Mogu li se u istoj rečenici naći cure, kopačke i Hrvatska?
Modrić i Mandžukić najpoznatiji su hrvatski nogometaši. Od početaka njihovih nogometnih karijera pa sve do danas znamo sve o njima: gdje su započeli i kako su dosegli vrhunac svojih karijera igrajući u Real Madridu i Juventusu.
Kada bi se slična pitanja postavila o nogometašicama, rijetko bismo čuli točne odgovore. Iz medija teško možemo saznati gdje igraju naše reprezentativke i kakve rezultate ostvaruju. Ne govore čak ni o kvalifikacijskim utakmicama ženske nogometne reprezentacije, dok o onima muške znamo i najmanje detalje.
Ista je situacija i s klubovima. Prošle se sezone ženski nogometni klub Osijek plasirao u Ligu prvakinja, a GNK Dinamo u Europsku ligu. O Osijeku je napisan tek poneki članak, a prijenosa utakmica nije ni bilo. U sportskom dijelu vijesti nismo mogli doznati ni rezultat, a kamoli ostale pojedinosti.
Za razliku od njih, o Dinamu smo doznali svaki detalj, pa čak i kolike su iznose zaradili samim ulaskom u Europsku ligu. Nogometašice Osijeka su, kao nagradu za plasiranje u Ligu prvakinja, dobile naknadu od dvije tisuće kuna, a nogometaši Dinama za igranje u 1. HNL dobivaju najmanje deset puta više.
Najveći nerazmjer između muškog i ženskog nogometa vidljiv je u financijama. Plaća jedne nogometašice Osijeka gotovo je jednaka onoj nogometaša 1. županijske nogometne lige. Osim toga, prvoligaški nogometaši ne moraju raditi dodatne poslove kao njihove kolegice. Od ženskog nogometa u Hrvatskoj ne može se živjeti, stoga nogometašice imaju dodatne poslove koji im najčešće pronalazi klub, čime uspijevaju pokriti svoje mjesečne troškove.
Hrvatska ženska nogometna liga vrlo je slaba, a reprezentacija se nalazi na 55. mjestu FIFA-ine ljestvice. Kada bi se u Hrvatskoj razvila svijest o tome da i djevojke igraju nogomet, one bi prestale izazivati začuđene poglede, a ponekad i ismijavanje. Stav da žene nisu sposobne igrati nogomet jest apsurdan i graniči s diskriminacijom.
U ženskom nogometu nema glamura, skupih automobila i raskošnih zabava, ali se igra srcem. Ženski nogomet nije primarno biznis, a tek onda nogomet. Nema biznisa jer nema ulaganja, sponzora ni medija koji će popratiti utakmice. Tamo gdje nema medija, nema ni novaca, a time ni vidljivog razvoja.
Hrvatska je još daleko od pravoga profesionalnoga ženskog nogometa. Potrebna su ulaganja u razvoj, osvještavanje djevojaka o tome da i one mogu igrati nogomet, a na kraju i osvještavanje javnosti. Postoji ženska nogometna reprezentacija koja može i zna igrati.
