Zdenka Kovačiček: „Dobila sam inspiraciju da napišem biografiju, bit će to istinita i vrlo interesantna priča“

Jedna od najznačajnijih i eminentnih osoba na hrvatskoj sceni. Legenda i diva, sve je to Zdenka Kovačiček. Njen album nisu željeli promovirati u Jugotonu jer nisu prepoznali da je to djelo ispred svoga vremena, a što o tome misli „žena za sva vremena“ saznajte u nastavku.

Nedavno ste nastupili na Dori sa Vašom novom pjesmom „Love,Love,Love“ koju autorski potpisuje legendarni Mario Mihaljević. Kako je došlo do stvaranja te pjesme? Što je bila inspiracija?

Na Dori sam bila 2 puta. 2003. i 2004. godine, ako se ne varam i nisam više imala namjeru ponovo nastupiti na Dori. Moralo se dogoditi nešto jako značajno da se opet odlučim. To se upravo i dogodilo, tako iznenada da sam bez razmišljanja pristala. Dakle nazvao me M. Mihaljević i rekao da ima pjesmu za mene i da je nitko drugi ne može otpjevati. Ako ja slučajno odbijem neće je nikome nuditi. Mi nikada do tada nismo surađivali, rekla sam mu neka mi pošalje demo. Kad sam čula demo, kao da me je udario grom, pjesma je bila upravo skrojena za mene i moj senzibilitet. Mario mi je povjerio da smo ga ja, moje doživljavanje Janis Joplin kao i puno zajedničkog u interpretaciji, inspirirali da napiše glazbu i tekst za pjesmu „Love, Love, Love“. Moja diskografska kuća Dancing Bear odmah se odlučila preuzeti produkciju i njih je pjesma oduševila. Ideju za aranžman dao je Branimir Mihaljević a dovršio je Hrvoje Grčević, aranžer sa kojim radim na novom albumu. Snimilo smo je vrlo brzo, Mario se doslovno rasplakao kad je čuo prve snimljene taktove. Mislim da sam i ja doživjela pjesmu maksimalno jer mi je upravo dala slobodu interpretacije i vodila me k njoj. Većina publike (ima mnogo dobrih komentara na YouTubeu) je prepoznala poruku sa Woodstocka 1960.g „Make love not war“, koja je i danas aktualna i bit će zauvijek, a to nam je bila namjera. Bili smo među favoritima i osvojili 5-to mjesto po glasovima publike.

Što mislite o ovogodišnjem pobjedniku Damiru Kedži? Kakve su bile Vaše prvotne reakcije na pjesmu „Divlji vjetre“?

Damira smatram odličnim mladim pjevačem, koji se već prilično dokazao u karijeri i ovo mu je bila velika šansa. Drago mi je zbog njega. Šteta što je Korona sve upropastila,bez obzira na to on je bio i među mojim favoritima.

S 13 godina ste započeli svoju karijeru u duetu „Hani“ gdje ste pjevali zajedno sa Nadom Žitnik. Kako je došlo do suradnje sa njom i što Vam je ta suradnja donijela?

S Nadom sam išla u srednju školu,i sve se odigralo kao u nekom dječjem snu. Škola, iznenadna karijera koju smo doživljavale kao nešto mladalačko sa puno radosti i avanture, ali nam je ipak usmjerila i odredila život. Poslije razlaza, obje smo ostale u glazbenoj profesiji čitav život. Nada je odlaskom u mirovinu prestala pjevati, a ja sam još maksimalno aktivna.

S kime i danas najviše volite surađivati?

Danas volim surađivati sa mladima. Ne mogu odabrati samo jednu osobu, postoje suradnici među glazbenicima i među pjevačima. Svaka je suradnja posebna, svako je individualac za sebe. Nekad sam voljela surađivati sa vrhunskim jazzerima, nekih više nema, nema ni klasičnog jazza. Danas imam band kakav sam oduvijek željela, koji svira i jazz, rock, soul i pop .To je moj GreenHouse Blues Band od 8 članova.

