Iz knjiga na kinoplatna: Ovo su najbolje i najgore filmske adaptacije

Za razliku od ostatka svijeta koji Svjetski dan knjige obilježava 23. travnja, Britanci knjigu slave prvog četvrtka u ožujku. Ovogodišnja proslava će – osim uobičajenog promoviranja čitanja, pisanja i zaštite autorskog prava – ostati upamćena i po istraživanju o najdražim filmskim adaptacijama Otočana.

Anketu je provela televizijska postaja BT TV, a uključivala je 1.000 djece i 2.000 odraslih. Rezultati su, sudeći prema ispreplitanju mainstream uradaka i klasika, i više nego zbunjujući. Britanci tako podjednako cijene cmizdravu Bridget Jones: Na rubu pameti i neosporno remek-djelo Schindlerova lista. Na tron ljestvice je, sasvim očekivano, zasjeo maleni Harry Potter, a po popularnosti dostiže ga jedino saga o Jamesu Bondu. Priča o jadnoj asistentici ulovljenoj u mrežu visoke mode u filmu Vrag nosi Pradu je pak, sudeći po istraživanju, najpopularnija dramska adaptacija u Britaniji.

Kakva je situacija u ostatku svijeta i odskaču li Britanci baš u svemu, pa tako i u doživljaju filmskih inačica knjiga? Vjerojatno ne, no takvu je tvrdnju vrlo teško provjeriti. Ne samo da ne postoje vjerodostojna istraživanja već su rasprave o filmskim verzijama knjiga stare koliko i sama filmska industrija. Film je, čini se, neodvojiv od knjige te često služi kao podsjetnik na odlična djela iz književnosti. S druge strane, film može i uništiti radnju knjige, a drage nam likove pretvoriti u antipatične i odbojne. Prisjetimo se samo 50 nijansi sive. Ups, krivi primjer.

Ako ćemo se pouzdati u najveću internetsku bazu podataka o filmovima (IMDb), tada je najbolja filmska adaptacija Iskupljenje u Shawshanku iz 1994. Film je nastao prema kratkoj priči horor-majstora Stephena Kinga te se, naravno, radi o tek jednoj njegovoj ekraniziranoj priči. Kultno Isijavanje iz 1980. – kojim je Jack Nicholson još jednom potvrdio da je najveći luđak u Hollywoodu – također nosi Kingov potpis. Isto vrijedi i za Zelenu milju s Tomom Hanksom, koja je tijekom 1996. izlazila kao novela u nastavcima.

Mario Puzo, američki pisac talijanskih korijena koji je popularizirao teme o mafiji, za prva dva nastavka serijala Kum ovjenčan je i dvama Oscarima. Naravno, nagradu za najbolji scenarij podijelio je s Francisom Fordom Coppolom. Američki filmski institut je slavni citat iz prvog nastavka „I’m gonna make him an offer he can’t refuse“ proglasio drugim najboljim svih vremena, a u američki sleng ušli su i pojmovi poput consigliere i omertà. Od prve ekranizacije Kuma prošle su 43 godine, a film još uvijek djeluje iznimno raskošno i snažno. Na temelju njega razvio se takozvani gangsterski žanr, ali nijedno kasnije snimljeno djelo, unatoč brojnim pokušajima kopiranja i ponavljanja uzoraka, nije polučilo isti uspjeh.

Gospodar prstenova, saga koja se redovito nalazi na popisima najboljih filmova, nastala je prema djelima engleskog pisca J. R. R. Tolkiena. Tolkien je knjigu pisao punih 12 godina, a izdavači su je razdvojili u tri dijela. Sve ostalo je povijest. Tolkien je postao toliko slavan da se morao preseliti. Knjige su postale toliko čitane da ih Britanci danas smatraju knjigama stoljeća. Filmovi su, pak, nagrađeni čak sa 17 Oscara, što je dosad najvelikodušniji poklon Akademije nekoj trilogiji.

