA SNIJEGU
Skijalište se otvara u 9 ujutro, a mi smo puni uzbuđenja svaki dan „otvorili“ skijalište kao prvi na stazi. Rekreativka sam s otprilike osam godina skijaškog iskustva i najviše sam vremena provela na crvenim stazama, gdje sam se trudila usavršavati svaki zavoj i osjećati bolju kontrolu nad brzinom i ravnotežom. Crvene staze su bile dovoljno izazovne da bude zanimljivo, ali nisu toliko teške da bi mi stvarale pretjerani stres — što je idealno za nekoga tko skija “iz ljubavi prema sportu”, a ne profesionalno. Često sam se skijala i na plavim stazama, pogotovo kada su sa mnom bili članovi obitelji koji su na skijama manje iskusni ili su tek ulazili u taj sport.
Vremenski uvjeti nisu nas služili, temperature su bile iznad nule, što znači da je snijeg bio mekši nego što bi bio u hladnijim danima – ali to nas nije spriječilo da skijamo svaki dan. Malo je teže držati stabilan tempo zbog mekšeg snijega, ali upravo zbog malo lošijih staza niti jedan dan nismo naišli na gužvu.
SUOČAVANJE S IZAZOVIMA
Jedan od najvažnijih dijelova ovog tjedna bio je rad na tehnici. Nisam profesionalna skijašica, ali željela sam se pomaknuti izvan svoje zone udobnosti. Tijekom nekoliko dana radila sam na boljim pokretima, stabilnijem položaju trupa i preciznijem ulasku u zavoje — osobito na stazama s većim nagibom. Mogu reći kako sam zadovoljna svojim napretkom u svega par dana skijanja.
Najvažnije od svega, nitko se nije ozlijedio. To je za mene bilo veliko postignuće — jer sam se i sama susrela s više različitih ozljeda koje su za sobom ostavile posljedice. Svaki dan nešto mi je govorilo da “imam bolji osjećaj za skije nego jučer”, a to je bilo motivirajuće i poticajno za ostatak dana.
VIŠE OD REKREACIJE
Glavni dio ovog putovanja bilo je, naravno, skijanje — ali nije bilo jedini razlog zašto mi je cijelo iskustvo ostalo u lijepom sjećanju. Nakon napornih vožnji na snijegu, večeri su bile ispunjene druženjem uz društvene igre, smijeh, pripremanje obroka i prepričavanje dojmova. Upravo ta ravnoteža između fizičkog napora i zajedničke atmosfere jako mi je važna. Takve situacije, kada se skije ostave sa strane, a razgovori i smijeh preuzmu glavnu ulogu, čine putovanje ne samo sportskim iskustvom nego i osobnim doživljajem. Moj tjedan na Klippitztörlu bio je puno više od rekreativnog skijanja — bio je to spoj sportskog izazova, osobnog napretka i obiteljskog zajedništva.