Što se tiče suradnji sa pjevačima, na novom albumu imam nekoliko gostiju koje sam sama odabrala i mislim da će bit pun pogodak. Duet sa Remi se već pokazao kao bingo. Pjesma „Pozitivan primjerak“ koji je napisao Marko Tomasović, tekst Remi i D. Borovnjak, aranžman H. Grčević, poharala je sve Top liste i nominirana je za Porin. Moj poseban gost na albumu je Davor Gobac, pjesma je snimljena i čekamo spot. Još jedan vrhunski gost bit će Toni Cetinski,mislim da bolje ne mogu poželjeti.

Postoji li neka osoba koja je ostavila traga u Vašoj karijeri?

U karijeri dugoj 60 godina teško je izdvojiti jednu osobu, bilo ih  je mnogo. Vjerojatno mislite na moje uzore. To je na prvom mjestu bila Janis Joplin sa kojom imam puno sličnosti u doživljavanju glazbe, igrala sam Janis u mjuziklu. Igrala sam Ellu Fitzgerald (i bila nominirana za nagradu glumišta) najveću jazz pjevačicu svih vremena. Nadahnjivala me je Tina Turner,često su me zvali Hrvatskom Tinom Turner zbog moje energije. Na samom početku karijere nadahnula me je Yma Sumac, velika Peruanska pjevačica za koju mnogo ljudi nije niti čulo. Jedina pjevačica koja je imala raspon od 5 oktava. Ja sam slušajući nju uspjela dostići raspon od 4 oktave. Imala sam faze u svojoj karijeri, kao naprimjer faza jazza ,faza rocka, faza pop hitova (Žena za sva vremena). Razmišljajući o svom životu i karijeri, svemu što sam proživjela, doživjela, lijepo i ružno, dobila sam inspiraciju da na pišem biografiju,bit će to istinita priča …i vrlo interesantna.

Većina mlađe generacije Vas najviše pamti po pjesmi Frka koju je preradila grupa „Nipplepeople“. Kako je došlo do stvaranja te pjesme?

Moja dobra prijateljica glumica Slavica Maras, pisala je vrlo otkačenu poeziju i izdala 3 zbirke poezije. Iz jedne od tih knjiga odabrala sam nekoliko pjesama koje su me oduševile, angažirale smo K. Mitreva da ih uglazbi i tako je nastao album „FRKA“. S tom pjesmom sam 1981., nastupila na Zagreb Festu, a 1984.je izašao album. Naravno da je to bio alternativan album i to što se spominje guzica znači pjesničku slobodu, a ne prostotu. Glazba je bila vrlo jazzy-sofisticirana, za ono vrijeme vrlo moderna i naravno nekomercijalna. Zato sam na festivalu pjevala bluzica umjesto guzica.

Pjesma Frka je ujedno bila i prva pjesma na ovome području u kojoj se spominju  „proste riječi“. Sjećate li se kakve su bile reakcije javnosti na tu pjesmu?

Bluzica umjesto guzica,album nisu promovirali u Jugotonu jer nisu prepoznali ispred vremensko djelo, a nažalost niti sada to ne prepoznaju. Iako zahvaljujući grupi Nipplepeople ima preko 7 miliona pogleda na YouTubeu. Trebali su reizdati album i na vinilu kao raritet, ali očito nemaju sluha. Original visoko kotira na tržištu vinila, po par sto eura.

Kakva je bila vaša prvotna reakcija kada ste čuli obradu?

Jako mi se dopala, odlično su to obradili, imali smo i par zajedničkih nastupa.

Možete li se sjetiti neke anegdote sa vaših nastupa koja Vas i danas nasmije?

Ovaj čas mi ništa ne pada na pamet. Situacija je prilično deprimirajuća.

Koji nastup najviše pamtite?

Pamtim mjesec dana u kazalištu muzičke komedije u St. Peterburgu gdje sam nastupala svaku večer pred punim gledalištem, turneje po SSSR-u, stadionima i sportskim dvoranama. Bili smo jako omiljeni u toj ogromnoj zemlji.

I naravno, jedno neizbježno pitanje. Kako se nosite sa „korona situacijom“? Kada bi mogli očekivati Vaše ponovne nastupe i gostovanja?

Jedva čekam da to prođe jer volim biti u pokretu, i nešto raditi, pogotovo želim što prije završiti album. Nastupe možemo započeti kad završi ova drama sa virusom,a to za sada očito nitko ne zna. Nadajmo se uskoro.