JURSKI SVIJET – BOLJI OD PRIJAŠNJIH NASTAVAKA, ALI KASKA ZA ORIGINALOM

Prethistorijski giganti i dalje pune kinodvorane – Jurski svijet četvrti je nastavak popularne franšize o izumrlim reptilima. Pokazao se kao pun pogodak za studio Universal Pictures kojem je donio veliku novčanu svotu. Novi nastavak nudi sve i svašta. Tu su dinosauri, šaroliki svijet, simpatični glumci i, naravno, legendarna glazba iz prošlih nastavaka koja će definitivno izazvati nostalgiju kod ljubitelja serijala. Iako se film približio svojim korijenima iz originala, i dalje mu nedostaje ono nešto.

Četvrti film iz serijala o dinosaurima djelo je relativno anonimnoga američkog redatelja Colina Trevorrowa. Film je baziran na likovima preminulog Michaela Crichtona, autora knjiga Jurski park i Izgubljeni svijet po kojima su snimljena prva dva filma iz serijala. Za glazbeni ugođaj pobrinuo se Michael Giacchino, čija je karijera na filmu zadnjih godina u naglom usponu. Glazba je oduvijek bila jedan od najvećih aduta serijala – ipak je na prvim dvama nastavcima radio John Williams (Star Wars, Harry Potter itd.). Novi nastavak o velikim gušterima ponudio je ponešto za svakoga, a njegov razvoj bio je pun uspona i padova. Produkcija četvrtog filma u serijalu prvotno je bila zakazana za 2004. godinu, a film je 2005. trebao ugledati svjetlo dana, no snimanje je odgođeno nekoliko puta. Slična stvar zadesila je i scenarij koji je više puta izmijenjen.

Copy/Paste originala

Priča filma nije loša, ali smrdi na proizvod koji je čista nadogradnja već viđenoga. Jurski svijet nastavlja ondje gdje je prvi film stao – točno dvadeset i dvije godine nakon događaja koji su obilježili sudbinu prvog parka na Isla Nublaru. Danas, nakon toliko godina, park je doveden u red, a ljudi iz cijelog svijeta dolaze gledati izumrle životinje. Tu na scenu stupaju vodeći likovi. Braća Mitchell, Zach (Nick Robinson) i Gray (Ty Simpkins), odlaze posjetiti park, gdje radi njihova teta Claire Dearing (Bryce Dallas Howard).

Drugi dio radnje čini stvaranje hibrida (dinosaura) uzgojenog kombinacijom raznih vrsta u znanstvenom labosu. Lako je za pretpostaviti da će problemi nastati upravo zbog tog bića. Kako biće ne bi pobjeglo iz svog doma u kavezu, Claire dovodi Owena Gradyja, bivšega vojnog stručnjaka za ponašanje životinja, kojeg glumi Chris Pratt, čija je karijera u zadnjih par godina u naglom rastu. Grady je doveden u postrojenje u kojem se čuva i odgaja novi monstruozni dinosaur koji je, osim što je genetska kombinacija više vrsta, veoma inteligentan. Tada na scenu stupa onaj već očekivani dio u kojem hibrid Indominus Rex bježi iz kaveza, a radnja polagano dolazi do svog vrhunca.

Vratimo se malo na likove. Jednostavno je nemoguće ne primijetiti sličnosti između braće u novom nastavku te unučadi Johna Hammonda koji je i nanovo uživio carstvo prethistorijskih gmazova. Mlađi brat Gray svojim zanimanjem za dinosaure, vedrinom i određenom dozom hiperaktivnosti podsjeća na Tima Murphyja iz prvog dijela: oboje su bili približno istih godina prilikom svog posjeta parku i usto fascinirani njegovim reptilskim stanovnicima. Stariji Zack ima nekih sličnosti s Alex iz prvog dijela, no ekipa koja je radila na filmu malo je promijenila lik u novom dijelu. Alex je bila Hammondova unuka, a kao cura bila je nježnija i dobroćudnija prema svom bratu od Zacka koji je na početku pravi, kako bi se to reklo – snob.

Tu nije kraj kopiranju. Naime, lik Owena Gradyja može se poistovjetiti s dr. Alanom Grantom koji je bio vodeći lik u prvom i trećem dijelu. Oboje su zaljubljenici u dinosaure kojima se dive te ih proučavaju. Uvijek djeluju kao glas razuma i upozorenje kad drugi žele učiniti nešto što bi svima moglo naškoditi. Na kraju, oni su ti koji spašavaju situaciju i izlaze kao heroji. I radnja je neka vrsta kopije originala. Postoje neki noviteti, no u srži riječ je o istom filmu s nekim dodacima.

