Ključ je ispod otirača

Vjerujem da je većina ovih dana pročitala vijest o tome kako je mama Kardashian imala tematsku zabavu za svoj 60. rođendan. Tema je bila The Great Gatsby, što samo po sebi nema apsolutno nikakvu važnost, slažem se, ali ono važno tek slijedi.

Trenutak nakon jednog od tih naslova pomislila sam: „Zašto nikada nisam pogledala taj film? Ionako sam potrošila mnogo vremena na hrpu filmova koji su se u konačnici pokazali lošim… A još jedan film manje-više.“ Nekoliko minuta nakon gledam uvodnu špicu.

Zapravo je sve isto. Bilo da je u pitanju 1920. ili 2015. – sve je isto. Siromašni i dalje sanjaju o blistavoj budućnosti koja ih čeka tamo negdje. Samo moraju mnogo i naporno raditi kako bi ostvarili svoje snove. Kako bi ostvarili svoje ciljeve. Kako bi ispunili maštarije. Kako bi bili dovoljno dobri. Vrijedni spomena.

Bogati žele više. Jer novca nikad dovoljno, kažu. Što više imaš, više želiš. Sve se teže zadovolje. Love kao i oni praznih džepova, samo bjesnije. Postanu kao ovisnici, tj. postanu ovisnici. Samo traže još i još ne pitajući za cijenu i način.

Što točno lovimo?

Gatsby je bio dječak iz siromašne obitelji. Ali sanjao je velike stvari. Pukom srećom ili sudbinom, ovisi u što vjerujete, uspio je naći put koji će ga približiti tom svijetu. Naravno, u priči je žena, i to prekrasna, bogata žena koja je izvan njegove lige, a on svoj život podredi tome da uspije. Da postane dovoljno dobar. Da stvori sve što misli da ona zaslužuje. A mislio je da zaslužuje samo najbolje. Čak i bolje od toga. Godine su prolazile; on je stvarao malo carstvo i planirao njihovu zajedničku budućnost dok je ona s druge strane već uživala u izobilju i bogatstvu. Ponovnim susretom ljubav se vratila. Ili se barem tako činilo. Kad je došlo vrijeme da ostavi svog supruga i počne ispočetka, ovog puta u drugačijim uvjetima, s Gatsbyjem – nije to učinila. Njena ljubav itekako je imala cijenu. Igrala je na sigurno. A kod ljubavi toga nema. On, koji je potrošio godine svog života i stavljao svoju glavu na panj, bio je spreman ostaviti sve i poći s njom. Ona, koja, oprostite na izrazu, prstom nije mrdnula, nije imala tu hrabrost. Živio je za nju, a tako je i poginuo. Primivši metak za tuđe grijehe. Za njen grijeh. I grijeh njenog supruga. Krenuo je sam, sam sa svojim snovima… A tako je i otišao s ovog svijeta. Sam. Svi ti ljudi koji su uživali u popularnosti i pažnji koju im je pružao, on ili sam novac, kako god, nisu imali obraza doći na pogreb. Čak ni ona.

Pa vas opet pitam: što točno lovimo?

Svi imamo snove. Svi imamo ono nešto što želimo ostvariti u životu. Ono nešto što smo si zacrtali na vrhu visokih stepenica i iz dana u dan činimo sve što je u našoj moći da uvečer, prije spavanja, možemo reći da smo jednu stepenicu bliže. Ali sve što te Gatsby nauči jest da ništa od toga nije vrijedno. Na kraju se sve svodi na osnove. Jer lovimo velike stvari, a u konačnici su jedino sitnice važne.

Ne kažem vam da prestanete sanjati niti da ostatak života provedete ispod kartonske kutije jer vam ne treba bolje. To nije poanta.

Želim vam reći da ne budete Gatsby. Kao prvo, ako već idete u lov na bogatstvo, činite to radi sebe. Jer vi to želite i smatrate da će vas baš to učiniti neizmjerno sretnima jednog dana. Kao drugo, ako vam se životni snovi temelje na novcu, žao mi vas je. Ništa osobno… Samo mi vas je žao.

Doći će dan kad ćete i vi vidjeti da to nije bio ključ za sreću. Da taj ključ nije trebalo godinama tražiti, proći sito i rešeto, lagati i varati, već da je samo trebalo podići otirač. Rješenje nam je uvijek ispred nosa. Tamo gdje najmanje gledamo. Jer nam je pogled uvijek usmjeren negdje u daljinu.

Želim nam reći da možemo i moramo biti pametniji. Iz dana u dan svjedočimo pričama koje govore sve ovo: novac ne može kupiti sreću. Ne može kupiti ljubav. Da su takve stvari neprocjenjive. Zašto onda, ako to vidimo i toga smo svjesni, uporno to potiskujemo, a i dalje živimo suprotno od toga?

Možda je to naše prokletstvo. Da u isto vrijeme možemo biti svjesni da krivo postupamo, da živimo na način na koji zapravo ne želimo živjeti, ali ne možemo si pomoći. Ne znamo drugačije. Možda čak i ne želimo drugačije.

Nadam se da će svatko od vas pronaći odgovore na ova pitanja. To je jedino važno. Da vi znate zašto nešto radite. Vaš je život vaša stvar, zar ne? Samo razmišljajte srcem. Stvarajte život koji će vas okružiti ljudima punim topline i ljubavi bez obzira na mjesto i vrijeme. Stvarajte život koji će vas na kraju dovesti u situaciju da budete spremni proživjeti ga još jednom, i to točno takvim, bez ijedne promjene.

Umjesto da lovite, stanite na trenutak i budite sretni i zahvalni na onome što vas već okružuje. Ako imate kome reći dobro jutro ili laku noć – već imate dovoljno. Ne trebate ni korak dalje.