Kratka šetnja puna priča

Najstariji dio Stare Pešćenice, kvart pun povijesti, pop kulture, Noćne More, i svakakvih ostalih zanimljivih priča koje su obilježile dijelove kvarta. Svaki dan više puta dnevno prođem ovom šetnjom sa svojim psom, a svaku etapu šetnje obilježava nešto zanimljivo, nešto vrijedno spomena.

Danas, kvart više ne sliči na sebe, no par „spomenika“ prošlosti i dalje ponosno stoje kako bi podsjetili na drugo vrijeme Zagreba.

Djelić „Pešće“ omeđen, Branimirovom, Heinzelovom, Zvonimirovom i Harambašićevom ulicom. Srce kvarta je škola i veliko školsko igralište oko kojeg godinama sve gravitira. Oko igrališta su nabacana dječja igrališta koja kvartu daju zelenila.

Šetnja počinje Čerininom ulicom od jugozapadnog djela kvarta prema istoku. Već nakon nekoliko metara počinje pogled na školsko igralište. Po njemu se vidi kako je kvart. Kada je igralište dupkom puno, uvijek imam osjećaj da su ljudi zdraviji, sretniji i aktivniji. U igralište se počelo puno ulagati kada se u kvart doselio pokojni gradonačelnik Bandić. On je koristio igralište za trčanja svako jutro, pa se po igralištu pojavili reflektori, mrežice po golovima i koševima, nova tartan staza za trčanje među boljima u gradu, rekonstruirao se tenis teren, dodali su se stolni tenis stolovi s fiksnim mrežicama…

Kao što vidite, na igralište gleda neboder s kojeg je, u Smogovcima, nogometni trener slalom s dalekozorom tražio nogometne talente po igralištu. Na njemu je i pronašao Peru Vrageca i doveo ga u Dinamo.

Svako jutro prije škole, u šetnji bih ugledao pokojnog gradonačelnika kako se dobrim tempom zagrijava za dan. Bilo je jako malo dana kada ga ne bih vidio sa svojom „Svitom“ koja teškim korakom pokušava pratiti Bandićev tempo.

Šetnjom niz ogradu škole dolazimo do Kušlanove ulice, po kojoj je i škola dobila ime. Preko te ulice nastavlja se mitska ulica zvana Naselak, u kojem su Vrageci iz Smogovaca živjeli.

Slika je zapravo ironična jer fasada koja je iza table Naselak, je ono što je on danas, ne prepoznatljiv iz kadrova legendarne serije. Više je bio nalik zidu iza table Dragojla Kušlana.

Nakon toga se nastavlja niz Kušlanovu ulicu, uzduž školi. Na križanju s Bužanovom, završava škola svojom prepoznatljivom „kulom“.

Kula je za vrijeme serije bila glavni ulaz u školu, danas ima samo estetičku funkciju.

Na kulu se veže poznati kafić umirovljenog kapetana nogometne reprezentacije, Zvonimira Bobana. Cafe bar Klinček, ima svoj nogometni teren s umjetnom travom. Ne rijetko su se na terminima petkom i subotom znala pojaviti imena poput Prosinečkog, Šukera, Kranjčara pa i samog Bobana. Najkvalitetniji rekreacijski nogomet koji možeš gledati.

Na ulazu u Klinček ovej je godine umjetnica @mia_matijevic naslikala mural u čast Smogovcima i legendom koju su ustavili u kvartu.

Preko puta Klinčeka i dalje stoji neboder iz sedamdesetih godina. U njemu su u seriji živjeli likovi: Dunja, Nosonja i Dado.

Iza tog nebodera je najpoznatiji grafit kvarta, koji ljudi znaju i iz drugih dijelova grada. Mitsko mjesto imena Brazil dobilo je ime po grafitu koji je netaknut preko 20 godina. Velika zastava Brazila svima je uvijek bila enigma. Pošto se nalazi na zabačenom mjestu kvarta, Brazil je poznato mjesto po mutnim poslovima.

Stotinjak metara dalje, Bužanovu ulicu sa Zvonimirovom spaja jedna od najljepših, ako ne i najljepša ulica u gradu Zagrebu. No ta ljepota traje otprilike tjedan dana. Ali u tih tjedan dana u svakoj šetnji vidim nekoga kako se fotografira nasred ulice, snima dronom ili profesionalnim fotoaparatom. Biti će Vam jasnije zašto kada vidite sliku iz tog proljetnog tjedna.

Japanske trešnje stvarno daju posebne boje koje niti fotografija ne može dočarati ljudskom oku.

Nastavljam Bužanovom. Na samom kraju ulice je zgrada pokojnog gradonačelnika Bandića. Iako ga više nema, taj dio kvarta će uvijek bit „kod Bandića“. Što god tko mislio o njegovom političkom djelovanju, nama je ovdje bio samo plus imati ga u neposrednoj blizini. Kada bi znalo napadati puno snijega (iako danas toga više ni nema), ralice bi uvijek krenule odavde. Prve brzine optičkog kabela su iskusili stanari ovog kvarta. Igralište je uvijek bilo održavano i često renovirano (iako je tako trebalo biti svugdje).

I tu je kraj šetnje, neću morati ponovno barem nekoliko sati.