Film

Film Mikea Cahilla, I Origins, jedan je od onih filmova nakon kojeg ostanete pod dubokim dojmom ne mičući se iz naslonjača. Ideja je ovog filma prikazati sukob znanstvenog i spiritualnog, kako jedna teorija pobija drugu te uključuje gledatelja da sam donese odluku koja od dvije suprotstavljene teorije prevladava.

Mike Cahill slavni je filmski redatelj koji je još u svojoj mladosti pokazivao veliko zanimanje za film, a njegovo ga je vješto savladavanje filmskih tehnika dovelo do velikih filmskih priznanja i nagrada. Svojim filmom Another Earth osvojio je nagradu Alfreda P. Sloana 2011. godine, nakon čega je osvaja drugi puta 2014. godine filmom I Origins što ga čini jedinom osobom koja je bila dva puta nominirana za tu nagradu.

 Another Earth i I Origins filmovi su koji dijele iste kvalitete, a njihov presjek nadnaravnog i znanstvenog čini ih znanstvenofantastičnom dramom s romantičnim elementima koji u ovom slučaju prevladavaju u I Origins. Dok Another Earth otvara problematiku psihe pojedinca nakon proživljene tragične nesreće koja za sobom nosi smrtne posljedice majke i djeteta, I Origins otvara pitanje koje se tiče sviju nas – je li reinkarnacija stvarna?

Glavni lik filma, Ian Gray, molekularni je znanstvenik kojem je opsesija šarenica ljudskog oka te čvrsto negira postojanje Boga. Naime, prilikom Halloween partyja upoznaje Sofi, spiritualno nastrojenu djevojku, njemu čistu suprotnost, kojoj istu noć gubi svaki trag. Zaslijepljen zaljubljenošću počnu se dešavati situacije koje jedna za drugom dovode u pitanje njegova znanstvena uvjerenja. Mističnost broja 11, kojoj se on prepušta, dovodi ga do nje, nakon čega ulaze u ljubavnu vezu. Izloženi čestim svađama zbog suprotnosti vlastitih uvjerenja, slučajnost događaja Sofi dovodi u smrt, a Ian nedugo nakon toga ulazi u ljubavnu vezu sa svojom laboratorijskom partnericom, Karen. Karen je sasvim njegov tip žene, dijele mišljenja i vjerovanja što je čitavo olakšanje nakon onakvog sukoba interesa. Sedam godina kasnije, Karen mu rodi sina. Kako se dijete rodilo u profinjenoj bolnici, odmah nakon porođaja skeniraju mu šarenicu kako bi unijeli njegove podatke. Pri prvom skeniranju ”igrom slučaja” identificiran je neki njima nepoznat, Paul Edgar Dairy. Taj je događaj samo otvorio niz pitanja u Kareninom i Ianovom znanstvenom svijetu – kako je to moguće ako svaka osoba ima jedinstven uzorak šarenice? Od tog dijela pa do kraja filma pojavljuje se niz događaja od kojih ćete se ježiti, a možda i zaplakati, ne od sreće, a ni od tuge, već od euforičnosti. Ian bi te događaje volio nazvati slučajnostima, što to sigurno nisu.

Proučavanjem preklapanja svih skeniranih šarenica u bazi podataka, Karen i Ian sasvim slučajno dolaze do registra koji je ukazivao da su Sofine oči bile skenirane prije tri mjeseca u Indiji što je nemoguće jer je Sofi mrtva već sedam godina. Tako dolaze do spoznaje da su to oči druge osobe koja ima identičnu šarenicu. Nakon što Ian otputuje u Indiju u potrazi za stvarnim činjenicama i za osobom koja dijeli isti šarenički uzorak sa Sofi, nevjerojatnim preokretom događaja dolazi do ogromnog otkrića koje dokazuje sve ono što znanost negira, koje pobija sve sumnje čovječanstva i daje odgovor na pitanje smisla života. Čovjek je znatiželjno biće koje voli dobiti odgovore na pitanja koja mu tište grudi i ovaj kraj filma pruža tu vrstu satisfakcije, ali istovremeno baca na razmišljanje što samo otvara nova i kompleksnija pitanja.

