Od motocrossa do kaskadera u ‘Igrama prijestolja’

Goran Gorički, poznat i kao jaskanski ‘As z bregov’, legenda je hrvatskog motocrossa. Više od 25 godina bavio se motocrossom i osvajao mnoge nagrade, a sada je karijeru nastavio u drugom, ali i dalje adrenalinskom smjeru- kaskaderstvu.

Osvojio je osam naslova prvaka, šest naslova u supercrossu, izborio devet drugih mjesta u bivšoj državi i u Hrvatskoj te pet puta pobijedio na međunarodnom kupu Alpe. Goran Gorički zasluženo je nositelj Zlatne kacige Hrvatskog motociklističkog saveza. Nakon umirovljenja, ljubitelj adrenalina i sporta ‘bacio se’ u glumačke vode u ulozi kaskadera. Istaknuo se snimanjem najpoznatije serije u povijesti „Igre prijestolja“ te filmovima „Full Contact“ i „Split Homicide“.

Sjećaš li se kako je sve počelo? Kada si se zaljubio u motocross i motore?

Bilo je to davno. Zapravo je počelo u radioni mog oca Željka po kojoj sam se motao još kao klinac. On mi je kupio prvi motor Tomos i tako je sve krenulo. Počeo sam se natjecati 1984. godine u dobi od jedanaest godina te sam već iduće godine počeo nastupati u prvenstvu Jugoslavije u klasi 80 ccm.

Kako su izgledali tvoji treninzi?

Trenirao sam svakodnevno po nekoliko sati. Prednost mi je bila ta što mi je staza „Mladina“ bila blizu. Osim vožnje i treninga na stazi, svaki dan išao bih trčati, a bilo je tu i mnogih treninga snage i izdržljivosti. Nije bilo mjesta za odmor.

Koliko je bitna fizička sprema, a koliko treninzi na motoru?

Bitno je i jedno i drugo. Ako želiš postići rezultate bitna je i fizička sprema i poznavanje motora. Svaka staza je drugačija, a i okolnosti u kojima se vozi. Kiša, blato i skliska staza zahtijevaju dodatan fizički napor i vještine. Jedno bez drugog ne ide.

Jesi li imao težih ozljeda?

Imao sam puno ozljeda, ali najteža mi se dogodila na utrci u Rakovom Potoku, kada sam teško ozlijedio vrat. Malo je nedostajalo da ostanem nepokretan. Ipak, bilo je sreće u nesreći i uspješno sam se oporavio.

Što je bila tvoja najveća motivacija?

Ljubav prema motocrossu i želja za ostvarivanjem rezultata i pomicanjem vlastitih granica. Nema ljepšeg osjećaja od onog kada ostvariš bolji rezultat od prethodnog. Usudim se reći kako su me u želji za uspjehom motivirali i suparnici.

Tko je bio tvoj vozački uzor?

Rudolf Špiljar i Stjepan Rački.

„Staza Mladina uvijek će mi biti posebno draga“

Koliko je skupo baviti se motocrossom?

Troškovi su jako visoki. Za svaku sezonu potreban je novi motor koji nije tvornički, već je dorađen. Iz razloga što tvornički motori jednostavno nisu dovoljni za takvu vrstu natjecanja. Onda se tu još ubroji i trošak prije svake trke na nove gume, lanac, lančanike i još mnogo toga što ovisi o vrsti terena same utrke.

Koji su tvoji najveći rezultati?

Nastup za Hrvatsku reprezentaciju na svjetskom Kupu nacija u Brazilu 1999. godine. U ukupnom poretku smo osvojili 12. mjesto u A-finalu. Vozili smo Šipek, Filipec i ja. To je trka kojom smo postigli najveći uspjeh u povijesti hrvatske motocross reprezentacije, jer je Kup nacija daleko najjače natjecanje u svijetu motocrossa.

Koju stazu posebno pamtiš i po čemu?

Staza Mladina uvijek će mi biti posebno draga. Od nje je sve i krenulo. Sjećam se pobjeda u prvim vožnjama u Mladini u utrkama za Europsko prvenstvo 1996. i 1997. godine. Imao sam priliku slaviti uspjeh u konkurenciji među najboljim europskim vozačima, na svojoj stazi i pred svojom publikom. Puno lijepih uspomena vežem s tom stazom.

„Snimanje na setu traje i do 12 sati“

Što te privuklo da se počneš baviti kaskaderstvom?

Nakon prestanka bavljenja motocrossom nedostajao mi je adrenalin, pa sam se stjecajem okolnosti na nagovor poznanika počeo baviti time.

Kako postati kaskader i koje sve vještine to zahtjeva?

Za postati kaskader potrebna je fizička i psihička spremnost. Koje ja kao sportaš imam. Također, važna je i hrabrost, jer se kaskaderi susreću sa snimanjem raznih, po život opasnih scena.

Kako izgleda snimanje jedne scene i koliko ponavljanja zahtjeva?

Snimanje na setu traje i do 12 sati, a neke scene je potrebno ponoviti i do pet puta. Naravno sve ovisi o kakvoj sceni i o kakvom zadatku je riječ.

S kojim glumcima si dosad imao priliku raditi?

S Goranom Višnjićem, Reneom Bitorajcem, Salmom Hayek, Richardom Gereom i mnogim drugim.

Na kojim projektima si do sada radio kao kaskader?

Neki od filmova su: „Nosila je rubac črleni“, „Zora“, „General“, „Moj dida je pao s Marsa“, „Winnetou & Old Shatterhand“, „Full Contact“, a od serija: „Hrvatski Kraljevi“, „Zločini na Jadranu“ i „Game of Thrones“.

Koja je bila najopasnija scena koju si do sada snimao?

Najopasnija scena bila je prevrtanje automobilom. Scena je sama po sebi bila zahtjevna jer je unaprijed bio određen njen broj ponavljanja. Zahtijevala je i poseban tim koji je brinuo za našu sigurnost u slučaju da se vozilo zapali.

Za koju ulogu si se najviše pripremao? Što je ona zahtijevala?

Najviše sam se pripremao za snimanje filma Winnetou u kojem sam morao jahati i pasti s konja. Za to vrijeme sam čak kod kuće imao konja kako bih mogao svaki dan trenirati. Zadatak nije bio nimalo lak, jer pad ipak treba proći bez ozljeda.

Je li ti kaskaderstvo uspjelo nadomjestiti adrenalin koji si imao prilikom vožnje motocrossa?

Mogu reći da djelomično je. Postavlja mi nove izazove, a prisutan je i adrenalin.Dinamičan je posao i to ga čini zanimljivim.

Izvor slika: Goran Gorički / privatna arhiva