Zbog Trumpovih konzervativnih načela, Sluškinjina priča je pobudila pažnju javnosti te postala jedna od najprodavanijih knjiga

Sluškinjina priča je roman zahvaljujući kojem njegova autorica Margret Atwood danas uživa status jedne od najboljih suvremenih spisateljica. Ovo je njezin šesti roman objavljen 1985. godine. Već tada je plijenio pažnju publike.

Neki su ga smatrali izvanrednim književnim djelom dok su drugi osuđivali autoricu smatrajući roman  antikršćanskim i antifeminističkim. Tridesetak godina kasnije zbog Trumpovih antifeminstičkih izjava roman se ponovno vratio na književnu scenu. Roman je dobio na popularnosti i zbog takozvane konzervativne revolucije u cijelom svijetu pa tako i kod nas.

Motiv oko kojeg se isprepliće Sluškinjina priča je patrijarhalno društvo koje žene degradira na najnižu razinu oduzimajući temeljno ljudsko pravo – slobodu. Zbog toga je knjiga dobila status proročanskog djela, a zahvaljujući Trumpu dospjela je na ljestvice najprodavanijih knjiga.

Radnja je ispričana u obliku memoara Sluškinje Fredove. Ovo nije njezino pravo ime no, da bi se izbjeglo bilo kakvo osobno identificiranje ženama su dana imena po kućanstvima kojima se dodijeljene. Radnja romana je spora i  iznimno mračna. Knjigu čitate cijelo vrijeme s grčem u želucu jer se sluškinjina sjećanja preklapaju s njezinim prijašnjim životom. Život kojeg se Fredova nostalgično prisjeća je zapravo naša sadašnjost.

Promjene nastupe kada skupina ljudi koja sebe naziva Jakovljevim sinovima izvrši napad na Kongres i u tom pohodu ubija predsjednika. Za ovaj napad optuži islamske teroriste a, pod krinkom sigurnosti suspendira  i Ustav. Žene najprije ostaju bez posla, a nakon nekog vremena gube i sva ostala prava. Nakon što Republika Gilead nekadašnje Sjedinjene Američke Države stvori svoju teokratsku republiku, nekoliko ulomaka iz Starog zavjeta postaju temelj  njihove vladavine. Glavni problem je pad nataliteta za što su direktno okrivljene žene. U novom Ustavu je jedan ulomak iz Biblije u kojem sluškinja rodi dijete svojem vladaru koji ga potom odgaja sa svojom suprugom. Sukladno tome svaka žena dobiva određeni položaj i naziv. Žene zapovjednika su Supruge. Ako supruga ne može roditi njihovom kućanstvu je dodijeljena Sluškinja koja će to učiniti umjesto nje. O sluškinjama se brinu Marthe dok se žene zadužene za kućanstvo nazivaju Tetke. Ekonosupruge su supruge muškaraca na nižem društvenom položaju.

Ovaj režim koji je ženama oduzeo djecu i cijeni ih samo zbog njihove maternice nije nastao preko noći. Autorica i sama u intervjuima često ističe kako u knjizi nije pisano ništa što se već na neki način nije dogodilo. Oblik vladavine koji se temelji na prekrojenim starozavjetnim ulomcima se većini vjerojatno čini nemoguć. Ako sjetimo zahtjeva konzervativnih skupina o potpunoj zabrani pobačaja koje su se sastojale od demonstrativne molitve ispred bolnica diljem Hrvatske ipak zastanemo i  promislimo o tome. Iako teška za čitanje priča slikovito ilustrira kako suludo i nemoguće može postati moguće. Ovu distopiju možemo promatrati i kao jednu vrstu upozorenja. Promjene koje su se događale su bile neprimjetne, a kad se na njih počela obraćati pažnja bilo je prekasno.

Prema ovom romanu je snimljena i serija koja je osvojila čak osam Emmyja.