Antikapitalizam, feminizam i Palestina: Angela Davis u Lisinskom

Angela Davis održala je predavanje 7. lipnja u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu u sklopu 17. Subversive festivala i promocije knjige „Sloboda je stalna borba“ prevedene na hrvatskom jeziku. Angela Davis je ikona lijeve američke političke scene. Opisuje se kao „komunistkinja, abolicionistkinja, internacionalistkinja, antirasistkinja, antikapitalistkinja, feministkinja, Crna žena, kvir, aktivistkinja, pro-radnička klasa, revolucionarka, intelektualka i graditeljica zajednice.“

Angela Davis – predavanje

Predavanje su započele dvije moderatorice uvodom o svrsi teme festivala: „Živjeti bez kapitalizma“. Tako su u uvodu spomenute društvene krize, genocidi, pandemije koje su se dogodile u bliskoj prošlosti i koje su prisutne i dan-danas. Govorilo se i o rasizmu u Hrvatskoj, radnim uvjetima migranata i stranih radnika, etnonacionalizmu te željenom kontrolom nad tijelima ženskih i transrodnih osoba. Nakon toga je predstavljena Angela David i njezina povijest političkog djelovanja u SAD-u. Bila je aktivistica u Komunističkoj partiji u 60-tima. Vrlo je bitna osoba u pokretu za ljudska prava ili na engleskom „Civil Rights Movement“, a bila je i uhićena i zatvorena te joj se sudilo zbog njezina aktivizma. Predstavljena je i njezina knjiga.

Poslije uvoda, Angela Davis izašla je na pozornicu i tako počela svoje predavanje zahvalama. Također govoreći kako joj je drago da je napokon došla u Zagreb. Zatim je zamolila cijelu dvoranu za minutu šutnje za prestanak genocida u Palestini te počela iznositi svoje mišljenje i opservacije o situaciji u Palestini. Pričala je kako „Black Lives Matter“ i feministički pokret izražavaju solidarnost prema Palestincima i njihovoj borbi za slobodu. Spomenula je prosvjed u Fergusonu protiv policije zbog ubojstva mladića crne rase Michaela Browna 2014. godini. S kojim je dijelila feminističku svjesnost, inkluzivnost i solidarnost prema Palestincima i njihovoj borbi za slobodu.

Povezala je prosvjed s Elle Baker, značajnom aktivisticom povezanom s pokretom za građanska prava u SAD-u. Ona je imala ideju kolektivnog vodstva u prosvjedima u kojemu su prosvjednici i ljudi, koji podržavaju borbu za bolja ljudska prava, bili glavna slika prosvjeda. Na kraju je ta ideja došla na vidjelo tijekim Ferguson prosvjeda, odnosno nakon pedesetak godina.

Kritizirala je pojavu bijelog feminizma i feminizma staklenog stropa, feministkinje koje su smatrale temu rata nebitnom za njih, heteronormativnost, Europu kao „bijeli kontinent”. Također je kritizirala Izrael i SAD kao države koje podržavaju i surađuju u genocidu nad Palestinom.

Govorila je o stavkama i bitnim funkcijama i stvarima koje karakteriziraju feminizam kroz njezinu perspektivu. To su kritičko razmišljanje, komplicirane analize (spajanje i analiza tema zajedno koje se vide pojedinačno), metode istraživanja, metodologije organizacije te potreba za razotkrivanjem i prepoznavanjem ideologije („Što se nešto čini normalnijim, možete biti sigurni da je više ideološko.“)

U predavanju je spomenula  June Jordan, poznatu spisateljicu poezije i eseja te aktivisticu i jednu od prvih Afroamerikanaca. Oni su pokazivali solidarnost prema Palestini i vidjeli situaciju u Palestini kao moralni lakmus-test za sve nas i naš pogled na svijet oko nas. Dotaknula se i Jamesa Baldwina, poznatog pisca eseja, romana i drama te aktivista koji je posjetio Izrael. On je iznio pitanje kako izbjeći ponavljanje nasilja koje se dogodilo Židovima u Drugom svjetskom ratu i Holokaustu nekom drugom narodu.

Izjasnila se da kritiziranje Izraela nije jednako antisemitizmu, kako podržava Izraelce koji pružaju otpor Izraelu i onome što država radi Palestincima. Isto tako, priznala je da ima problem s cionistima, izraelskom vladom i njihovom rasističkom ideologijom koja krši ljudska prava Palestinaca.

Kroz predavanje komentirala je Hrvatsku, hrvatski jezik koji joj uopće nije poznat, ali zvuči vrlo lijepo, Hrvatsku Vladu i njihovu poziciju u situaciji u Palestini koju Hrvatska, za razliku od Slovenije, još nije priznala kao državu te hrvatski narod koji želi izgradnju solidarnosti s Palestinom.