Budžet nije volio dinosaure

Jurski svijet imao je veći budžet od bilo kojeg prethodnika, a pravo pitanje je: gdje je otišao taj silni novac? Jasno je da su američke glumačke zvijezde skupe te da njihove usluge nisu pro bono, ali neke stvari nisu smjele otići krivim tokom. Uz glumce, mnogo je otišlo na razvoj samog filma, a ni marketinška kampanja nije bila jeftina. Mnogo je uloženo u scene svega na otoku jer je filmska ekipa očito htjela izazvati divljenje publike. Sve to stoji i čini film gracioznijim, ali tu dolazi do najvećeg problema: toliko je toga uloženo u film da su zvijezde filma na kraju ostale u drugom planu.

Dinosauri su izgubili svoje mjesto u filmu, što je ironično s obzirom na to da cijeli film govori baš o njima, odnosno trebao bi se, kao i njegovi prethodnici, temeljiti na prethistorijskim gmazovima. Dinosauri nisu loši i ne izgledaju kao videoigre s početka 21. stoljeća, ali nisu ni u samom vrhu CGI tehnologije. Kada se usporede prva tri filma s najnovijom inačicom, razlika u računalnom prikazu ima, ali one nisu toliko glomazne. U razdoblju od 1993. do 2001., kada su izašla prva tri dijela, dinosauri su – za ondašnje doba – izgledali poprilično realno i živo. Novi reptili iz Jurskog svijeta definitivno su bolji od prethodnika, no nisu u najvišem rangu koji CGI tehnologija može ponuditi.

T-Rex na klupi

Svi koji su upoznati ili odrasli sa serijalom o dinosaurima znaju da je T-Rex alfa i omega svega. U filmu najviše razočarava to što je popularni kralj guštera završio kao drugoplasirana zvjerka. Njegovo mjesto na vrhu zauzeo je hibrid Indominus Rex – veći, jači i s raznim drugim ubilačkim prednostima. Najbolji opis novih najjačih zubi u Jurskom svijetu može se nazvati i poboljšani T-Rex na steroidima. Iako je Rex uglavnom zakinut, njegovi maleni (ne)prijatelji velociraptori i dalje žare i pale na filmskom platnu. Ostali dinosauri pronašli su svoje mjesto u filmu i odigrali svoju ulogu. Najveći novitet nastavka je morska beštija koja u jednom zalogaju proguta veliku bijelu psinu.

Konačna presuda

Nastavak jedne od najpopularnijih filmskih franšiza dobio je jedan kvalitetan naslov. Nakon fijaska koji je uslijedio izlaskom trećeg dijela, obnovljen otok, nova ekipa i glumačka lica te poboljšan roster dinosaura čine ovaj nastavak punim pogotkom. Universal je prepoznao pravi trenutak za katapultiranje nastavka i time omogućio odličnu zaradu. Prošlo je četrnaest godina od trećeg dijela te je sada bilo pravo vrijeme za plasiranje nastavka. Druga stvar koja je filmu išla u prilog je i slabija konkurencija. Marvelovi Osvetnici i novi Max pojavili su se prije Jurskog svijeta, a dugoočekivani Malci i Ant-Man tek sad dolaze u kina. Tim pametnim odabirom i tempiranjem studio je zgrnuo još više novaca.

Ako se na film gleda kao da je zaseban, onda je definitivno jedan od ljetnih hitova i veliki plus za serijal koji se, nakon pada s trećim nastavkom, sada ponovo uzdignuo. No pogleda li se i druga strana priče, onda film gubi na svom šarmu. Dosta sličnosti s originalom, pa čak i previše, čini film slabijim, ali opet boljim od drugih dijelova. Još jedna pozitivna stvar jest odabir glavnog glumca jer Chris Pratt trenutno slovi za jednog od najzaposlenijih ljudi u Hollywoodu. Ostatak glumačke ekipe sasvim je solidan, a lijepo redizajnirani otok Isla Nublar fantastičan je i očaravajući. Priča ima svojih čari, no nije ništa posebno – čak je i dosta predvidljiva. Specijalni efekti vezani uz dinosaure nisu se pokazali u najboljem svjetlu. Na kraju cijele priče, Jurski svijet je film koji će se svidjeti onima koji vole dinosaure, a nisu nužno upoznati sa serijalom, ali i onima koji su zagriženi fanovi te su na ovaj film čekali više od desetljeća.