Katarina Cunjak Mehkek: Poezijom čuvam kajkavski dijalekt

 „Želim slobodu, a ne zakone!“, zahtijeva Katarina Cunjak Mehkek, pjesnikinja iz Koprivnice i suautorica triju zbirki pjesama KUD-a Podravka. Otkrila nam je izvor inspiracije za pjesme koje piše na kajkavskom i štokavskom narječju, ali i standardnim jezikom. Svojim pjesmama šalje duboke poruke u kojima izražava svoje emocije, a zanimljivo je i to što sve svoje pjesme čuva pohranjene u glavi.

Kako to da pišete na narječju i na standardnom jeziku?

Na početku sam pisala samo na standardnom jeziku. Budući da sam rođena u Prekodravlju, s godinama se pojavila nostalgija za rodnim krajem, pa sam se okušala u pisanju na kajkavskom. Dijalekt je dio mene; uz njega sam odrasla. Za mene predstavlja kulturnu baštinu koju bismo svakako trebali sačuvati. U Podravini svako selo priča drugačijim dijalektom. Trebamo to njegovati i očuvati. Za mene je kajkavski mekši. Odličan je kada treba izraziti satiru jer nije uvredljiv, ali opet ima moć. S druge strane, standardni jezik je tvrđi. Njime želim poslati jaču poruku.

Gdje nalazite inspiraciju za svoje pjesme?

Za kajkavske mi pjesme veliku inspiraciju pruža moje rodno mjesto, ali i rijeka Drava. Ostale pjesme dolaze same od sebe. Ono sve što upijam kroz život može mi biti poticaj da nešto napišem. Kao da stihove čujem u glavi, oni su odraz moga unutarnjeg stanja. Ponekad čujem cijelu pjesmu, a ponekad se iz jedne ideje rodi druga. Teme često pronalazim u ekonomskoj i političkoj situaciji.

Zarađujete li od pisanja?

Zasad još ne, ali važno je napomenuti da mi to nije primarni cilj. Svoje pisanje doživljavam kao neku vrstu meditacije. Nitko me ne može natjerati na to da pišem – to jednostavno dođe samo od sebe. Imam veliku želju za samostalnim izražavanjem. Želim slobodu, a ne zakone. Cilj mi je prenijeti poruke i emocije. Stoga u budućnosti želim pisati i tekstove za uglazbljivanje.

Namjeravate li izdati samostalnu zbirku pjesama?

Nekoliko puta sam bila suautorica pjesama i zbirki, između ostalog i s KUD-om Podravka. Ali, da, svakako želim izdati samostalnu zbirku. Planiram izdati dvije zbirke – jednu na dijalektu i jednu na standardnom jeziku. Imam pripremljeno oko 300 pjesama, ali još ne mogu govoriti kada će se moja želja realizirati.

Katarina Cunjak Mehkek

PRAVICA

Stara suseda Bara
navek je nekaj zmišlala, zanovetala,
negda i zaklinjala.
Ta je međi nigdar mira ne dala.
Starija pica su to više ne mogli slušati
pak su otišli sudu vruke pravdu dati.
Navek, dok su z suda doma došli,
samo su čez stišnjene zobe mrmlali.
Bara, ta vražica stara,
vrag zna kaj je sve ne fiškalu dala.
I tak, malo po malo dok su japica iskali pravicu
so zgubili i kravicu.
Počkoma su se mamica križali,
Bogu molili nek im pamet rasvetli.
Am te bedaki stari
još bodu fiškalom grunta dali.
Su ne ništ pitali, su znali,
kaj god budu rekli, budu dobili
i za Baru i za pravicu i za kravicu.
Zdavnja, zdavnja su spomrli
te naši stari,
a ploti i den denes stoje
tam de su i negda stali.