Žena koja je uspjela održati vjeru i optimizam unatoč opakoj bolesti

Kada je imala samo 24 godine, Marica Pudić (55) nije mogla ni slutiti da će joj se cijeli život promijeniti u jednom danu. Odjednom je počela osjećati neopisiv umor u mišićima, ali i razne druge simptome, da bi joj na kraju bila dijagnosticirana . Dogodile su se mnogobrojne promjene u načinu života, ali i gubitci koje nitko nije očekivao: „Mislila sam da se bliži kraj“ – rekla je Marica. Morala je otići u prijevremenu mirovinu, izgubila je svoje mladenačke snove, nije mogla osnovati obitelj, ali usprkos svemu uspjela je zadržati borbenost i optimizam.

”Multipla Skleroza (MS) kronična je bolest koja zahvaća središnji živčani sustav (mozak, kralježničnu moždinu i vidne živce), a točan uzrok njezina nastanka nije poznat. Multiplu sklerozu ubrajamo među autoimune bolesti, tj. bolesti kod kojih dolazi do neodgovarajuće reakcije imunosnog sustava na određene sastavnice vlastita tijela.”, navodi se na stranici multipla-skleroza.hr

Lijek za ovu bolest ne postoji, ali mnogi tretmani mogu pomoći u smirivanju simptoma koji znaju biti izuzetno teški.

Kada je tek dobila dijagnozu nije ni znala što je to, prvi put se susrela s pojmom multipla skleroza, ali i sa simptomima koje ona nosi. ”To je bila jako nepoznata dijagnoza, liječnici tada nisu puno znali o toj bolesti.” Pokušala je pronaći literaturu u knjižnici, ali sve je bilo šturo i nedovoljno objašnjeno. Jedino što je saznala i u što je tada vjerovala da će s 50 godina biti u kolicima. Obilježila ju je ta spoznaja. Danas na svu sreću hoda i puno je bolje, ali tada je rekla sebi: „Dobro, sada hodam, iako sam jako teško hodala, sada sam na svojim nogama, sada ću uživati dok hodam, kada više ne budem mogla, bit ću u kolicima i gotovo. Sve sam odbacila i živjela sam život.“

Kada joj je dijagnosticirana multipla skleroza imala je samo 24 godine. Simptomi bolesti koji su joj se tada pojavljivali bili su diplopija (dvostruki id), iscrpljenost, trnci u rukama i nogama, i teturanje kao u alkoholiziranom stanju. Mislila je da joj se bliži kraj. To je bio neopisiv osjećaj iscrpljenosti i umora koji ju i danas prati. Ljudi često ne shvaćaju kako je moguće da se tako osjeća jer nema nikakve vidljive fizičke anomalije, odnosno na prvi pogled se ne vidi da boluje od opake bolesti multiple skleroze.

Što se tiče napredovanja bolesti i simptoma koji ju pratearica za sebe govori da je imala nevjerojatnu sreću u nesreći: ”Kada dignete ruke od svega jer mislite da si ne možete više pomoći, tada si najviše pomognete.” Iako su joj simptomi u početku bili nepodnošljivi, s godinama su sve više slabili, što često nije slučaj s ovakvom dijagnozom. Jedino što ju sada muči je učestali umor koji osjeća u mišićima. Taj umor se dosta odražava na njezin svakodnevni život jer čim se malo više optereti s nekakvim poslovima, mora sjesti ili leći. Naprosto u tim trenutcima nema više snage biti na nogama.

Život s multiplom sklerozom 

Živjeti s opakom bolešću koja se naziva multipla skleroza nije nimalo lako. Ovo je bolest koja se manifestira na različite načine i svako ima različite simptome. Ali jedno je sigurno, a to je da se život mijenja za 180 stupnjeva.

– Više se ne bojim. U početku sam bila u ogromnom strahu, što je i razumljivo jer mi je pojam multiple sleroze predstavljao apsolutnu nepoznanicu. Kada su mi liječnici prvi put kazali što sve ta dijagnoza nosi sa sobom i kako će mi život izgledati, naravno da sam se bojala. Obilježila mi je veliki dio života. S vremenom su simptomi počeli popuštati, pojave se niotkuda i isto tako nestanu. Pratila sam kako moje tijelo reagira na bolest koja mi je dijagnosticirana te koliko često mi se pojavljuju simptomi. Shvatila sam s vremenom da to možda i ne mora biti toliko strašno kao što mi je predstavljeno. Prihvatila sam svoj životni izazov koji sam dobila. Naučila sam živjeti s tim, ali isto tako naučila sam da je najvažnije ne stvarati si dodatni stres za kojim nema potrebe, nego prihvatiti stvari takve kakve jesu. Tako se osjećam puno opuštenije i slobodnije – kaže Marica.

