Epidemije od tjedan dana – bolesti koje su stvorile paniku i nestale

Danas se često pojavljuju razne vrste virusa i bolesti. Neke od njih zadržale su se duže, a neke su samo napravile pobunu među ljudima – i nestale… S obzirom na to da svaka od epidemija ima širok spektar simptoma, svi bismo, ako imamo i najmanju sumnju, trebali posjetiti liječnika. Epidemije koje su se pojavile nisu bezopasne kao što misli većina ljudi. Isto tako, nisu razvikane jer većina njih nosi neželjene posljedice na organizam.

Svinjska gripa

Svinjska se gripa prvi put pojavila u Meksiku 2009. godine. Umrlo je oko 18 500 ljudi, a tisuće su gripu uspjele preboljeti. Svinjska gripa poseban je virus gripe poznat pod nazivom H1N1. Ovaj je virus zapravo mješavina razvijenih virusa svinjske, ptičje i obične gripe. Trudnice, mala djeca, kronični bolesnici i oboljeli od raka i HIV-a spadaju u posebno ugrožene skupine. Cijepljenje je jedno od najboljih sredstava prevencije. Trebali bismo se pridržavati i osnovnih pravila prevencije poput čestog pranja ruku, posebice prije jela, izbjegavanja gužvi i dodirivanja kvaka i rukohvata te ostalih potencijalno zaraženih predmeta. Simptomi su svinjske gripe povišena tjelesna temperatura, groznica, iscrpljenost, suhi kašalj i bolovi u mišićima i kostima. Kao i kod svake druge gripe, i ovdje može doći do komplikacija, tj. upale pluća, zatajenja disanja, pa čak i smrtnog ishoda. U Hrvatskoj je ponovno počela epidemija svinjske gripe pa bi svi građani trebali biti na oprezu. Svi koji primijete bilo kakve simptome, odmah bi trebali posjetiti liječnika.

Ptičja gripa

Ptičja gripa zarazna je bolest ptica uzrokovana virusom gripe tipa A (H5H1). Sve ptice mogu oboljeti od ovog virusa, ali i sisavci uključujući i ljude. Ptičja je gripa prvi put identificirana 1878. godine u Italiji, a prvi slučajevi ptičje gripe kod ljudi pojavili su se 1997. godine u Hong Kongu. Naime, ljudi se vrlo lako inficiraju, a svi oboljeli isključivo su se zarazili direktnim kontaktom sa zaraženom peradi. Simptomi ptičje gripe slični su kao i kod obične gripe (temperatura, bolovi u mišićima, kašalj, grlobolja…). Zadnji slučajevi infekcije ljudi zabilježeni su u Tajlandu i Vijetnamu, i to za vrijeme velikih epidemija peradi. Ako je dobro termički obrađena, čovjek se ne može zaraziti ptičjom gripom konzumiranjem hrane. Isto tako, virus ptičje gripe ne može se prenijeti s čovjeka na čovjeka kao što je to slučaj kod svinjske gripe.

Kravlje ludilo

Bolest kravljeg ludila kronična je bolest pronađena kod stoke u Velikoj Britaniji. Ljudi ne mogu biti pogođeni ovim virusom, ali ipak, kao rezultat konzumiranja zaraženih prehrambenih proizvoda, mogu dobiti novu varijantu ove bolesti. Zaraženost čovjeka kravljim ludilom prvi je put zabilježena 1996. godine u Britaniji. Ovu bolest karakterizira period inkubacije i patološke promjene u mozgu, koja živčano tkivo pretvara u spužvu. Životinje pogođene kravljim ludilom gube na masi, pokazuju agresiju i nervozu, abnormalno se drže i imaju smanjenu proizvodnju mlijeka. Pacijenti pogođeni CJB-om imaju psihijatrijske simptome (depresija, promjena osobnosti, čudni fizički osjećaji) i probleme s vidom. Simptomi vrlo brzo napreduju prema grčenju mišića i sljepoći, i to prije nego što konačno ne dođe do smrti. Dijagnoza kod živućeg pacijenta može se postaviti biopsijom mozga i naknadnim pregledom tkiva mozga. Ne postoji liječenje koje može kontrolirati ili izliječiti CJB. Oko 90 % oboljelih umire tijekom jedne godine. Kravlje je ludilo do danas pogodilo jedino pacijente u Europi, a u svijetu nisu otkriveni slučajevi CJB-a.

Ebola

Virus ebole uzrokuje ebolsku groznicu ili uobičajenu ebolu, bolest iz skupine virusnih groznica. Virus i bolest dobili su naziv po rijeci Eboli u Demokratskoj Republici Kongo, gdje je bolest prvi put prepoznata 1976. godine. Simptomi su ebole bol u mišićima, naglo povećanje tjelesne temperature, pojačana slabost, grlobolja i glavobolja, povraćanje, groznica, a ponekad i koma. Bolest se prenosi u izravnom dodiru s tjelesnim tekućinama zaražene osobe ili životinje, odnosno s njihovim izlučevinama i izmetom. Može se prenijeti i zrakom, i to u sitnim kapljicama koje je moguće udahnuti. Sve dosadašnje epidemije izbile su u bolnicama s lošim higijenskim uvjetima, a najčešće zbog višekratne uporabe igala. Bolest se dosad isključivo javljala u Africi, a bilo je i nekoliko slučajeva ebole u Rusiji, Švicarskoj i Velikoj Britaniji. Još uvijek ne postoji cjepivo, a samim time ni prikladan način liječenja.

Virus zika

Virus zika usko je povezan s virusom denge. Prvi je put otkriven 1947. u majmunu iz šume Zika u Ugandi (po čemu je virus dobio ime). Sljedeće godine pronađen je i u komarcima roda Aedes u istoj šumi. Virus se redovito pronalazi u različitim životinjskim vrstama (kod orangutana, slonova, zebri…). Prvi slučaj infekcije čovjeka zabilježen je u Nigeriji 1952. godine. Virus najčešće prenosi azijski tigrasti komarac. Ostali su načini zaraze prijenos s majke na dijete posteljicom ili za vrijeme poroda. Isto tako, bolest se može prenijeti i spolnim putem ili transfuzijom krvi. Neki od simptoma jesu sljedeći: glavobolja, kožni osip i bolovi u mišićima i zglobovima. Liječenje se bazira na smanjenju boli, snižavanju vrućice i konzumiranju prikladnih lijekova. Trenutno ne postoji učinkovito cjepivo za infekciju ovim virusomom. Glavni koraci u sprječavanju infekcije jesu redukcija gustoće komaraca zaprašivanjem i smanjivanjem kontakta između ljudi i komaraca.

Iako se epidemije zadržavaju kratko, to nikako ne znači da u potpunosti nestaju. Trebamo imati na umu da je zdravlje naše najveće bogatstvo. U skladu s time, valja pripaziti gdje se krećemo i što jedemo i dodirujemo.