Kako banka i policija rješavaju kartične prijevare: Nagodite se s kriminalcem da vam vrati novac!

Kada je na Njuškalu postavila oglas o prodaji mobitela, D. H. (podatci poznati redakciji) nije ni slutila da će postati žrtva kartične prijevare. Uskoro joj se javio kupac koji se predstavio kao F. P. (podatci poznati redakciji). Činio se vrlo zainteresiran za sklapanje posla. Sve je ukazivalo na to da će prodaja mobitela proteći bez problema.

Navodni kupac je u e-porukama djelovao ljubazno i pristojno, a bio je i spreman odmah uplatiti novac. D. H. je na njegov zahtjev bez oklijevanja poslala preslike svoje osobne iskaznice i prednje strane kartice Erste banke. Kupac time nije bio zadovoljan i zatražio je presliku stražnje strane kartice.

Budući da se internetskom prodajom odjeće i drugih manjih artikala inače bavi, D. H. je bila svjesna da prevare na Njuškalu nisu rijetkost. Zabrinutost osobe s kojom je komunicirala činila joj se razumljivom, a e-pošta koja je dolazila bila je vrlo uvjerljiva. Činilo se da nema opasnosti – jer kupac i tako ne zna PIN. Na njezin zahtjev poslao joj je svoju adresu u Dubrovniku i presliku prednje strane svoje osobne iskaznice. Nakon toga mu je traženu presliku stražnje strane kartice i poslala, a čekala je još samo obavijest da je novac sjeo na račun kako bi poslala mobitel na dogovorenu adresu.

Novac s bankovnog računa prebačen u kladionicu

Umjesto te obavijesti, D. H. je primila telefonski poziv Erste banke o transakciji od 1.500,00 kuna s njezinog računa na račun kladionice Favorit. S obzirom na to da se nikad u životu nije kladila, smjesta joj je bilo jasno kako je prevarena. Od šefice Erste kartičnog poslovanja koja ju je kontaktirala nije dobila očekivanu pomoć u spašavanju svoga novca. Umjesto toga, dočekali su je sarkazam i neumjesni komentari. Uz to što joj je rekla da dokumente sa sobom mora nositi i na WC, službenica banke savjetovala je da se o vraćanju svoga novca pokuša dogovoriti s kriminalcem, ako i uopće bude uhvaćen! Zanimljivo, isti je savjet dobila i od policajca zaduženoga za istragu.

Još jedan udarac za prevarenu bilo je i saznanje da joj je banka dala krive informacije o svoti novca. Naime, s kartice joj nije skinuto 1.500.00, nego 3.500,00 kuna. Pokazalo se da se transakcija ne može stornirati, što znači da je njezin novac zaglavio na računu kladionice Favorit.

Slučaj je smjesta prijavila i policiji predala presliku osobne iskaznice koju je poslao navodni kupac. Otvorena je kriminalistička obrada, a slučaj je preuzela VII. zagrebačka policijska postaja. Uz to što su joj u policiji napomenuli kako zapravo uopće ne znaju kako kartično poslovanje funkcionira, odmah se pojavio i problem u komunikaciji između policije i Erste banke. Izostanak suradnje dosegao je takve razmjere da je D. H. bila prisiljena služiti kao posrednik pri izmjeni informacija relevantnih za istragu, izvlačeći informacije od banke i prosljeđujući ih inspektoru.

Glavni uzrok problema bilo je odbijanje suradnje koje Erste banka opravdava Općim uvjetima izdavanja i korištenja kartice. Odredbe iz tog dokumenta kažu da je „ovlašteni korisnik karticom obvezan postupati pažnjom dobrog gospodara“, što banku ne samo da oslobađa bilo kakve odgovornosti u slučaju zlouporabe nego i služi kao temelj za odbijanje suradnje u istrazi.

Okrenuvši broj Favorita, D. H. je doznala da su u kladionici svjesni učestalosti takvih prijevara. Službenica s kojom je razgovarala spomenula je i službeni dopis iz policije o tom slučaju, a nakon toga blokirali su prevarantov račun. Međutim, novac se ne može vratiti na zahtjev pokradene osobe iako stoji na tuđem računu; to je moguće učiniti tek nakon što kladionica primi upute od policije i Erste banke. Policija tvrdi da oni ne mogu poslati takav nalog i da to treba napraviti Erste banka, no oni se i dalje odriču bilo kakve odgovornosti.