–  Moj život se promijenio iz korijena sa spoznajom da bolujem od multiple skleroze. Apsolutno sve je promijenjeno. Uopće nije bilo bitno želim li ja mijenjati životne navike, već moram. Bila sam zaposlena, ali sam prestala raditi jer nisam više mogla zbog nedostatka energije. Izgubila sam društvo. Svi smo bili mladi, oni su radili, izlazili su i zabavljali se, ali ja nisam mogla pratiti taj tempo. Ljudi su osnovali svoje obitelji, ali ja nisam bila u toj mogućnosti. Jednostavno se nisam mogla brinuti o malom djetetu, meni je nažalost trebao netko da se brine o meni – o posljedicama života s multiplom sklerozom govori Marica Pudić.

Kada je riječ o društvenom životu i načinu na koji okolina reagira na tada nepoznatu bolest,  Marica iz svog iskustva govori da ju nitko nije odbacio. Svi njezini prijatelji i rodbina su joj pokušali pomoći koliko su znali i mogli. Nije se osjećala odbačeno od njih, nego od života. Htjela je okriviti nekoga za to što joj se događa, ali nije imala koga.

Njegovanje psihičkog zdravlja važnije od tjelesnog? 

Liječenje multiple skleroze je dugotrajan i mukotrpan proces. Odnosno, lijek koji to omogućuje još nije pronađen. Postoje mnogobrojne terapije i lijekovi koji mogu ublažiti simptome i olakšati život s ovom bolešću te omogućiti normalno funkcioniranje u svakodnevnim aktivnostima.

Marica je u početku po preporuci liječnika primala razne injekcije, kortikosteroide i vitamine koji su joj tada uistinu pomogli te ublažili bolove. Danas, tj. u posljednjih nekoliko godina pokušala je s mnogobrojnim tabletama, naravno po receptu liječnika, ali umor ostaje nepromijenjen. Osim toga, promijenila je kompletan način prehrane. Način na koji se hranimo ne može u potpunosti izliječiti bolest, ali može dosta toga promijeniti i značajno ublažiti posljedice. No, gledajući cjelokupnu situaciju, smatra da je danas za njezino relativno dobro stanje najviše zaslužna alternativna medicina.

– Najvažnija je psihička snaga, ne smiješ se prepustiti pesimizmu jer on će te sigurno uništiti još više. Ništa nije toliko crno, iako se u prvu ruku možda čini tako – poručuje Marica.

Optimizam –ključ sretnog života 

Prošlo je 30 godina otkada je Marici dijagnosticirana miultipla skleroza. Kroz sve ove godine imala je priliku susresti se s raznim iskušenjima koje ova bolest nosi. Unatoč svim tim problemima, uspjela je održati optimizam i radost prema životu. Za sebe govori da je sretna što je od početka pa sve do danas razmišljala i gledala na cjelokupnu situaciju koja joj se dogodila s neke optimističnije strane: „U jednom trenutku te uhvate strah i nemoć, ali ja se pomirim s tim jer znam da je to prolazno i da će ponovno osvanuti bolji dan.“

U odnosu na početno stanje život Marice Pudić danas izgleda puno drugačije. Kao što je već rekla, s godinama joj se stanje na svu sreću poboljšavalo i bolest nije napredovala. Samostalna je, nije joj potrebna ničija pomoć i sama obavlja sve svoje obveze. U slobodno vrijeme vozi bicikl, druži se s prijateljima, provodi vrijeme sa svojim kućnim ljubimcem i sve ostale aktivnosti kao i svi drugi ljudi. Naravno, nije više mlada kao što je bila, ali zadovoljna je kako je sve ispalo na kraju.

– Ne znam kako bi izgledao moj život da nisam dobila ovu dijagnozu, možda bi bilo nešto gore, a možda i bolje. Sve u svemu, zahvalna sam što je trenutna situacija takva kakva je jer mogla je biti i gora, zato se nikada ne žalim. Naučila sam uživati u svakom danu i u svakom trenutku jer nikada ne znamo što nas čeka sutra. Današnji dan na koji se obično svi žalimo, jednog dana postaje žaljenje za onim dobrim starim vremenima. Zato ne želim propustiti uživati niti u jednom danu jer nikad ne znam što me čeka sutra – Marica ukratko govori čemu ju je naučio život s multiplom sklerozom.

Fotografije: Marin Šesto, Pexels