Branko Matina: „Nikada nisam radio u struci: bavim se samo slikarstvom.“

Branko Matina, slikar naive, u razgovoru za Pressedan otkrio nam je svoje početke, ali i objasnio tehniku ulja na staklu koja je tradicionalna hlebinska slikarska tehnika. Od rođenja živi i radi u Hlebinama, selu nedaleko od Koprivnice, gdje su se rodila i stvarala najveća imena naivnog slikarstva – Ivan i Josip Generalić, Franjo Hegedušić… Koliko je Matinin rad uspješan i priznat govori nam to što nikad nije radio u struci, već se isključivo bavi prodajom svojih djela.

Kada ste počeli slikati? Opišite nam svoje početke.

Počeo sam slikati 1971. godine, a od 1972. aktivno. Mnogo savjeta dali su mi slikari Franjo Filipović i Milan Generalić – uzeli su me pod svoje krilo, pratili me i podržavali. Izgradio sam svoj stil učinivši svoje slike prepoznatljivima na prvi pogled. Potpis se može i sakriti, ali jednostavno se zna da je to moja slika.

Slikate uljem na staklu, što nije uobičajena tehnika. Zašto?

Hlebine i staklo jedna su poveznica. Slika se i na platnu, ali po mojoj su procjeni naiva i Hlebine – staklo, i to bi trebalo biti zakon. To je tradicija koja traje stoljećima. Ja slikam samo na staklu, i to bez skice. Sve slike su unikati i originali.

Najčešći motiv vam je zima… Zašto?

Inače sam prepoznatljiv po zimskim motivima. U zimi mogu dočarati pravi seoski ugođaj koji me podsjeća na djetinjstvo.

Koliko vam vremena treba za jednu sliku?

Ovisi o veličini slike… Ali nijedna se ne može napraviti za jedan dan. Kompletan ciklus traje desetak dana, a radi se po fazama. Kada se prva faza naslika, mora se osušiti. I tek se onda može nastaviti. Ali ne radi se samo jedna slika, već nekoliko njih istovremeno.

Koliko ste izložbi dosad imali?

Pa izlažem gotovo od početka karijere. Najviše sam imao kolektivnih izložbi, i to oko 300, a samostalnih 30-ak diljem svijeta. Bio sam i na nekoliko izložbi na kojima su bili malo poznatiji slikari, a zbog velikog sam interesa znao i ponavljati obroke. Popratio me i najstariji kritičar svijeta – Jules Nidegger. Inače je bio mladić od 106 godina, a doživio je 109. Moje su slike po cijelom svijetu, ali uvijek si ostavim barem posjetnicu kako bih znao kuda je slika otišla. Sudjelovao sam i u oslikavanju uskršnjih jaja koja su bila na trgu u Koprivnici. Kasnijesu putovala po Europi. Također, redovno izlažem na Podravskim motivima. Trenutno sudjelujem u izložbama u Grazu, Italiji, Mađarkoj, Sloveniji, ali i po cijeloj Hrvatskoj.

Koja vam je izložba ostala u posebnom sjećanju?

Izlagao sam jednom u galeriji Marijan Ivan Grill u Baselu. Za mene je ova izložba vrlo značajna jer su uz mene izlagali veliki slikari poput Josipa Generalića i Ivana Lackovića. Dakako, tu je i mnogo drugih izložbi. Sve su mi posebne i teško je izdvojiti jednu.

Možete li procijeniti koliko ste slika dosad prodali?

Kad pogledate, završio sam elektrotehničku školu, ali nikada nisam radio u toj struci. Bavim se samo slikarstvom. Tako da se radi o velikom broju… Nemoguće je procijeniti. Dakako, to je zahtijevalo mnogo odricanja: kada su drugi bili na godišnjem, ja sam doma slikao i stvarao nešto za obitelj. Tako da mislim da će nešto ostati iza mene.

Koji su planovi za budućnost?

Želja mi je izdati monografiju kojom bih objedinio svoje djelovanje u slikarstvu: da se vidi tijek i put kojim sam išao.