Izgubljeni dječaci Bukurešta
Kad se 2011. godine na ulicama Bukurešta slučajno susreo s dječakom Costelom, poznati nizozemski modni fotograf Joost Vandebrug nije ni slutio koliko će mu to utjecati na život. Nekoliko fotografija toga maloljetnoga rumunjskog beskućnika otvorilo mu je vrata u svijet za koji nije ni znao da postoji.
Costelu su se svidjele Vandebrugove fotografije; prepoznao je u fotografu prijatelja te mu je odlučio pokazati gdje živi. A njegov dom bili su (i danas su) tuneli ispod sjevernog dijela Bukurešta. Ušavši u njih, Vandbrug se upoznao s čitavom trećom generacijom maloljetnih bukureštanskih beskućnika od pada komunizma u toj zemlji. Dječaci koji su se, nizom nesretnih životnih okolnosti, našli na ulici. Dječaci primorani na to da sami na razne načine zarađuju za kruh i da smisle kako da prežive iz dana u dan. Od prvog susreta s tim prerano odraslim malenim muškarcima, neobična tunelska zajednica postala je svojevrsna Vandebrugova opsesija. Tijekom tri godine napravio je više od šest tisuća fotografija, kako ih je sam nazvao, izgubljenih bukureštanskih dječaka, a najbolje je objavio u knjizi Cinci lei. Naziv doslovno znači pet leja, izraz kojim se maleni prosjaci obraćaju strancima kako bi nažicali nekoliko novčića nužnih za preživljavanje, i to bilo da je riječ o nabavci hrane ili nekog opijata u kojima redovno uživaju. Fotograf prodajom knjige nastoji pomoći neobičnoj zajednici o kojoj je, upravo zahvaljujući njegovu angažmanu, doznala svjetska javnost. Osim što je izdao knjigu, Vandebrug radi i na filmu o istoj temi.
Vandebrugovo otkriće izazvalo je veliko zanimanje javnosti. Iako baš njegove fotografije najvjernije dočaravaju život zaboravljenih dječaka iz rumunjskog podzemlja, u brojnim intervjuima fotograf je nastojao detaljnije približiti njihovu svakodnevicu. Osim Costela, najviše ga se dojmio Nico, dječak koji boluje od HIV-a. Vandebrug je priznao da mu je u čitavom projektu najteže palo fotografiranje Nica na bolničkoj postelji. Priznao je i da ga je fascinirala odlična organizacija života unutar mračnih tunela. Sprijateljio je i s vođom dječaka, osebujnim Bruceom Leeom koji danas ima 40 godina, a na ulici živi od devete godine života. On sebi i drugim pripadnicima svoje zajednice u tom krajnje začudnom životnom prostoru nastoji osigurati donekle normalne uvjete života te se prema mlađim članovima odnosi krajnje zaštitnički i očinski. Bukureštanski izgubljeni dječaci tako su, svjedoči Vandebrug, nakon što su izgubili pravu obitelj, jedni u drugima pronašli novu.
Više detalja o projektu možete pročitati ovdje.