Kao zaključak svega, za izgradnju solidarnosti prema Palestini te prekid vatre i bombardiranja prema palestinskim civilima najvažnijim smatra da se okrutan sistem kapitalizama, vojna industrija, hijerarhija između ljudi, zastarjeli načini kažnjavanja i napadi na okoliš zaborave i ostave u prošlosti. Zbog toga ljudi traže prekid vatre nad Palestinom, bore se za dobro na svijetu i nadaju se da će Palestina biti slobodna.

Predavanje je bilo vrlo zanimljivo i inspirirajuće, a Angela je govorila polako i razumno (no, u nekim trenutcima je pogrešno rekla neke godine). Publika je bila oduševljena i nekada se nasmijala kada je Angela postavila pitanja oko hrvatske politike. Gdje sam ja sjedio, bilo je nekoliko ljudi kojima je bilo dosadno, bili su na mobitelu i htjeli su izaći van, no zbog nekoga razloga nisu. S dvoranom punom ljudi koji prate politiku i Angelu Davis, vrlo je lako reći da je predavanje bilo važno i za mene, i za cijelu publiku i za čitatelje medija povezanim sa spomenutim temama.

Pitanja moderatorica i publike

Nakon predavanja, Angela Davis sjela je s moderatoricama koje su imale pitanju za nju. Prije toga, jedna od moderatorica rekla je da u publici ima mnogo Palestinaca koji su se borili za oslobođenje Palestine za vrijeme pokreta Nesvrstanih te onih iz Inicijative za Slobodnu Palestinu iz Hrvatske i ostalih regija.

Prvo pitanje bilo je povezano s citatom Meznom Quto koja je rekla: „Palestina više treba svijet nego što svijet treba Palestinu“, a moderatorica je htjela mišljenje Angele Davis o mogućnostima oslobođenja Palestine u trenutnoj političkoj situaciji, o tome kako mediji i akademici cenzuriraju sve povezano s Palestinom te o onome što palestinski otpor uči.

Saznajemo kako je Angela Davis počela s aktivizmom povezanim s otporom za slobodnu Palestinu tijekom svojih sveučilišnih godina, o njezinom vremenu provedenom u zatvoru te o solidarnosti zatvorenih Palestinaca u izraelskim zatvorima. Saznajemo i kako je otpor za slobodu Palestine počeo od nastanka Izraela i izraelske premoći nad Palestincima te kako su ljudi s pro-palestinskim političkim pogledima ostali bez posla i nisu mogli govoriti i predavati o temama povezanim s Palestinom na fakultetima. Sve u svemu, ona želi potaknuti da cijeli svijet izražava solidarnost prema Palestinskom narodu i, iako su mu trebala desetljeća, pokret solidarnosti prema Palestinacima napokon je u stanju prekinuti moć cionizma usmjerenog prema pogledima mladih studenata koji u velikom broju prosvjeduju na fakultetu i kampusu.

Drugo pitanje moderatorica bilo je o povezanosti između etnonacionalizma, nacionalizma i kapitalizma te tezom da nacionalizam, u bilo kojoj formi povezanoj s opresivnim kapitalizmom, neće dovesti do emancipacije za sve. Davis je izjavila kako je nacionalizam najgori izvor i vrsta razvoja kod ljudi i da nacionalna država nije dobra organizacija stanovništva. Ona predlaže abolicijsku organizaciju gdje potiče ljude da gledaju dalje nego što postojeće institucije predlažu te rekonfiguraciju institucija i život u drugom svijetu. Za kraj postavlja retoričko pitanje: „Što bi značilo da možemo živjeti u svijetu koji nije definiran svim tim institucijama i nije povezan sa svim ideologijama povezanima s državom?“

Treće pitanje je bilo povezano sa zadnjim parlamentarnim izborima u Hrvatskoj. Govorilo se o tome kako bi politička ljevica i ljudi s lijevim političkim pogledima trebali suprotstaviti agendu i utjecaj desnoj političkoj većini, a spomenuto je i kakve strategije su potrebne za razvijanje i jačanje radikalizma i lijevog političkog utjecaja na društvo. Ukratko, Davis nema jasan odgovor, no misli kako je aktivizam, glasanje i djelovanje u raznim protestima bitno za ljevicu i kako bi se ljevica trebala jače suprotstaviti napadima i širenje propagande desnice.

Cilj zadnjeg pitanja bio je upoznati publiku s pojmom abolicijskog feminizma. Davis je pojasnila pojam  povezavši ga s rodnim nasiljem. Spomenula je kako je analiza istraživanja o slanju rodnog i obiteljskog nasilnika u zatvor pokazala da slanje počinitelja u zatvor ne smanjuje nasilje u svijetu, već je odgovorno za njegovo povećanje. Tako je povezala institucionalno nasilje s rodnim i obiteljskim. Institucionalno nasilje odgovorno je za ponavljanje navedenog nasilja za koje nema jednostavnog rješenja, no zatvor nije dobro rješenje jer se tamo ponavlja nasilje nad zatvorenicima.

