Znači li popuštanje mjera i veću potražnju za studentskim radom?

Egzistencijalna neizvjesnost studenata nikada nije bila veća

Studentski centar u Zagrebu ovih dana u potpunosti je prazan. Mjesto koje je do nedavno vrvilo od mladenačke energije, danas izgleda kao grad duhova. Koliko zbog zatvaranja svih djelatnosti centra poput restorana i udruga, toliko i zbog nestašice poslova, zbog čega reda u Student servisu na drugom katu Centra prvi put u povijesti nema.

Prije gotovo dva mjeseca, točnije 19. ožujka, Nacionalni stožer civilne zaštite donio je odluku o obustavi rada ugostiteljskih objekata, sportskih i rekreacijskih centara te prodavaonicama koje ne prodaju prehrambene proizvode. Taj trenutak bio je presudan i za mnoge studente zaposlene u spomenutim branšama – većina ih je izgubila prihode od egzistencijalne važnosti. A u preostala dva mjeseca jedina su skupina koja nije dobila niti lipe vladine potpore. Zbog čega?

Gotovo svi studenti, izuzev onih izvanrednih zaposlenih na ugovor o radu, rade za satnicu i bit će im isplaćeno onoliko sati koliko su odradili, tako da njihova zarada ovisi o vremenu koje mogu posvetiti svojem radu. Za neke je to deset, dvadeset, a za neke i do četrdeset sati tjedno. Minimalna studentska satnica od 1. siječnja 2020. godine iznosi 25,39 kn, što je, od prijašnjih 16 i 18 kn jedan pristojan iznos s kojim se relativno može preživjeti.

Iako se za mnoge odluka o privremenoj obustavi kontaktne nastave na prvu činila kao savršena prilika za zarađivanje dodatnog džeparca, svi snovi pali su u vodu zatvaranjem svih kafića, muzeja, kina, trgovina obućom i odjećom i fitness centara u kojima veći dio zaposlenika čine upravo studenti. Još uvijek su bile otvorene prehrambene trgovine, a velika potražnja za namirnicama namamila je studente da sa životopisima odu u najbliže Spar i Konzum prodavaonice i započnu s radom. Euforija je trajala nekoliko tjedana, studenti su odrađivali jednak broj sati kao i stalni zaposlenici, a svakodnevno su bili izloženi najvećem riziku – već mjesec dana kasnije, u Facebook grupi Tražim/nudim studentski posao osvanula je objava s pitanjem: ,,Spar i Konzum otkazali ugovore studentima?” Popratio ju je val reakcija, uglavnom nezadovoljnih studenata koji potvrdno odgovaraju na postavljeno pitanje. Ispostavilo se da je stvarno tako i da su najveći lanci prehrambenih proizvoda u Hrvatskoj studentima kolektivno dali otkaze – i da ih do ljeta neće trebati.

Klaudia Dešić, studentica poslovne ekonomije na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, podijelila je s nama svoju stranu priče rada u supermarketu u kojem radi od siječnja ove godine: ,, Sredinom travnja rekla sam im da do kraja mjeseca neću moći raditi zbog ispita na faksu na što su mi odgovorili da im to odgovara jer su taman dobili novu radnicu koju moraju obučiti. Nas je četvero studenata radilo u Sparu i nisam znala da to znači da se nećemo više morati vraćati. Ne razumijem koja je razlika što se tiče prevencije, isto je rade li stalni zaposlenici ili studenti. ”

Prošlo je gotovo mjesec dana otkako je Klaudia prestala s radom, a još uvijek nije pronašla novi posao.

,, Prije tri dana išla sam po ugovor i rekli su mi da će najvjerojatnije tek na ljeto ponovno tražiti studente, eventualno prije ako netko od stalnih zaposlenika bude nedostajao. Pitala sam čak i u Konzumu i Sparu na Jarunu, ali nigdje nikoga. Svi kažu da ne primaju studente do daljnjega. ”

Jesu li otkaze dobili apsolutno svi studenti?

Naime, iako je većina studenata zaposlenih po trgovinama Spara i Konzuma poslana kući, nekolicina njih, usprkos svemu, ipak je zadržala svoje radno mjesto. Jedan od njih je i student novinarstva na našem Sveučilištu Sjever, Bruno Drempetić, koji u Konzumu radi oko godinu i pol. Kaže kako je u ovoj situaciji stvarno imao puno sreće:

,, Ova novonastala, nažalost tragična situacija pružila mi je priliku da se financijski stabiliziram. Situacija je na samom poslu dosta neizvjesna i nemoguće je znati kakve će me vijesti dočekati na njemu pojedini dan i hoću li sljedeći tjedan raditi normalno ili će se izmisliti nešto novo. Na mom radnom mjestu, hvala Bogu, studenti još rade, ali u nekim drugim prodavaonicama istog trgovačkog lanca to nije slučaj. Zahvalan sam jer mi je ova situacija pružila dovoljno vremena za rad i što nam poslodavac isplaćuje bonuse i izlazi u susret. ”

Popuštanje mjera, po svemu sudeći, ne znači i veću potražnju za studentskim radom. U trgovine ih dalje ne primaju, a o radu u kafićima ne žele ni pomišljati. Još jedna naša studentica, Ljubica Selak, do prije ove situacije radila je u Hard Placeu, kafiću kod Nacionalne Sveučilišne Knjižnice poznatom po vikendaškim svirkama rock bandova. S radom je prestala i prije uvođenja mjera,a s obzirom na to da see financira sama, ova situacija joj vrlo teško pada. Kaže da se na posao još dugo neće vratiti: ,, Moj šef neće otvarati jer ove mjere nemaju smisla. Zar bih trebala biti na deset metara od čovjeka? A po Jarunu, Bundeku, busu i tramvaju ljudi hodaju kao sardine i doslovno su jedni na drugima… ne razumijem. Uglavnom sam radila na koncertima, a mi smo manje-više i živjeli od tih svirki. Kave bi bile samo neki dodatan bonus na sve to. Kod nas je radio samo jedan čovjek u smjeni, a sad bi nas trebalo biti dvoje, što je našem poslodavcu dodatan trošak. Masa studenata dobila je otkaze i nitko trenutno zapošljava. Bravo, Vlada Republike Hrvatske, odlični ste!” Hm, da nije to možda ta demografska politika koja će mlade zadržati u Hrvatskoj?

Pregledavajući oglasnik poslova Studentskog Centra u Zagrebu,  može se reći da situacija djeluje poprilično jadno. Uglavnom se traže studenti za rad u pozivnim centrima, ali uz uvjet poznavanja nekog od jezika poput njemačkog, talijanskog, švedskog ili nizozemskog. Tu i tamo pojavi se oglasić za rad u logistici ili skladištu, ali dalje od toga ne ide. Cijeli svijet je stao pa tako i studentska zarada, a studenti koji su ionako potplaćena skupina koja si za večeru ne može priuštiti više od hrenovki i majoneze, morat će još neko vrijeme pričekati svojih pet minuta. Bolje rečeno, svojih pet kuna.