Svećenička nogometna reprezentacija u kockastim dresovima

Jeste li znali da Modrić, Perišić, Kovačić i ostatak ekipe imaju svoje dvojnike među svećenicima? Da, dobro ste čuli!

Najtalentiraniji svećenici – nogometaši okupljeni su u Hrvatskoj svećeničkoj nogometnoj reprezentaciji koja je formirana još 1995. godine.

 Prvi im je protivnik bila Austrijska svećenička reprezentacija, a utakmica koja je završila pobjedom gostiju odigrana je u Sisku pod organizacijskom palicom Đure Brodaraca i sportskog novinara Branka Kanižaja. Jedan od aktualnih aduta reprezentacije je i Kristijan Stojko, inače svećenik u ludbreškoj župi.

„Igram nogomet otkad znam za sebe, od ranog djetinjstva. Počeo sam u lokalnom seoskom klubu Mura u skupini „Hlapići“. Tu se oduvijek skupljalo društvo i tu sam imao najbliže prijatelje. Ostao sam u klubu sve do tinejdžerskih godina, odnosno, do odlaska u srednju školu u Zagreb. Tijekom tih srednjoškolskih godina nisam mogao redovno igrati za svoj lokalni klub tako da sam formu održavao igranjem za svoju školu – najčešće je u pitanju bio mali nogomet“.

„Mislio sam da ću morati birati između nogometa i službe“

Prvi doticaj sa svećeničkom nogometnom reprezentacijom imao je na fakultetu. U sjemeništu je bio član nogometne momčadi koja je obilazila župe diljem Lijepe Naše, a najčešće su igrali protiv lokalnih klubova iz mjesta koje su posjetili – od Slavonije, preko Podravine pa sve do Dalmacije. Stalni član reprezentacije postao je čim se zaredio. U tome leži i svojevrstan paradoks. Naime, do tog je trenutka bio uvjeren kako će morati birati između nogometa i službe te da ne postoji opcija u kojoj može balansirati i jedno i drugo. Upravo mu je ulazak u svećeničku nogometnu reprezentaciju dokazao suprotno.

Osim humanitarnih utakmica, glavni fokus ove nesvakidašnje momčadi usmjeren je na Europsko prvenstvo svećeničkih reprezentacija u malom nogometu koje se održava svake godine i jedini je oblik većeg natjecanja za svećenike u Europi. Pripreme za natjecanje najčešći su povod za okupljanje momčadi, a uglavnom se održavaju u Pazinu. Ovogodišnje Europsko prvenstvo igralo se u Rumunjskoj, a Hrvatska je u dva navrata bila domaćin – prvi put 2006. u Zagrebu i Križevcima, a drugi put 2017. u Vukovaru.

U tri pikse marmelade?

Hrvatski su svećenici dosad osvojili nekoliko europskih bronci, srebra, čak i zlata, no Kristijan napominje da medalje nisu glavna težnja reprezentacije, već samo dodatni bonus: „Prvenstvo ima svoje smisao i izvan samog nogometa – povezivanje sa suigračima i upoznavanje svećenika iz cijele Europe… Nogomet je samo sredstvo. I na prvenstvu su dva dana rezervirana za utakmice, a jedan u cijelosti posvetimo upoznavanju zemlje domaćina i svih sudionika“.

Ipak, nije svaka utakmica med i mlijeko. One u kojima pobjeda donosi medalju oko vrata ili osvajanje samog natjecanja puno su strastvenije. Prepiranje, dovikivanje i psovanje postali su gotovo sastavni dijelovi bilo kojeg sportskog događaja, a u njima obično sudjeluju i sportaši i publika. Međutim, svećenici su po tom pitanju veoma dosjetljivi. „Ne psuje se tijekom svećeničkih utakmica. Ako igramo protiv nogometaša koji nisu svećenici, onda i oni pokušavaju prilagoditi svoj rječnik. Za situacije u kojima vlada velika nervoza i frustracija smislili smo fraze koje služe kao zamjena za psovke. Neke od njih su „u tri kukuruza“ ili „nek sve ide u tri pikse marmelade“, kroz smijeh prepričava Kristijan koji ima bezbroj utakmica u nogama, a svećeničkoj reprezentaciji Hrvatske nastavit će doprinositi i tijekom narednih godina.

Fotografije: Kristijan Stojko