Poslije pitanja moderatorica, zadnji dio predavanja bila su pitanja iz publike. Pitanja su bila povezana s povećanjem broja ljudi u protestima za solidarnost Palestini, „glass celling“ feminizmom, ljudskim sustavnim ugnjetavanjem životinja, pozivanjem Židova za participaciju u palestinskim prosvjedima te s mijenjanjem stanja u državi. Bilo je teško odgovoriti na tolika pitanja u tako kratkom vremenu. Neka pitanja nisu dobila razgovijetne odgovore, no za to nije bila kriva Angela Davis, već organizacija predavanja i manjak vremena.

Izjave publike

Na kraju predavanja, izašao sam iz Koncertne dvorane Lisinski kako bih razgovarao s publikom o predavanju, Angeli Davis i temama koje su bile prisutne na cijelom eventu.

„Mislim da je velika stvar da smo jednu kultnu figuru mogli vidjeti i poslušati uživo, da je u ovim godinama još uvijek razborita i jasno se izražava. Mislim da je važno što je stavila fokus na Palestinu trenutno. Jedino mi se nije sviđalo kako su na kraju prikupili sto pitanja na koja su odgovori bili kratki, no to je zbog premalo vremena. Nadam se da se ovi ljudi koji su pljeskali osobi koja se izražava kao komunistkinja usude djelovati i da će se priključiti tom smjeru. Došao sam na predavanje prvenstveno zbog Angele Davis, to je kao kad dolaze The Rolling Stonesi i ti otiđeš na to. Jedino što mi je naporno što uvijek slušamo primjere iz SAD-a, ali to sam znao da će tako biti  jer su se njezine borbe najviše odvijale u toj državi. Zato mi je drago što su moderatorice spomenule Pokret nesvrstanih. Najzanimljivije mi je bilo pitanje o policijskoj i državnoj represiji prema konkretno socijalističkom feminizmu, ali na kraju pitanje nije dobilo nikakav odgovor zbog gužve drugih pitanja. Malo je besmisleno pitati 10 pitanja i onda očekivati odgovor na sva pitanja u malo vremena.“ izjavio je Izvor Rukavina, predavač i profesor na Odsjeku za sociologiju, Filozofski fakultet u Zagrebu.

„Mislim da je najviše do osobe koja je došla, čuo sam što je sve ona radila i što je sve napravila u svom životu. Ovo je možda jedna od najvećih stvari koja se dogodila u Zagrebu, koja je vrijedna za poslušati, za vidjeti i biti prisutan, doživjeti te susrete uživo. Mislim da je bitna. Činjenica je da je skoro cijela dvorana bila puna ljudi koji su htjeli stvarno vidjeti i čuti što ona ima za reći. Ona se sa svojim radom, svojim djelovanjem i aktivizmom još uvijek bori. Ima stvarno prepoznatljivo lice i ime za sve borbe koje je imala i za sve borbe koje drugi ljudi koji ju prate i čitaju isto imaju. Jako inspirativno, jako zanimljivo, tjera na razmišljanje i puno ljubavi.“ izjavila je anonimna osoba.

„U principu, jako sam zadovoljan cijelim predavanjem. Pogotovo sam zadovoljan s uvodnim izlaganjem i moderatoricama koje su lijepo vodile razgovor s njom i uspjeli izvući jako bitne uvide u njezin rad. Publika je dobro reagirala, meni je bilo zanimljivo što je, koliko sam ja vidio i primijetio, publika sadržavala veliki broj stranaca. Ona me inspirira politički i tako životno. Ona ima neopisivu životnu radost za osobu koja je provela svoj vrlo bitan dio života u zatvoru i koja ima takvo iskustvo. Već toliko godina djeluje i bavi se aktivizmom i s time pruža nadu u borbu za neku promjenu u svijetu.“ izjavila je anonimna osoba.

„Ja sam, s obzirom u kakvom lošem stanju je svijet, generalno bio dosta pesimističan i ciničan i malo sam izgubio nadu u to što je zapravo pravi cilj u ovom trenutku – rušenje sistema koji drži grupe ljudi kao potlačene i koji nama uništava svakodnevnicu. Što je Angela Davis rekla u predavanju prenosi nadu dosta ljudi, barem meni. Neke stvari potvrđuje i inspirira govoreći kako je vrijeme promjena ispred nas, samo je jako dug proces da se veliki broj različitih pokreta dovede do jednog velikog. Ideja je biti u jednim od malih pokreta koji donosi puno značaja. Zanimale su me teme o kojima Angela Davis priča i tako me zanima i Angela Davis jer je ona reprezentacija problema o kojima priča i ima iskustva u onome o čemu mi teoretiziramo i raspravljamo. Uvijek vrijedi dobiti uvid osobe koja je bila u tim problemima.“ izjavio je Miloš Glogovac.

