KOMENTARI

Kažu da se treba voljeti i ostalih 364 dana, a ne samo na Valentinovo, da se Vukovara ne prisjećamo samo 18. studenoga i da pravima žena posvećujemo pažnju i nakon 8. marta. Slažem se, dakako. Međutim, zar je loše da sve ono što vrijedi ima svoj dan u godini?

Drage žene – ponajviše drage žene kojih više nema, a koje ste zaslužne za to što danas nosimo hlače, sjedimo u saboru, vladamo državama, osvajamo zlatne medalje i mijenjamo svijet – sretan vam Dan žena! Svaka od nas trebala bi nositi zrno zahvalnosti i određeni osjećaj dužnosti da pametno iskoristi taj glas za koji ste se izborile. Hvala vam.

Taj put nije bilo lak. Čak ni jedinstveno biološko dostignuće, donošenje novih bića na ovaj svijet, ženu nije činilo posebnom niti joj se izricala zahvalnost. To joj je bila – dužnost.

Prisjetimo se na trenutak biblijske priče koja kaže da je žena stvorena od muškarčeva rebra. Znači li to da je Bog u samom startu dao do znanja da žena treba biti podređena? Ili da nas upravo to čini ravnopravnima? Ili je muškarcima htio poručiti da ne mogu ne voljeti i ne cijeniti ženu, kad je ta ista žena dio njih? Varijanti ima mnogo, čak i previše. Svatko od nas shvatit će to na svoj način. Jedino što trebamo vidjeti istim očima spoznaja je da je biti žena najbolje što možeš biti. Ponekad teško, no nezamjenjivo.

Jedna mama ustaje u šest ujutro. Gasi alarm, a budna je bila i minutu prije nego što je zazvonio. Nije ni ustala, a glavom joj prolazi sve što mora napraviti do osam sati, kad njeno dijete treba biti na nastavi, a ona na radnom mjestu na kojem će savjesno i odgovorno odraditi svojih osam sati iako joj je šef tipičan „Ja mogu sve što hoću, a ti si tu da šutiš i radiš. Odeš li na bolovanje, imaš jednu brigu manje i osam sati više slobodnog vremena“. Zna da mora trpjeti jer se računi neće platiti sami. Hrana u frižideru neće se pojaviti čarolijom niti čarobni štapić oblači njenog školarca. Stisne zube, ide kući, skuha ručak, stavi na sušenje odjeću koju je ujutro (u onih sat i pol prije nego je dan službeno započeo) stavila na pranje. Pomaže svojoj Ani ili svojem Marku u pisanju zadaće, sluša o prijateljici koja danas nije htjela sjediti s njom/njim u klupi, razmišlja što će sutra kuhati i koji već mjesec po redu nije platila osiguranje. Ali Ana/Marko za tjedan dana ide na izlet pa njeno osiguranje može pričekati. Ispegla sav onaj sada već osušeni veš, riješi suđe, postavi večeru, opet se nađe za sudoperom, a već idućeg trena postavlja alarm. I nije joj teško. Duša joj je mirna jer još je jedan dan iza nje. Njeno je dijete zdravo i veselo. Ona je zdrava. Ima posao. Što više može poželjeti? Zahvali Bogu i jedino je što ga traži iz noći u noć – snaga.

Hvala vam što ste takve. Vjerojatno vam to ne govorimo dovoljno često, ali važno je da vam pokažemo… Zagrljaj vrijedi više od riječi. Baš kao i poljubac. Sitnice su važne: ne morate svojoj ženi napisati ljubavno pismo kako biste joj pokazali da cijenite sve što radi za vas i vašu obitelj. Ne trebate uz cestu kojom ide na posao napraviti jumbo plakat ni pjevati serenade pod prozorom. Iako možete jer su serenade zgodne. Hvala ima pet slova, ali bezbroj oblika u koje se da pretočiti. I, kao što smo rekli, ne samo danas, već i sutra. I svakim danom.

Kako njihova borba ne bi ostala prazno slovo na papiru, iznova trebamo poticati žene našeg društva da pokušaju i da se ne boje muške konkurencije jer su sposobne i mogu jednako kao i oni. Poticati ih već u ranoj dobi, kao djevojčice, da uzore ne traže samo u poznatim pjevačicama, već da sagledaju širu sliku. Toliko je snažnih imena koja predstavljaju žene koje su, bez pretjerivanja, mijenjale svijet, a mogu ga mijenjati i dalje. Ako ih ne zaboravimo… Majka Terezija, Marie Curie, Aretha Franklin, Hillary Clinton, Angela Merkel, Eleanor Roosevelt, Martha Stewart, Margaret Thatcher, Virginia Woolf,Melinda Gates, Marija Jurić Zagorka… i Ti.

?>