Svima koji su čitali Klub boraca knjiga je na neki način bila zbrkana i teško prohodna, a isti je dojam polučila i istoimena filmska adaptacija. A onda bi film završio i vi biste shvatili da ste upravo svjedočili izuzetnom ostvarenju. Ponovno gledanje filma to bi i potvrdilo jer biste se usredotočili na ranije neprimjetne detalje. Danas se Klub boraca, i to s razlogom, smatra fenomenom popularne kulture. Film ne samo da je potvrdio izvrsnost Edwarda Nortona već je i proslavio svoga idejnog začetnika, američkog pisca Chucka Palahniuka. Iako je pisac tvrdio da opisani klub u stvarnosti ne postoji, diljem Amerike javljali su se ljudi koji su tvrdili da znaju za nešto slično. Popularnost filma rezultirala je i pokušajima otvaranja sličnih klubova. Njujorška policija je tijekom 2009. imala posla i s postavljanjem bombi, a to sve zbog Project Mayhema. I još nešto: You do not talk about Fight Club.

Izađimo nakratko iz Hollywooda. Filmovi nadahnuti knjigama snimani su u cijelom svijetu, a neki od njih nalaze se na IMDb-ovoj ljestvici 250 najboljih filmova svih vremena. Potpuno zasluženo.

Paulo Lins je brazilski autor koji je, nadahnut stvarnim zbivanjima u jednoj faveli u Riju, 1997. objavio novelu Božji grad. Priča je nekoliko godina kasnije ekranizirana, čime je bacila drugačiji pogled na život u četvrtima velikih brazilskih gradova. Podjednako veličanstven i strašan, radi se o filmu koji teško možete zaboraviti.

Brazilska kinematografija polučila je i Elitnu postrojbu iz 2007., film nastao prema knjizi Andréa Batistea. Radi se o filmu koji, slično kao i Božji grad, gledatelje uvodi u svijet brazilskog kriminala i sirotinje, ali iz drugačijeg kuta. Likovi su brutalni, a radnja nepredvidiva. To je velikom broju kritičara bilo previše, no filmsku je publiku osvojilo.

Južnokorejski Oldboy jedan je u nizu filmova koje su holivudski redatelji nastojali preraditi i snimiti vlastitu verziju. Neuspješno. Film je nastao prema priči Garona Tsuchiyje, a djelo je čudno, nasilno i strašno. U svakom će gledatelju probuditi jezu, ali istovremeno ga i opčiniti.

Popis filmskih adaptacija iznimno je dugačak i ne završava dobrim ostvarenjima poput Forresta Gumpa, Kad jaganjci utihnu ili Rekvijem za snove. Naime, lista loših ostvarenja također je podugačka, a 50 nijansi sive ima i više nego dovoljan broj suputnika.

Iako je vizualni dojam bio odličan, a gluma Leonarda DiCaprija očekivano dobra, filmski kritičari su Velikog Gatsbyja iz 2013. dočekali na nož. Kada bi se radilo o videospotu za pjesmu Lane Del Rey, čija glazba stvarno doprinosi raskoši u filmu, ovo bi se djelo moglo smatrati dobrim. Ovako u Velikom Gatsbyju nije bilo ničeg pretjerano velikog, a izreka da je knjiga uvijek bolja od filma našla je svoje uporište. Naime, Fitzgerald nije baš toliko dosadan.

Isti dojam polučio je Da Vincijev kod iz 2006. Film je nastao prema istoimenom bestseleru Dana Browna, a filmsku publiku uglavnom je razočarao. Sve je u filmu usporeno i obično, a mističnost i uzbudljivost iz romana na filmskim se platnima izgubila.

Da o Sumrak sagi nisu snimljeni filmovi, možda bismo danas sjedili na kavi i pričali o Edwardu i Belli. Možda bismo, čekajući sljedeće predavanje, ispitivali druge jesu li kao vječito neshvaćeni tinejdžeri čitali knjige i, ako jesu, kako im se svidio stil pisanja Stephenie Meyer. Međutim, filmovi su snimljeni. Tinejdžeri diljem svijeta su, uz pratnju pokoje mame, 2008. pohitali u kina. A onda su to učinili još četiri puta u sljedeće četiri godine. Ipak, činili su to u znatno manjem broju. S vremenom su Edward i Bella preplavili internet, i to ne zato što smo bili impresionirani njima ili njihovom ljubavlju. Redateljica Catherine Hardwicke je, blago rečeno, traljavo odradila svoj posao. Ako ništa drugo, film nam je podario meme „Still a Better Love Story than Twilight“ – iako je upitno koliko se to može primijeniti na ljubav dotičnog Christiana Greya i Anastasie Steele.