BILI SMO NA KONCERTU U MOČVARI: Thurston Moore Band obožavateljima pružio prosvjetljenje
Kako bismo uživali u kvalitetnoj svirci, ali i kako bismo provjerili može li alternativni zvuk (noise) još uvijek dobro proći kod naše publike, otišli smo na koncert Thurston Moore Banda koji se u zagrebačkoj Močvari održao drugog lipnja. Odgovor je ohrabrujuć – može!
Prije koncerta Thurstona Moorea, u intimnoj atmosferi nastupila je Lovely Quinces (Dunja Ercegović). Iako ju je došlo podržati nešto manje ljudi jer, izgleda, ne smatramo važnim da podržimo i naše mlade umjetnike, Lovely Quinces održala je sjajan nastup te nastavila turneju kao prateći izvođač Thurston Moore Banda.
Prije svega, treba spomenuti tko je Thurston Moore. Začetnik je kultnoga američkog sastava Sonic Youth koji je osnovao s Leeom Ranaldom i Kim Gordon (koja će mu kasnije postati žena), a kasnije im se, kao bubnjar, pridružio Steve Shelly. Thurston je sa svojim sastavom pokrenuo novu underground-scenu alternativne glazbe u 80-ima. Sonic Youth nikada nije stigao do prevelike slave, ali je snažno utjecao na mnogo bendova i glazbenika, a među njima je i Kurt Cobain, legenda alternativnog rocka iz Nirvane. Razvodom Thurstona i Kim raspao se i Sonic Youth, a otada se svaki član bavi raznim glazbenim projektima, a među njima je i Thurston Moore Band.
Nakon pauze od otprilike pola sata, na pozornicu je izašao Thurston Moore koji je, nakon što je došao na svoj dio pozornice, snažno lupio nogom o pod kao da označava svoj teritorij. Koncert je započeo pjesmom Forevermore koja se nalazi na njegovu novom albumu The Best Day. Sa svojim novim bendom, koji čine Steve Shelly (bubnjar bivšeg Sonic Youtha), James Sedwards (gitara) i Debbie Googe (bas), Thurston prenosi posebnu energiju koja na live gaži nikoga ne može ostaviti ravnodušnim.
Iako nećemo ponovo doživjeti legendarni Sonic Youth, Thurston Moore Band podiže noise na novu razinu. Sve to dočarava i scenski nastup koji izgleda kao da si članovi benda čitaju misli. Svaku pjesmu su više ili manje odužili i jednostavno radili ono što im najbolje ide – proizvodili buku škripajućim gitarama i masnim distorziranim basom, na što je publika odlično reagirala. Thurston se obratio publici i lijepo opisao svoj dan (uz odličnu dozu sarkazma) koji je proveo oko kluba Močvara meditirajući i trčeći po nasipu (nazad nije trčao jer je, kako kaže, u našim lijepim krajolicima našao zmaja i doletio nazad).
Što je koncert više odmicao, to je bio primjetniji propust organizatora koji su koncert smjestili u malu dvoranu s nepostojećom ventilacijom, zbog čega je u dvorani bilo prevruće i, još gore, nije bilo zraka. Neki su morali izaći van kako bi izdržali ostatak koncerta. No u prvim je redovima atmosfera bila odlična. Na bisu je došlo do problema sa zvukom, pa se Thurston ispričao: „Sorry, I think I short circuited my guitar with my sweat!“ („Oprostite, mislim da je moj znoj izazvao kratki spoj u gitari!“). Međutim, na kraju se ispostavilo da je pojačalo neispravno te su odsvirali još jednu pjesmu. Uz pozdrave i ovacije publike, otišli su s pozornice s velikim smiješkom na licu.
Sve u svemu, koncert je bio odličan. Skupilo se oko 400 ljudi, što je savršeno za takvu vrstu klubskog koncerta. Zanimljivo jest da je većina ljudi imala od 35 do 40 godina, što zapravo nije čudno s obzirom na to da se takva vrsta glazbe među mladima baš i ne sluša. Profesionalnost benda je nenadmašna, a njihovi pokreti i samouvjerenost doista pokazuju to da ne uživaju ni u čemu osim u sviranju. Jedina zamjerka je to što se koncert nije održao u većem prostoru, no to i dalje nije spriječilo Moorea da publici pruži stominutno prosvjetljenje čistom bukom.