 U filmu je, kako sam već ustanovila, vrlo naglašen sukob znanosti i duhovnosti što je isprepleteno kroz cijelu radnju. Ovdje su, isto tako, sukobljeni Ian i Sofi, Ian kao predstavnik svijeta znanosti, a Sofi kao predstavnica spiritualnog svijeta. Simbolično bih mogla reći da je Ian zastupnik slučajnosti, a Sofi zastupnica sudbine. U jednoj se sceni pojavljuje prikaz bijelog pauna koji u Indijskoj mitologiji simbolizira duše raspršene širom svijeta, a u znanosti simbolizira samo nedostatak melanina ili pigmenta u ćelijama. Spiritualni svijet veliča sliku koja dokazuje pojavu očiju na kipu Anđela Uskrsnuća (kipa na groblju Svete Anne), dok znanstveni svijet to naivno vjerovanje pobija mogućnošću uporabe Photoshopa. Tijekom spontanog razgovora Sofia govori Ianu da želi biti kremirana dok umre tako da se njena duša oslobodi, a Ian kao predstavnik znanstvenog svijeta zadaje udarac činjenicom da će nas u budućnosti znanstvenici moći oživjeti korištenjem našeg DNK. Isto tako, Sofi smatra da poznaje Iana iz prošlog života, a Ian svojom rečenicom prikazuje sukobljenost mišljenja: „Kada se dogodio Veliki prasak, svi atomi u svemiru sudarili su se u točki iz koje su se razletjeli. Moji atomi i tvoji su tada sigurno bili zajedno. Možda su se sudarili nekoliko puta u proteklih 13, 7 bilijuna godina. Tako moji atomi poznaju tvoje i uvijek su ih poznavali. Moji atomi uvijek su voljeli tvoje.“

foto:SBS

 Naime, film sadržava i neke naivne i nerealne događaje. Nerealno je prikazati kako Ianu pomaže najviše odmah prva osoba na koju naiđe u Indiji, a isto tako, farma koju traži je prva na koju naiđe u selu. Naposljetku, osoba zbog zanimljivosti događaja i opterećenja razmišljanjem o gledanome teško može primijetiti takav promašaj. Iako je film na početku primjetno dosadnjikav, tu prazninu nadoknađuje nadolazeća napetost događaja. Dakle, mogu reći da primjećujem kako redatelj ovdje vješto upravlja čovjekovim osjećajima stvarajući osjećaj razočarenja u prvom dijelu filma zbog monotonije, a onda, kao grom iz oblaka, dođe drugi dio filma koji stvara oluju činjenica i detaljnih pojava što stvara još veću satisfakciju pogledanim filmom nego što bi ona bila da je film cijelo vrijeme bio zanimljiv. Također, film kroz razne događaje prikazuje detalje naše svakodnevice. Iako indirektno i bez naglašavanja, prikazuje ih primjetno, kao, na primjer, kada se Ian u trgovini uhvati za džepove tražeći novčanik koji nađe u pozadinskom džepu svojih hlača. Detalj je prilično sitan, ali uvelike pokazuje kako je redatelj nepredvidiv, upravlja našim emocijama tako što nam stvara osjećaj da će se dogoditi ono što se zapravo ne dogodi.

 Na samom kraju, kraja nema jer ako ste prije filma imali sto pitanja, nakon filma ćete ih imati trostruko više. I Origins prilagođen je onima koji jednostavno vole pogledati kvalitetan film, onima koji vole neko vrijeme nakon završetka filma i dalje sjediti u svom naslonjaču i razmišljati o pitanjima koja im film otvara. Ideja filma nije utjecati na mišljenje gledatelja, nego gledatelju daje iskustvo donošenja vlastitih sudova i stavova – je li sve što se dogodilo slučajnost ili sudbina? Postoji li ono nadnaravno ili su to samo atomi i čestice? Danas znamo koliko se religija protivi znanosti i obratno, no, trebaju li se zapravo nadopunjavati i tako spojiti snage? Ne bismo li tako bili jači nego ikad? Znanstvenik je jednom pitao Dalai Lamu: „Što bi učinio kada bi nešto znanstveno pobilo tvoja vjerska uvjerenja?“ Nakon što je dobro razmislio Dalai odgovara: „Pogledao bih sve spise i pokušao razumjeti. Ako bi znanstveni dokazi stvarno pobili moja uvjerenja onda bih promijenio svoja uvjerenja.“ Vrijedi razmisliti o ovome.

Koja su vaša uvjerenja?

foto: CrypticRock
?>