Koja je fora s audio knjigama?

Ima li što ljepše od lijenog izležavanja i čitanja neke dobre knjige? Neovisno je li to u proljeće, uz cvrkut ptica i lagani povjetarac, ili u ljeto, uz miris soli i zapljuskivanje valova, ili, pak, u zimskoj noći, udobno zavaljena u krevet i omotana toplom dekicom – čitanje knjiga uvijek je prava stvar.

Kad si zamišljam takve slike, prvo što vidim je knjiga u ruci, a ne slušalice na ušima. Vjerujem da je većini tako. Dugo vremena sam bila tvrdoglava i odbijala čitati u bilo kojoj drugoj formi. Smatrala sam da su audio knjige glupost i da će magija riječi o kojoj sam govorila ranije jednostavno nestati ako knjigu budem slušala umjesto čitala. Ali, prevarila sam se. Magija ne samo da nije nestala, već je ojačala. Sad mi je stvarno drago zbog one jedne audio knjige koja se, ne znam ni sama kako, našla u mojim YouTube preporukama i na koju sam kliknula tek toliko da potrošim vrijeme. Još tada sam se navukla i sada audio knjige volim jednako kao i „normalne“, ako ne i više. Pa, koja je fora s audio knjigama?

Možeš ih slušati bilo gdje i bilo kada

Praviš ručak, spremaš stan? Audio knjiga.

Dugački red u trgovini, čekaš da te prozovu kod liječnika? Slušalice u uši i audio knjiga.

Voziš? Audio knjiga. (Ok, ovo možda radije nemoj, može se desiti da ti se knjiga toliko svidi da zaboraviš da si u autu i sudariš se. Ne odgovaram za moguće posljedice!)

Možeš mijenjati brzinu snimke

Ja slušam na dvostrukoj brzini i tako mi je najugodnije. Prošloga semestra, došli su nam iz udruge slijepih i pokazali kako oni slušaju knjige – na trostrukoj brzini! Meni je to zvučalo kao zbrka glasova bez ikakva smisla. Vjerujem da isto tako mnogima zvuči i ova moja dvostruka brzina. Ali, jeste li znali da se mozak postupno prilagođava većim brzinama? Kad sam tek počela s audio knjigama slušala sam ih na normalnoj brzini, kasnije sam prešla na 1.4x, 1.6x, 1.8x i nedavno na 2.0x. Prema tome, ako audio knjige slušajte dovoljno često, možete se naviknuti i na trostruku brzinu. A to znači da bi knjige za koje bi vam normalno trebalo 10 sati da pročitate, mogli pročitati za neka 3 sata. Mindblown!

Naratori

Ovo je dvosjekli mač. Koliko će vam se neka audio knjiga svidjeti uvelike ovisi o naratoru. Neki su izvanredni i svojim će glasovima u knjige udahnuti život. Neki su katastrofa i knjigu koja je inače dobra jednostavno nećete uspjeti dovršiti jer će vam narator ići na živce. Sva sreća da su prvi brojniji od drugih. Mnogi oponašaju naglaske i to zna biti super. Recimo, ja padam na ruski naglasak. Knjiga može imati lošu priču, ali ako je narator Rus od mene će dobiti 5 zvjezdica. Don’t judge! Također, neke knjige su dramatizirane. Zvučni efekti i glazba daju samo još jednu dozu realnosti i uvlače te u priču. Još ako je audio knjiga u drugom licu (da, takve postoje) dobiješ dojam da ti narator šapuće u uho, obraća se samo tebi. Sve te stvari omogućavaju da se lakše povezeš s knjigom i postaneš dio nje.

To su tri stvari po kojima se audio knjige razlikuju od bilo koje druge čitalačke forme, ali i tri razloga zašto su našle posebno mjesto u mom srcu. Vjerujem da svi mi koji volimo čitati imamo svoj omiljeni način za to. Neki ih podižu u knjižnici, neki kupuju za Kindle, a neki preferiraju zvučnu formu. U konačnici, najvažnije je da čitamo.

P. S. Ako ne voliš čitati, prije dvije forme ti neće dobro sjesti. Ali, audio knjige su drugačije i možda ti se svide. U svakom slučaju, vrijedi probati. Mogao bi se iznenaditi rezultatom.

foto: www.panmacmillan.com