„Bilo je izvrsno predavanje. Očekivala sam da će biti tako dobro. Čitala sam knjigu već prije po kojoj je predavanje bilo nazvano, pa meni nije bilo toliko stvari koje su bile nove. Bilo je osvježavajuće čuti naglas i osobno te potvrditi neke stvari koje već znamo, a koje su vrlo važne kada izlaze iz usta osobe koja je već to proživjela na način na koji mi nismo. Mislim da je to za nas bitno s obzirom na to da se mi jako teško politički aktiviramo kao narod i kao mladež grada Zagreba. Dosta je revitalizirajuće imati nekoga tko se bavi aktivizmom već 50 godina i nekoga tko zna što radi, suprotno od nas koji ne znamo što radimo i treba nam pomoć.“ izjavila je Isabela Šegedin.

„Mislim da je povezano jedno s drugim. Mislim da Angela Davis predstavlja i iznjašnjava iste poglede koje ja smatram bitnima, od imigracijskih problema do abolicionizma. Isto tako, tematika mi je inherentno važna jer mislim da svatko tko mari za mišljenje Angele Davis već je otprilike je upoznat s tematikom predavanja. Velikom dijelom, meni osobno, bilo je potrebno vidjeti nekoga koga je nemoguće dočarati koliko je postigla sa svojim aktivizmom. Čisto iz osobnih emotivnih razloga mi je bilo vrlo bitno samo ju vidjeti, ali i zato što mi je stalo do onoga o čemu je pričala na predavanju.“ izjavila je Isabela Šegedin.

„Uvijek je zanimljivo vidjeti osobu kao borbu „in the flesh“, a to je osoba koja je bila na barikadama i naprijed na prosvjedima. Mi, kao narod, se nikako ne možemo natjerati da imamo dovoljno ljudi za „direct action“, da se to dogodi. Svidjelo mi se što je čovjek za Inicijative za Slobodnu Palestinu rekao da je ovdje na predavanje došlo više ljudi nego na prosvjedu za Palestinu i da je činjenica da to što je predavanje bilo u Lisinskom znači da se radilo o dosta poznatoj osobi. Ne želim loše govoriti o ljudima koji su bili na predavanju, no mislim da je ljudima lakše doći na predavanje nego na pravi prosvjed za Palestinu ili bilo što takvo kad se trebaš priključiti nekoj organizaciji. Dobro je što je bilo istaknuto da se svi u publici trebaju zapitati o svojoj poziciji u političkom sudjelovanju.“ izjavila je Isabela Šegedin.

„Razmišljam o curi koja je imala drugo pitanje, kojoj je život bio uništen zbog aktivizma povezanim sa sveučilišnim prosvjedima za slobodnu Palestine i mislim da je premalo ljudi čulo da se te stvari događaju ljudima po cijelom svijetu. Sjećam se da sam vidjela video na društvenim mrežama kako je ona imala govor na nekom kampusu i imao je natpis „When you are a black person trying to listen to Angelu Davis, but all the white people have taken the seat.“ Jako često mislim da ljudi, kojih se tiču ove stvari, nemaju priliku ili hrabrosti dolaziti na prosvjede zato što nisu povezani na taj način. Mogu zamislit koliko je ovoj osobi, kojoj ova situacija koja se događa danas ugrožava život, bitno vidjeti Angelu Davis danas. Trebamo se uozbiljiti i koncentrirati.“ izjavila je Isabela Šegedin. Za mene, cijelo predavanje je bilo zanimljivo i interesantno za slušati i gledati. Inspirirajuće je bilo i za mene i za cijelu publiku. Mislim da je svrha predavanja potaknuti društvo na bolje političko djelovanje i slušanje komunističke ikone o današnjoj nepravdi i mogućim rješenjima za brojne probleme. Ja osobno nisam pročitao njezine knjige, no upoznat sam s njezinim idejama s kojima se najviše slažem politički. Ovo predavanje me je inspiriralo da bolje participiram u političkim događajima i prosvjedima, da se ne stidim svojih političkih ideja i da se protivim i kritički analiziram svakodnevnu propagandu koja se nalazi na društvenim mrežama i vijestima pod utjecajem desne političke ideologije. Nešto što je meni i ljudima koji su bili na predavanju i na protestima za solidarnost Palestini bitno jest svakodnevno prikazati solidarnost Palestincima i borbi protiv genocida koji vrši Izrael. S time, sloboda Palestini!