Prevarant se služio tuđim imenom

Preslika osobne iskaznice koju je prevarant poslao D. H. glasila je na ime F. P. S obzirom na to da na prednjoj strani osobne iskaznice nije navedena adresa, D. H. se morala osloniti na podatke koje joj je prevarant poslao e-poštom. Međutim, na toj adresi nema F. P., a stanari nikad nisu čuli za takvoga. Pravi F. P, čiji podaci odgovaraju onima s osobne, nam je u razgovoru koji smo s njim vodili potvrdio da je i sam bio žrtva kartične prijevare.

Njegova priča je identična onoj D. H. Naime, F. P. je na Njuškalu oglasio prodaju mobitela. Javio mu se zainteresirani kupac koji je zahtijevao da mu F. P. prije uplate novca pošalje presliku osobne iskaznice i putovnice. Prevarant je tražio i presliku kartice, no F. P. je nanjušio prevaru i odustao od prodaje. Oprez ga, međutim, nije spasio od toga da podaci s njegove osobne budu upotrijebljeni za prijevaru D. H., a nije ga poštedjelo ni neugodnosti.

Nedugo nakon otvaranja istrage o prijevari na vrata F. P. pozvonila je policija. Dvojica policajaca privela su ga u postaju i podvrgla dvosatnom ispitivanju. Iako im je rekao sve što je znao, F. P. još ne zna je li u potpunosti isključen kao sumnjivac.

Njuškalo se, baš kao i Erste banka, odriče odgovornosti u ovom slučaju. Tvrde da su krivi oni prevareni, i to zbog svoje neopreznosti. Navode kako je od presudne važnosti da korisnik u svakom trenutku bude oprezan te da ne odgovara na zahtjeve za otkrivanjem podataka s kartice kako ne bi postao žrtva prijevare. Novac ukraden D. H. i dalje se nalazi na računu kladionice Favorit koja se ne osjeća dužnom vratiti ga sve do završetka istrage. Iz Favorita su odbili odgovoriti na naša pitanja, pravdajući se zakonskim ograničenjima, a o slučaju se nije željela izjasniti ni Policijska uprava zagrebačka uz obrazloženje da je istraga u tijeku.

D. H. je pronašla još nekoliko ljudi koji su opljačkani baš kao i ona. I njihov novac nedostupan leži na računu kladionice. Smatra da je nužno upoznati javnost sa sigurnosnim propustima u sustavu kartičnog poslovanja. Poziva sve koji su bili žrtve sličnih prijevara da joj se jave kako bi zajedničkim nastupom u medijima natjerali banke i zakonodavca na nužne promjene. Već je zatražila sastanak s predstavnicima Erste banke kojima namjerava izložiti svoje prijedloge za povećanje sigurnosti poslovanja na internetu. Od svojih 3.500 kuna nije odustala i do njih namjerava doći pravnim putem, zbog čega je angažirala i odvjetnika.

Nije izdvojen slučaj

Kratko istraživanje pokazalo je da se prijevare po istom ključu na Njuškalu događaju već barem dvije godine. Na oglas za prodaju mobitela javlja se navodni kupac koji prije slanja novca kao jamstvo zatraži osobne podatke i presliku bankovnih kartica. Nedugo nakon toga prevarenima počinju dolaziti obavijesti o uplatama na račune kladionica i internetskih trgovina. Krađe su uvijek počinjene pomoću lažnih podataka ukradenih u prethodnim prijevarama.

Prevarantima posao olakšava neznanje građana o svim mogućnostima kartičnih prijevara. Lopovima za krađu ne trebaju kartica ili PIN, već im je dovoljna preslika, odnosno broj kartice, mjesec i godina isteka kartice te sigurnosni kod s poleđine. Kao preporučenu mjere opreza stručnjaci navode čuvanje slipova svih transakcija koje na kraju mjeseca treba usporediti s bankovnim izvatkom, a ako primijetite sumnjive okolnosti, trebali biste što prije kontaktirati banku.

Ako netko na internetu ili putem telefona od vas zatraži podatke s kartice, vrijeme je da postanete sumnjičavi. Poznato je da su se prevaranti predstavljali i kao djelatnici banaka ili kartičnih kuća te tako izvukli podatke od žrtava. Ako je suditi prema efikasnosti nadležnih institucija u slučaju prevarene D. H., čini se kako su prevareni prepušteni sami sebi. Budući da je malo vjerojatno da pronađu prevaranta i s njim se nagode, ovdje se posebno bitnom čini ona: bolje spriječiti nego liječiti.