Život sa skoliozom

Kralježnica se sastoji od puno malih kostiju, pravokutnog oblika, koje se nalaze u središnjem dijelu tijela i spajaju glavu sa zdjelicom. Uz tempo kojim živimo sve se manje ljudi posvećuje fizičkim aktivnostima. Dugotrajno sjedenje u uredu, na faksu, u kafićima ostavlja posljedice na naše zdravlje, a da toga nismo ni svjesni. Dok nije prekasno.

Riječ skolioza dolazi od grčke riječi skoliosis što znači savijanje i to je najčešća deformacija kralježnice. Skolioza je izrazito težak i kompleksan mišićno-koštani poremećaj koji dovodi do povećanog savijanja kralježnice i nepravilnog držanja. Nastaje kada se kralježnica savija u stranu i može imati dva izgleda – može izgledati poput slova „C“ ili slova „S“. Kod blagog oblika, kao što je moj, ne može se u početku odrediti koji oblik kralježnica poprima, ali se vidi da nije ravna. Najčešće se prepoznaje kod adolescenata i može nastati zbog naglog rasta.

Za skoliozu sam saznala u osnovnoj školi, na sistematskom pregledu. Zbog razvoja i slabih mišića, kralježnica nije mogla podnijeti težinu mog tijela pa se počela savijati. Naravno, aktivnosti i način života kakav, iskreno, i danas vodim, pomogle su pri nastanku skolioze. Nepravilno i dugotrajno sjedenje na predavanjima, za laptopom, nedostatak fizičke aktivnosti i nošenje teških predmeta, kao što je školska torba, koja je, za moju težinu, bila preteška, samo su pogoršavale stanje.

Iako je skolioza deformacija kralježnice koja se ne mora odmah primijetiti, kasnije definitivno ostavlja posljedice koje su vidljive osobi koja pati od poremećaja, ali i osobama koje je okružuju.

Nepravilno držanje, razlika u dužini ruku kad osoba stoji, viši položaj ramena u odnosu na drugo, samo su neke vidljive posljedice skolioze. Kao četrnaestogodišnjakinji, dijagnoza skolioze nije se činila kao nešto strašno i nije me previše zabrinjavalo. Tada me ništa nije boljelo.

Kod mene i mog blagog oblika, ne vide se vanjski znaci skolioze, ali ja ih definitivno osjećam. Bol u vratu i ramenima, nepravilan položaj kralježnice, uzorkuje jake glavobolje koje, u mom slučaju, dovode do mučnine. Ta mučnina se, na moju sreću, ne događa često. Najgore je poslije vježbanja. Kada vježbam javlja se mučnina i zato mi vježbe, koje su namijenjene za skoliozu, predstavljaju veliki problem. Kako ne mogu raditi veliki dio tih vježbi, radim samo one za jačanje tijela, jer bilo kakva aktivnost – trčanje, istezanje, vježbe za jačanje muskulature tijela, može pomoći. Svakodnevno vježbanje bilo je teško uvrstiti u rutinu i iskreno, tada nisam previše posvećivala tome pažnje.  Roditelji, ali i liječnici, plašili su me da ću, ako ne budem vježbala, morati nositi ortozu – steznik kojeg nose pacijenti koji imaju teži oblik skolioze i radi se po mjeri za svakog pacijenta. On pritiskom na određena mjesta ispravlja položaj kralježnice te sprječava daljnje iskrivljenje.
Ja sam jako tvrdoglava i ne može me se lako zaplašiti pa te prijetnje nisu imale nikakvog učinka. I dalje nisam vježbala. U nekoliko godina tri puta sam išla na terapije u bolnicu kako bih vježbala pod nadzorom i kako bih zapamtila vježbe koje bih, nakon završetka bolničke terapije, trebala raditi sama kod kuće. U srednjoj školi, zahvaljujući poticajnom profesoru tjelesnog, počela sam posvećivati više pažnje fizičkim aktivnostima. Kako bih mogla odraditi zadatke koje smo radili na tjelesnom, počela sam vježbati i vidjela sam da postižem rezultate. Počela sam se osjećati bolje, snažnije, ali i zadovoljnije. Od tada se trudim svakodnevno provesti najmanje pola sata vježbajući, kako zbog osjećaja snage tako i zbog zdravlja. Vježbanjem i redovitim kontrolama, blagi oblik skolioze, može se kontrolirati, ali samo ako ste uporni.