Pseudopovijest – Potencijalno opasni apsurdi
Pseudopovijest možemo definirati kao granu pseudoznanosti kojoj je cilj izmijeniti, pa čak i romantizirati prošlost nečega ili nekoga. Tehnološkim razvojem svijeta, pseudopovjesničari su dobili veliki izlog za iznošenje svojih tvrdnji, ali također im je i olakšan način stjecanja publike.
Sve što trebaju napraviti je objaviti nešto putem svojih socijalnih online kanala jer potencijalan broj ljudi do kojih mogu doprijeti je ogroman. Njihove teze, iako često apsurdne, itekako mogu biti opasne. Mogu inkriminirati osobe ili narode, iste obeščastiti, revidirati povijesne činjenice, ali i u potpunosti zavesti neke osobe, a u konačnici, ukoliko je propagandna mašina dovoljno snažna, izazvati stravične posljedice. Pseudopovijest možemo povezati i s teorijama zavjera, no ona, kada joj se naivno postupa, zaista može loše utjecati na ljude.
Međutim, danas se nećemo baviti crnim scenarijima pseudopovijesti, već ćemo u ovom tekstu iznijeti teorije nekolicine „povjesničara“ koje su, iako sulude, također i zanimljive. Prošle nedjelje preminuo je vjerojatno najpoznatiji takav povjesničar u regiji – Jovan I. Deretić.
Deretić, prvi svoga imena, uglavnom je dijelio stajalište da su Srbi pranarod iz kojeg su nastali ostali. „Imam saznanja da je Djevica Marija bila iz srpskog plemena. To znači da je po majci Isus Krist bio Srbin“, kazao je Deretić u jednom intervjuu. Iz te rečenice moguće je interpretirati i ostala njegova „otkrića“. Ustanovio je ujedno kako su 10 božjih zapovijedi pisane na, pogađate, srpskom jeziku. Čak je podijelio i američko istraživanje koje je potvrdilo iskonsko podrijetlo kralja Artura.
Junak legende šokantno je bio zapovjednik srpske konjice u Britaniji. Inače, i samu priču o kralju Arturu možemo navesti kao primjer pseudopovijesti jer, iako je doista postojao engleski vođa Artur u petom stoljeću, sve ostalo vezano uz mit je fikcionalizirano s namjerom podizanja morala i razvijanja samosvijesti puka.
Izuzev kralja Artura, Englezi su ostali bez još jedne prepoznatljive ličnosti. Naime, William Shakespear nije Englez, ili tako barem tvrdi Kadir Misiroglu. Taj turski „povjesničar“ raskrinkava englesku urotu prisvajanja književnika. Upoznao nas je i s njihovom neopisivom bezobzirnošću i besramnošću otkrivši lažiranje pravog imena autora svjetski poznatih drama. Shakespear nije njegovo pravo ime, već se zove Shake Pir, što sasvim izvjesno ne zvuči nimalo anglistički.
Još jednu zapadnoeuropsko – američku obmanu razotkrio je jedan istočni povjesničar. Ovoga puta s Dalekog istoka saznajemo da su Huni Korejci. Taj bezobrazluk otkrio je Korejac Shin Yong – Ha. Napomenimo još kako on potječe iz južnog, a ne sjevernog dijela poluotoka, da ne bismo pomisli umiješanost sjevernokorejskog režima u to senzacionalno otkriće. Također, gospodin Yong-Ha govori da su i Baski na Pirinejskom poluotoku Koreanci.
Pretraživanjem povijesnih skripti brojnih naroda naišli bi na još nebrojeno mnogo fama o dominantnošću pojedinog naroda. Tri navedena pseudopovjesničara služe se identičnom šprancom – sve izvire iz vrela našega naroda. Iznošene teze nemaju apsolutno nikakvog pokrića, a možebitno je sumnjiva i vjera pseudopovjesničara u te tvrdnje. Kolikogod naposljetku te mudrosti bile banalne, a pokatkad i smiješne, one mogu obmanuti nekolicinu.
Netko će u to doista povjerovati te umisliti savršenstvo svojih gena i svoje krvi. Takvo razmišljanje uzročnik je rasizma i omalovažavanja drukčijih. Sjajan primjer opasnosti pseudopovijesti je nacistička Njemačka. Tamo su Hitler i njegova klika uspješno uvjerili dio naroda u ulogu Židova u njihovim nedaćama. Svi znamo što se dogodilo kada su preuzeli vlast, a danas će neki drugi pseudopovjesničari, često i teoretičari zavjere, ustvrditi nepostojanost Holokausta.
